BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

"Come, come again, whoever you are, come! Heathen, fire worshipper or idolatrous, come! Come even if you broke your penitence a hundred times, Ours is the portal of hope, come as you are."

04.06.2013.

niti spavam, niti drijemam ili nesanica u aspergu (reality blog)

glavobolja mi ne da oci zatvoriti. prosle noci sam spavao samo dva sata a sada ne mogu usniti. nisam se stigao odmoriti i tako umoran sam stigao se umoriti pa se sad osjecam umoren. a kad covjeka nesto mori onda samo crne misli kroji.

pokusavam zamisliti nesto lijepo. valja sutra nazad u Bosnu, medju divljake, licemjere, sitne duse i male ljude. nedostajat ce mi ova sveprisutna distanciranost i hladnoca. bilo je naporno ali sam uzivao u radu i redu. sve je na svom mjestu. nema bespotrebnih provala kreativnosti kako bi se nadomjestilo ono elementarno sto se u pravilu propusta uciniti. lakse mi je u njemackoj sa potpunim strancima nego u Bosni sa najrodjenijima. jos uvijek mi je tesko dokuciti kako se tako lako nadjem u zrvnju bosanske svakodnevnice. kako me situacije i ljudi uvlace u svoje efemerne sitnocarske rezone i od mene samog odvlace. samoca je tako divna ponekad. a kao i svaka divota ima svoju strasnu stranu a to je spomen na neprebol istinu - samoca nam je sudbina. biti s drugima, odavno znam, ne znaci ne biti sam.

predivno je setati ulicama i ne sresti nikoga poznatog, jer me ne opterecuju lazni osmjesi, usiljena, vjesto odglumljena, uvjezbana, neposrednost u rutinskim razmjenama konvencionalnosti. znam da su ljudi u biti slicni ma gdje se nalaze, u svim drustvima, na svim meridijanima. ipak, kada si stranac, a pod uslovom da u isto vrijeme nisi marginalac, onda je sve bitno bolje iz prostog razloga sto nisi u relaciji i sto te nepostojanje odnosa sa bilo kim cini laksim, neopterecenim. drugi nisu uvijek nuzno pakao, ali nerijetko jesu. drugi su ipak mnogo cesce balast. teret sto nas pritisce i ne da nam mira. da je bar zaspati i obrisati mrenu dosadne svakodnevnice sa ociju. a jos da je sanjati. crnilo. tama i u njoj moja dusa posve sama. crnilo, a da nije jama.

opet me plavi prezir prema svijetu oko sebe. znam to stanje. predobro i odavno. neka narocita vrsta gadljivosti prema svima oko sebe. tragicno je i porazavajuce kada se vise obradujes zivotinji nego covjeku. valja mi sutra u Bosnu. tamo se ni zivotinji ne mozes obradovati kao covjek, vec moras biti zivotinja da bi opstao medju ljudima, i prezivio pse lutalice.

nisam pesimist, naprotiv. ali ne mogu si dozovliti da budem nerealan i slijep. sve se manje Bosni radujem, a volim je. zvuci kao odlican recept za nesrecu.

nisam evlija, niti sam ikada zelio i mogao biti. ali sam siguran da ako postoje raj i pakao da cu kad dodje vakat zasigurno u raj jer u paklu nece biti mjesta. i bas je steta sto ne postoje ni dzenet ni dzehenem. srecom, andjeli jesu a kao da i nisu jer tumaraju sami svijetom sivim i propadaju u jame crne i sami crno postaju i takvi zauvijek ostaju. zivot - kakva je to prevara za covjeka. sarena laza, eto to je zivot. da nije ljubavi i umjetnosti bio bi nepodnosljiv do ludila.

cika marx je elaborirao alijenaciju ali nije, hud, mogao predvidjeti strelohitri tehnoloski napredak na ustrb covjeka a u ime njegove koristi. i ovaj laptop koji upravo koristim i ovaj post koji pisem za blog koji imam (dok mu administrator, tvorac najvece blogerske zajednice u nas, ne dohaka) i virtualne realacije koje ovaj mini samomedij servisira, sve nam to manje treba nego ono malo jada od emocija koje nam trebaju kao hljeb nas nasusni. i opet je cika marx bio u pravu kad govorio je o covjeku i radu. rad je stvorio covjek, a danas ga rad odrzava u istom stanju. uspavan u javi, i u snu budan. ali ja sam sam sebi cudan - niti spavam niti zelim biti budan. probudjen mozda samo, negdje tamo.

Odilon Redon, The Haunting

BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)
<< 06/2013 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

zajedno smo skupa

posljednji zapisi

privatne poruke
na putu u nigdje
zaborav i sjecanje
dodje mi da vrisnem svoje ime
silence is sexy
11541
u sumrak dana nezavisnosti
o snijegu, tisini i cistoci
amor fati
pricam ti pricu
pomracenje uma ili opis stanja stvari
u crnoj rupi iskopanoj po vlastitoj mjeri
nota o sreci i kako je steci
pred praskozorje
opasne misli i sulude ideje
o, mozda hamletu, te pomalo o vodi i zasigurno o uzaludnosti covjekovoj
s ovu stranu dobra i zla
momentum
idemo, svi, zajedno
obicno jutro
mi vida
samozaborav i zaboravljanje
danas
dobro jutro
uzbrdo i protiv vjetra na putu ka sreci
hic et nunc
ti svoje - oni svoje
blago tebi
recimo, cini se da
sjena i opsjena ili: treperiti ili biti
o ugrozenosti i ostalim pojavama u prirodi i drustvu
nepodnosljiva tezina postojanja
sanjati, sanjati, mozda spavati
odjeci u prazno
o zivotu i povracanju sebi
kao dah na staklu
rijeci i slova - jucer, danas, sutra
mirno more i sigurne luke
skroviste
umoran, sam
zasto?
kad sreca poljubi
super supper
a joooj
sretnost ili spretnost
sesti ili sedmi dan u sedmici, svejedno je
jos jedan lijep dan
ja jos uvijek cekam dok ti pleses
pretenciozna napomena o sreci
o ekvilibristici, tunelu i svjezem zraku
odluci se
kamen u lice
do tebe je
bliskost
udaljenost
kristalno sam
kako postajemo ono sto jesmo
krajolik konacnog
uzalud
novi pocetak
jutarnja naizgled dilema
nakon odiseje od snova do stvarnosti i nazad
sam sa samim sobom
dan poslije
posljednja stanica na putu u optimizam
blagdani, praznici, svetkovine
opusti se
haleluja
U noci punog mjeseca

FROWNLAND

My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
My spirit's made up of the ocean
And the sky 'n' the sun 'n' the moon
'n' all my eyes can see
I cannot go back to your land of gloom
Where black jagged shadows
Remind me of the coming of your doom
I want my own land
Take my hand and come with me
It's not too late for you
It's not too late for me
To find my homeland
Where a man can stand by another man
Without an ego flying
With no man lying
'n' no one dying by an earthly hand
Let the devils burn and the beggar learn
'n' the little girls that live in those old worlds
Take my kind hand
My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
I cannot go back to your Frownland

Don Van Vliet

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
432123

Powered by Blogger.ba