beats by dre cheap

niti spavam, niti drijemam ili nesanica u aspergu (reality blog)

glavobolja mi ne da oci zatvoriti. prosle noci sam spavao samo dva sata a sada ne mogu usniti. nisam se stigao odmoriti i tako umoran sam stigao se umoriti pa se sad osjecam umoren. a kad covjeka nesto mori onda samo crne misli kroji.

pokusavam zamisliti nesto lijepo. valja sutra nazad u Bosnu, medju divljake, licemjere, sitne duse i male ljude. nedostajat ce mi ova sveprisutna distanciranost i hladnoca. bilo je naporno ali sam uzivao u radu i redu. sve je na svom mjestu. nema bespotrebnih provala kreativnosti kako bi se nadomjestilo ono elementarno sto se u pravilu propusta uciniti. lakse mi je u njemackoj sa potpunim strancima nego u Bosni sa najrodjenijima. jos uvijek mi je tesko dokuciti kako se tako lako nadjem u zrvnju bosanske svakodnevnice. kako me situacije i ljudi uvlace u svoje efemerne sitnocarske rezone i od mene samog odvlace. samoca je tako divna ponekad. a kao i svaka divota ima svoju strasnu stranu a to je spomen na neprebol istinu - samoca nam je sudbina. biti s drugima, odavno znam, ne znaci ne biti sam.

predivno je setati ulicama i ne sresti nikoga poznatog, jer me ne opterecuju lazni osmjesi, usiljena, vjesto odglumljena, uvjezbana, neposrednost u rutinskim razmjenama konvencionalnosti. znam da su ljudi u biti slicni ma gdje se nalaze, u svim drustvima, na svim meridijanima. ipak, kada si stranac, a pod uslovom da u isto vrijeme nisi marginalac, onda je sve bitno bolje iz prostog razloga sto nisi u relaciji i sto te nepostojanje odnosa sa bilo kim cini laksim, neopterecenim. drugi nisu uvijek nuzno pakao, ali nerijetko jesu. drugi su ipak mnogo cesce balast. teret sto nas pritisce i ne da nam mira. da je bar zaspati i obrisati mrenu dosadne svakodnevnice sa ociju. a jos da je sanjati. crnilo. tama i u njoj moja dusa posve sama. crnilo, a da nije jama.

opet me plavi prezir prema svijetu oko sebe. znam to stanje. predobro i odavno. neka narocita vrsta gadljivosti prema svima oko sebe. tragicno je i porazavajuce kada se vise obradujes zivotinji nego covjeku. valja mi sutra u Bosnu. tamo se ni zivotinji ne mozes obradovati kao covjek, vec moras biti zivotinja da bi opstao medju ljudima, i prezivio pse lutalice.

nisam pesimist, naprotiv. ali ne mogu si dozovliti da budem nerealan i slijep. sve se manje Bosni radujem, a volim je. zvuci kao odlican recept za nesrecu.

nisam evlija, niti sam ikada zelio i mogao biti. ali sam siguran da ako postoje raj i pakao da cu kad dodje vakat zasigurno u raj jer u paklu nece biti mjesta. i bas je steta sto ne postoje ni dzenet ni dzehenem. srecom, andjeli jesu a kao da i nisu jer tumaraju sami svijetom sivim i propadaju u jame crne i sami crno postaju i takvi zauvijek ostaju. zivot - kakva je to prevara za covjeka. sarena laza, eto to je zivot. da nije ljubavi i umjetnosti bio bi nepodnosljiv do ludila.

cika marx je elaborirao alijenaciju ali nije, hud, mogao predvidjeti strelohitri tehnoloski napredak na ustrb covjeka a u ime njegove koristi. i ovaj laptop koji upravo koristim i ovaj post koji pisem za blog koji imam (dok mu administrator, tvorac najvece blogerske zajednice u nas, ne dohaka) i virtualne realacije koje ovaj mini samomedij servisira, sve nam to manje treba nego ono malo jada od emocija koje nam trebaju kao hljeb nas nasusni. i opet je cika marx bio u pravu kad govorio je o covjeku i radu. rad je stvorio covjek, a danas ga rad odrzava u istom stanju. uspavan u javi, i u snu budan. ali ja sam sam sebi cudan - niti spavam niti zelim biti budan. probudjen mozda samo, negdje tamo.

Odilon Redon, The Haunting

BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)
http://kolporter.blogger.ba
04/06/2013 01:45