BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

"Come, come again, whoever you are, come! Heathen, fire worshipper or idolatrous, come! Come even if you broke your penitence a hundred times, Ours is the portal of hope, come as you are."

19.04.2013.

status post (prigodni schizo blog)

kad bi glupavi fb bio bar bogdu smisleniji ovaj tekst bih pisao kao svoj status, ali s obzirom da fb sluzi prvenstveno projiciranju s ciljem uljepsavanja a u svrhu uzaludnog pokusaja optimiziranja vlastitosti za druge isti nam u ovom casu nije potreban pa cemo pseudo nadahnuce iskoristiti na ovoj virtuelnoj lokaciji.

stiglo je proljece, zvanicno. evidentno, jer danas sam bio najblize pijanstvu u posljednjih ko zna koliko godina. sve je krenulo sa obrazli sljivom. dogovorila se nova umjetnicka avantura koja vec sutra zapocinje, a bozidar je donio na dar maksuziju, dedo pek'o. i tako krenu spontana pijanka. haj' zivio, haj' jos po jednu, haj' ispisnu, haj' oprostajnu, haj' protokolarnu. e, haj'mo sad negdje drugo i tako od kafane do kafane. za moje antialkoholicarske uzuse bi to i previse, ali ipak ostah trijezan, mada blago pripit ali i dalje vodja u sebi. uhvatila me draga i mogu vam reci drzala me iznenadjujuce dugo. mislim na onu slatku alkoholnu euforiju. a ako ste pomislili da ce ovaj posve prozaican razlog biti povod moje pisanije niste se prevarili, ali ste pogrijesili jer sam upravo odlucio pisati o necemu drugom.

iz meni nepoznatih razloga sjetio sam se nekoliko ratnih anegdota sto vazne su za temu o kojoj pisati zelim ali upravo sada ne mogu. ono o cemu zelim i mogu je narociti osjecaj koji dolazi s proljecem - sam od sebe prostruji nasim tijelima. sunce donese novo svjetlo u nase dosadno sive krajolike zivota, svakodnevnica postaje zivopisnija i zanimljivija.

sto bi rekao moj postovani ortoped: ne znam kako ljudi koji ne piju podnose zivot. rece to, onako, usput, nakon ne sjecam se kojeg reponiranja ne znam koje, lijeve ili desne, ruke.
lezeci tako u bijeloj prostoriji sa pogledam cvrsto uperenim u bijeli plafon iznad sebe, slusao sam doktora i osjecao kako nakon doslovno najstravicnijeg bola kojeg sam ikada dozivio nadolazi cudna ugoda zahvaljujujuci banalnoj cinjenici da je najgore proslo. moja svijest se pocinje radovati jer je okean strave jos jednom preplivan. tijelo samo za sebe likuje sto se otislo u onostrano i vratilo na isto mjesto, na isti bolnicki lezaj. paradoksalno i apsurdno, bol nas cini apsolutno svjesnim vlastitog postojanja. nimalo ponosan na prezivljeno, nastavio sam zuriti u bezlicnu plohu i slusati glas doktora koji produzi, vise za sebe, naglas rezimirati proteklu noc - nisam se napio ali se nisam naspavao.
sada, dok, nenaspavan, pripit tipkam ove retke sjecam se da je moja razdraganost poslije svakog novog zavrsetka "namjestanja kostiju" bila najslicnija onoj sto donosi nekoliko casica alkohola. sve ponovo dobija smisao i zivot je zanimljiv i uzbudljiv. sretni smo sto smo zivi.
a onda dolazi gips koji nazalost ne zamrzne ekstaticno stanje u kojem smo se na vlastito zadovoljstvo nasli, vec donosi fiksaciju besmislene svakodnevnice, ispraznog trajanja u ocekivanju nove euforicne, proljetne, epizode.

odilon redon, spring, 1883.

BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)
<< 04/2013 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930

zajedno smo skupa

posljednji zapisi

privatne poruke
na putu u nigdje
zaborav i sjecanje
dodje mi da vrisnem svoje ime
silence is sexy
11541
u sumrak dana nezavisnosti
o snijegu, tisini i cistoci
amor fati
pricam ti pricu
pomracenje uma ili opis stanja stvari
u crnoj rupi iskopanoj po vlastitoj mjeri
nota o sreci i kako je steci
pred praskozorje
opasne misli i sulude ideje
o, mozda hamletu, te pomalo o vodi i zasigurno o uzaludnosti covjekovoj
s ovu stranu dobra i zla
momentum
idemo, svi, zajedno
obicno jutro
mi vida
samozaborav i zaboravljanje
danas
dobro jutro
uzbrdo i protiv vjetra na putu ka sreci
hic et nunc
ti svoje - oni svoje
blago tebi
recimo, cini se da
sjena i opsjena ili: treperiti ili biti
o ugrozenosti i ostalim pojavama u prirodi i drustvu
nepodnosljiva tezina postojanja
sanjati, sanjati, mozda spavati
odjeci u prazno
o zivotu i povracanju sebi
kao dah na staklu
rijeci i slova - jucer, danas, sutra
mirno more i sigurne luke
skroviste
umoran, sam
zasto?
kad sreca poljubi
super supper
a joooj
sretnost ili spretnost
sesti ili sedmi dan u sedmici, svejedno je
jos jedan lijep dan
ja jos uvijek cekam dok ti pleses
pretenciozna napomena o sreci
o ekvilibristici, tunelu i svjezem zraku
odluci se
kamen u lice
do tebe je
bliskost
udaljenost
kristalno sam
kako postajemo ono sto jesmo
krajolik konacnog
uzalud
novi pocetak
jutarnja naizgled dilema
nakon odiseje od snova do stvarnosti i nazad
sam sa samim sobom
dan poslije
posljednja stanica na putu u optimizam
blagdani, praznici, svetkovine
opusti se
haleluja
U noci punog mjeseca

FROWNLAND

My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
My spirit's made up of the ocean
And the sky 'n' the sun 'n' the moon
'n' all my eyes can see
I cannot go back to your land of gloom
Where black jagged shadows
Remind me of the coming of your doom
I want my own land
Take my hand and come with me
It's not too late for you
It's not too late for me
To find my homeland
Where a man can stand by another man
Without an ego flying
With no man lying
'n' no one dying by an earthly hand
Let the devils burn and the beggar learn
'n' the little girls that live in those old worlds
Take my kind hand
My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
I cannot go back to your Frownland

Don Van Vliet

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
416360

Powered by Blogger.ba