beats by dre cheap

zavrseni krug (blog re-action)

prolazim kasno nocas ispred Parlamenta Bosne i Hercegovine i posmatram bivse borce kako su zalegli u znak protesta. spavaju. poredani jedan pored drugog u vrecama za spavanje. jos se jasno sjecam kako je spavati na otvorenom u vreci za spavanje, vrlo slicnoj vreci kao sto su one ispred Parlamenta. nocas je bitno bolje, ne puca i niko ne kani nikoga ubiti, pogotovo ne na spavanju. napredovalo se za ovih pa skoro tacno dvadeset godina borbe za nista. jer smo se borili za istinu i pravdu. a ni istinu ni pravdu nismo izborili. imamo samo mir, ali ne i slobodu. ukoliko sloboda nije biti slobodan otici negdje ili imati malo vise od spavaca ispred Parlamenta. prije dvadeset godina su protestanti na istom ovom mjestu stajali, a danas leze. nisu to nikakvi zmajevi nego oronuli veterani kojima nista pametnije nije preostalo nego da legnu i u doboki i crni san utonu. i to je borba. za njih izgleda jedina moguca. ubogo je njihovo vitesko kljuse a ni maca niti koplja nemaju. imaju samo sebe a oni sami nista ne vrijede. nadam se da lekciju naucenu u ratu nisu i nece zaboraviti - zajedno su jaci ma kako slabi bili. presli smo dug put do nicega. laku noc pameti, iako znam da odavno nisi budna.

u isto vrijeme na skoro pa istom mjestu ili da budemo precizniji vrlo blizu, jedan bivsi borac, sada vec i zvanicno bivsi, zavrsio je, ponizen i namagarcen, svoju skoro pa cetrdesetosmocasovnu borbu sa vlastitom savjescu. borba je bila zestoka i kratka. jucer je ustao, danas vec cucnuo, a sutra vec zalegao. kao i oni borci ispred parlamenta. s tom razlikom da je to njihov vid borbe a njegov je cin zalijeganja cin kapitulacije, odn. konacnog zavrsetka borbe.

cesto cujem kako se prica a pricao sam i sam u sta se to SDP pretvara, jos od odlaska Nijaza Durakovica, a u posljednje vrijeme sve cesce. nakon epizoda i konacnog sramnog raspleta sa Emirom Suljagicem i zeljkom komsicem mozemo samo govoriti o tome u sta se SDP pretvorio - u monstruma, zastrasujuceg parapolitickog mutanta. da se razumijemo, zeljka komsica nikada nisam smatrao intelektualcem i politicarem velikog formata, ali je bio simbol cestitosti na domacoj politickoj sceni a sto je jos vaznije simbol jedne ideje. znam i da je na poziciji na kojoj ne moze previse toga napraviti samostalno, tako da nije ni cudo sto je Emir Suljagic uradio vise na reformi obrazovnog sistema za godinu (pri tome ovaj put uopste ne mislim na neuspjeli pokusaj da se izbaci iz prosjeka opsteg uspjeha ocjena za vjeronauk, a ne da se isti ukine kao sto su mu "vjernici" maligno spocitavali, vec na citav niz drugih konkretnih akcija) nego zeljko komsic za pet u svojoj domeni.

naravno, sustinska razlika je u tome sto je Emir Suljagic castan i sa dovoljno samopostovanja pa nije anonimno poslao metak nekom iz islamske zajednice ili cericu osobno sa porukom: okani se politckog zivota ili ce te stici ruka pravednika ciji je posao da to bude. niti je po svaku cijenu zelio ostati na polozaju i u stranci. otisao je a svi koji ga nisu podrzali iz SDP-a, a nije iskreno i javno koliko mi je poznato skoro pa niko, su prodane duse. dakle svi. ukljucujuci i zeljka komsica koji je poslusao glas savjesti i vrisnuo, a onda je sam sebe zadavio kao zmiju. i ne bi to bio problem da on nije kako sam vec rekao simbol, a ne neki konkretan politicar. smrt jedne od nekoliko rijetkih pozitivnih persona na politickoj sceni, i ideje da je moguce biti posten i politicar u isto vrijeme je golem, pregolem gubitak. jer mnogima je bio slamka u politckom mulju. infinitezimalna nada da se moze izaci iz gliba i osloboditi mraka i totalitarizma kojem sve politicke partije koje su bile ili su sada na vlasti teze u ime naroda i u ime demokratije. u ime vjere i nacije - korupciju, pronevjere, manipulacije i klasicne otimacine da i ne spominjem.

sada vec zeljko moze da odahne, mozda cak i tesko uzdahne. u svakom slucaju neka se pokusa malo odmoriti. neka ode na koncert gorana bregovica i neka uz zvuke truba i leskovackog urnebesa u muzickom izdanju razmislja o svojim saborcima, o svojoj izgubljenoj mladosti i hrabrosti, mozda se sjeti i onih boraca sto spavaju pred Parlamentom, u vrecama za spavanje. dok oni budu zivi u vrecama on neka sa stranackim kolegama sjedi na stolici za veoma vazne osobe, a takvih veoma vaznih ce sto dzabe sto za pedeseta maraka biti barem hiljadu u zetri, puno vise nego spavaca ispred Parlamenta. to je saldo. to je epilog. i zlatni ljiljan na koncertu gorana bregovica krajem marta 2012. pitam se hocu li mu halaliti? halalosum.

ne znam da li cu izaci na sljedece izbore jer ne znam da li cu imati za koga glasati. ali jedno sigurno znam - ako izadjem na izbore za koga necu glasati. necu glasati za SDP a glasao sam u zadnjih preko dvadeset godina i previse puta. necu i to upravo zbog principa. iako sam uvijek glasao za najmanje lose u skladu sa vlastitom procjenom, za SDP necu jer njima principi nisu vazni, a meni jesu. kada su usli u koaliciju tzv. platforme sve se dalo naslutiti. ali se moglo opravdati cinjenicom da se zeli uci u vlast kako bi se moglo nesto konkretno uraditi.

znam da komsicu, a pogotovu SDP-u moj glas ne znaci previse. ali meni znaci. mozda komsicu ne znaci nista ni to sto mu jedan ili vise boraca nece vise nikada dati svoj glas, ali njima je on znacio mnogo. ali sada vise ne.

BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)
http://kolporter.blogger.ba
22/03/2012 02:55