BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

"Come, come again, whoever you are, come! Heathen, fire worshipper or idolatrous, come! Come even if you broke your penitence a hundred times, Ours is the portal of hope, come as you are."

25.04.2013.

ponocna meditacija o ljepoti i andjelima (privatna poruka)

optimizam kao stanje generalne neinformiranosti. ili neka druga tema za ponocno promisljanje nestala je bljeskom spoznaje da sam osudjen na vjecni nesporazum sa svijetom oko sebe, a da stvari budu potpuno porazavajuce osinut sam munjom saznanja da cu ostati do posljednjeg izdaha u nekoj vrsti nesklada i sa samim sobom.

potpuno usamljen, izgubljen u svom svijetu gdje pejzazi postaju sivi zbog tame koje se s neba spusta na sve moje. osudjen na duhovnu eksomuniciranost, beznadezno okruzen nistavilom oko sebe, jos jednom pokusavam naci snage i staviti izvan snage svijet i ljude - sve i svako ne-ja. uvesti totalitari vizni rezim svima i svemu, zaboraviti zelje i puste snove i zivjeti samo jedan san - ljepotu.

ne radi se o estetskoj kategoriji vec o osjecaju lijepog. kao neki magican glas, zavodljiva pjesma, nestvarna kao san sam. jos samo na pragu sna vidim svijet u svoj njegovoj mogucoj ali nikad ostvarenoj ljepoti. svaku noc umirem sanjajuci, putujuci u neki drugi svijet potpuno nestvaran kao i ovaj koji trpim na javi. ne bojim se smrti ni u snu ni u javi. mozda strahujem od patnje i mrcvarenja, ali smrti se ne bojim. od gasenja svjetla u sobi svoga zivota nikada strahovao nisam. mozda sam osjecao poneki nemir i zebnju na pragu ostvarenja neke ljepote, poput mozarta na putovanju u prag dok je pomisljao na smrt koja bi ga prekinula u pisanju don juana i samo tako bila mu je strasna.

smrt je bezazlena za onog koji odlazi, a teska za one koji ostaju da tuguju i da se sjecaju. i veceras se nadam snu koji ce me prevesi u neki ljepsi svijet u kojem cu se probuditi promijenjen na nacin da ne budem u stalnom konfliktu sa samim sobom zbog svijeta u kojem zivim. zbog licemjerja kojim su obojene fasade moje svakodnevnice, zbog laznih heroja i hulja koje risu crno krajolike mog zivota.

samo ljepota kao ideja, kao mogucnost, ostavlja tracak zelje da se probudim radujuci se novom danu jer znam da ta, u ovom casu neopisiva, ljepota jeste, da postoji. cujem je i vidim svaki dan, zivu ili mrtvu, ali podjednako lijepu. i samo ona ostavlja u meni dovoljno snage da se probudim iz sna, iz crnila nicega i pogledam veliku zvijezdu nebesku nudeci svoje lice njenom sjaju dok mi oci gore u nadrealnim bojama i oblicima.

znam da postoje andjeli, vidio sam ih i cuo toliko puta, i ponekad mislim da postojim samo kako bih te meleke zastitito. ali ne one o kojima nam govore religije sto "postoje da siromasni ne bi pobili bogate". sretao sam andjele sto pjevaju, sto slikaju i plesu, cesto ni sami ne znajuci sta su i ko su, jer oni ne znaju oni jednostavno jesu i to je dovoljno. tako se i sam nadam da je dovoljno da postojim ako nista mozda da pomognem jednom od njih da poleti i da nas napomene kako je lijepo sto postoje. jer samo su oni nasa jedina nada, jedina staza optimizma koja nije stranputica.

odilon redon, the dream

BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)
<< 04/2013 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930

zajedno smo skupa

posljednji zapisi

privatne poruke
na putu u nigdje
zaborav i sjecanje
dodje mi da vrisnem svoje ime
silence is sexy
11541
u sumrak dana nezavisnosti
o snijegu, tisini i cistoci
amor fati
pricam ti pricu
pomracenje uma ili opis stanja stvari
u crnoj rupi iskopanoj po vlastitoj mjeri
nota o sreci i kako je steci
pred praskozorje
opasne misli i sulude ideje
o, mozda hamletu, te pomalo o vodi i zasigurno o uzaludnosti covjekovoj
s ovu stranu dobra i zla
momentum
idemo, svi, zajedno
obicno jutro
mi vida
samozaborav i zaboravljanje
danas
dobro jutro
uzbrdo i protiv vjetra na putu ka sreci
hic et nunc
ti svoje - oni svoje
blago tebi
recimo, cini se da
sjena i opsjena ili: treperiti ili biti
o ugrozenosti i ostalim pojavama u prirodi i drustvu
nepodnosljiva tezina postojanja
sanjati, sanjati, mozda spavati
odjeci u prazno
o zivotu i povracanju sebi
kao dah na staklu
rijeci i slova - jucer, danas, sutra
mirno more i sigurne luke
skroviste
umoran, sam
zasto?
kad sreca poljubi
super supper
a joooj
sretnost ili spretnost
sesti ili sedmi dan u sedmici, svejedno je
jos jedan lijep dan
ja jos uvijek cekam dok ti pleses
pretenciozna napomena o sreci
o ekvilibristici, tunelu i svjezem zraku
odluci se
kamen u lice
do tebe je
bliskost
udaljenost
kristalno sam
kako postajemo ono sto jesmo
krajolik konacnog
uzalud
novi pocetak
jutarnja naizgled dilema
nakon odiseje od snova do stvarnosti i nazad
sam sa samim sobom
dan poslije
posljednja stanica na putu u optimizam
blagdani, praznici, svetkovine
opusti se
haleluja
U noci punog mjeseca

FROWNLAND

My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
My spirit's made up of the ocean
And the sky 'n' the sun 'n' the moon
'n' all my eyes can see
I cannot go back to your land of gloom
Where black jagged shadows
Remind me of the coming of your doom
I want my own land
Take my hand and come with me
It's not too late for you
It's not too late for me
To find my homeland
Where a man can stand by another man
Without an ego flying
With no man lying
'n' no one dying by an earthly hand
Let the devils burn and the beggar learn
'n' the little girls that live in those old worlds
Take my kind hand
My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
I cannot go back to your Frownland

Don Van Vliet

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
427035

Powered by Blogger.ba