beats by dre cheap

ponocna meditacija o ljepoti i andjelima (privatna poruka)

optimizam kao stanje generalne neinformiranosti. ili neka druga tema za ponocno promisljanje nestala je bljeskom spoznaje da sam osudjen na vjecni nesporazum sa svijetom oko sebe, a da stvari budu potpuno porazavajuce osinut sam munjom saznanja da cu ostati do posljednjeg izdaha u nekoj vrsti nesklada i sa samim sobom.

potpuno usamljen, izgubljen u svom svijetu gdje pejzazi postaju sivi zbog tame koje se s neba spusta na sve moje. osudjen na duhovnu eksomuniciranost, beznadezno okruzen nistavilom oko sebe, jos jednom pokusavam naci snage i staviti izvan snage svijet i ljude - sve i svako ne-ja. uvesti totalitari vizni rezim svima i svemu, zaboraviti zelje i puste snove i zivjeti samo jedan san - ljepotu.

ne radi se o estetskoj kategoriji vec o osjecaju lijepog. kao neki magican glas, zavodljiva pjesma, nestvarna kao san sam. jos samo na pragu sna vidim svijet u svoj njegovoj mogucoj ali nikad ostvarenoj ljepoti. svaku noc umirem sanjajuci, putujuci u neki drugi svijet potpuno nestvaran kao i ovaj koji trpim na javi. ne bojim se smrti ni u snu ni u javi. mozda strahujem od patnje i mrcvarenja, ali smrti se ne bojim. od gasenja svjetla u sobi svoga zivota nikada strahovao nisam. mozda sam osjecao poneki nemir i zebnju na pragu ostvarenja neke ljepote, poput mozarta na putovanju u prag dok je pomisljao na smrt koja bi ga prekinula u pisanju don juana i samo tako bila mu je strasna.

smrt je bezazlena za onog koji odlazi, a teska za one koji ostaju da tuguju i da se sjecaju. i veceras se nadam snu koji ce me prevesi u neki ljepsi svijet u kojem cu se probuditi promijenjen na nacin da ne budem u stalnom konfliktu sa samim sobom zbog svijeta u kojem zivim. zbog licemjerja kojim su obojene fasade moje svakodnevnice, zbog laznih heroja i hulja koje risu crno krajolike mog zivota.

samo ljepota kao ideja, kao mogucnost, ostavlja tracak zelje da se probudim radujuci se novom danu jer znam da ta, u ovom casu neopisiva, ljepota jeste, da postoji. cujem je i vidim svaki dan, zivu ili mrtvu, ali podjednako lijepu. i samo ona ostavlja u meni dovoljno snage da se probudim iz sna, iz crnila nicega i pogledam veliku zvijezdu nebesku nudeci svoje lice njenom sjaju dok mi oci gore u nadrealnim bojama i oblicima.

znam da postoje andjeli, vidio sam ih i cuo toliko puta, i ponekad mislim da postojim samo kako bih te meleke zastitito. ali ne one o kojima nam govore religije sto "postoje da siromasni ne bi pobili bogate". sretao sam andjele sto pjevaju, sto slikaju i plesu, cesto ni sami ne znajuci sta su i ko su, jer oni ne znaju oni jednostavno jesu i to je dovoljno. tako se i sam nadam da je dovoljno da postojim ako nista mozda da pomognem jednom od njih da poleti i da nas napomene kako je lijepo sto postoje. jer samo su oni nasa jedina nada, jedina staza optimizma koja nije stranputica.

odilon redon, the dream

BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)
http://kolporter.blogger.ba
25/04/2013 00:33