BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

"Come, come again, whoever you are, come! Heathen, fire worshipper or idolatrous, come! Come even if you broke your penitence a hundred times, Ours is the portal of hope, come as you are."

07.04.2013.

nepravde neprebol (hula blog)

da, ostala je bol. ali vise ne boli tijelo koliko boli pomisao. dijalekticar u meni ocajno trazi nesto dobro u okeanu loseg koji se izlio, i poput cunamija, stihijski beznadezno preplavio sve u meni. tesko je zadrzati vjeru u smisao kada se bizarna nesreca dogodi, jer takva besmislica razoruzava intelekt i mori dusu. sve i da sam sam kriv za trenutak nesrece koji ce odjekivati u meni dok sam ziv, zar je smisao u tome da patim nezasluzeno dok gledam kako sredjen i uredjen ratni zlocinac sa ekrana kao napamet naucenu nabrajalicu ponavlja istu morbidnu pjesmu oslobodjenu svake poeticnosti i muzikalnosti - valjda tako zvuci svaka groteskna laz koja se u bjesomucnom ponavljanju pokusava pretvoriti u istinu. takva me je pjesma otjerala u rat, ta himna zla je zamijenila moje knjige i muziku za pusku i detonacije.

sjecam se da sam odmah, u prvim trenucima nesrece, izmedju ostalog, pomislio: prati li iko ista gore na nebu? zar od toliko gadova i zlikovaca bas mene da zapadne apsurdna nesreca kao kazna za ko zna koji grijeh? i tada sam manihejski vjerovao da se sve desava s razlogom, iako je jedan dio mene zelio huliti drugi je toliko patio da nisam imao snage postaviti Bogu pitanje: znam da nisi moj sluga pa da ispunjavas moje zelje i skrbis o meni, ali ako ja ovoliko patim, odn. ako sedmicama trpim bolove i muke, pa makar to bila i neka kazna za nesto, pa makar i sam bio odgovoran za stanje u kojem se nalazim, kako onda ubice djece sjede u celiji i gledaju televiziju? gdje su ima rane, slomljene kosti, odakle im razum kad im je savjest necista? zasto sam ja budan a oni spavaju? znam da gore nema nikoga da bdije nadamnom, znam da je teodiceja skolasticki nonsens. ako neko odozgo ipak gleda onda je vaskoliki zivot besmislena perpetuacija dizajnirana s ciljem da apsolutu, nepokretnom pokretacu, Stvoritelju svega i Gospodaru svih svjetova, parakosmicku usamljenost ucini manje praznom i dosadnom.

ne, nije svaka nepravda ista. niti je svaka nesreca podjednaka. stradati u saobracaju nije isto sto i biti silovan sedmicama. slomljene kosti nisu isto kao i ubijeno dijete, zato sam sretni nesretnik. ipak dodje tako trenutak kada u nama nesto vrisne na nebesa, na vidljivi i nevidljivi svijet. na sve, jer naizgled nije ostalo nista. a onda se covjek pribere, sabere i oduzme, odvadi od sebe i svoje i tudje, i objektivno i subjektivno, i krene dalje, jer staza njegova lezi pod njegovim nogama, cak i kada hodati ne moze.

put me zaziva da ga slijedim, da krenem, da nastavim dalje, jer jedino se putujuci dolazi na kraj puta. i tako, covjek ustane i kaze: idemo dalje, i nastavi nesigurno koracati, sam, u novi dan, u ostatak zivota. pomireniji sa sobom i sa svijetom i sa Bogom kao idejom, racunajuci da stvari i nisu tako i toliko lose kako se cine, vjerujuci, uprkos bolu i nepravde neprebolu.

nastavit ce se

Temptation of St. Anthony - Joos van Craesbeeck (1650)
Temptation of St. Anthony - Joos van Craesbeeck (1650)


BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)
<< 04/2013 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930

zajedno smo skupa

posljednji zapisi

privatne poruke
na putu u nigdje
zaborav i sjecanje
dodje mi da vrisnem svoje ime
silence is sexy
11541
u sumrak dana nezavisnosti
o snijegu, tisini i cistoci
amor fati
pricam ti pricu
pomracenje uma ili opis stanja stvari
u crnoj rupi iskopanoj po vlastitoj mjeri
nota o sreci i kako je steci
pred praskozorje
opasne misli i sulude ideje
o, mozda hamletu, te pomalo o vodi i zasigurno o uzaludnosti covjekovoj
s ovu stranu dobra i zla
momentum
idemo, svi, zajedno
obicno jutro
mi vida
samozaborav i zaboravljanje
danas
dobro jutro
uzbrdo i protiv vjetra na putu ka sreci
hic et nunc
ti svoje - oni svoje
blago tebi
recimo, cini se da
sjena i opsjena ili: treperiti ili biti
o ugrozenosti i ostalim pojavama u prirodi i drustvu
nepodnosljiva tezina postojanja
sanjati, sanjati, mozda spavati
odjeci u prazno
o zivotu i povracanju sebi
kao dah na staklu
rijeci i slova - jucer, danas, sutra
mirno more i sigurne luke
skroviste
umoran, sam
zasto?
kad sreca poljubi
super supper
a joooj
sretnost ili spretnost
sesti ili sedmi dan u sedmici, svejedno je
jos jedan lijep dan
ja jos uvijek cekam dok ti pleses
pretenciozna napomena o sreci
o ekvilibristici, tunelu i svjezem zraku
odluci se
kamen u lice
do tebe je
bliskost
udaljenost
kristalno sam
kako postajemo ono sto jesmo
krajolik konacnog
uzalud
novi pocetak
jutarnja naizgled dilema
nakon odiseje od snova do stvarnosti i nazad
sam sa samim sobom
dan poslije
posljednja stanica na putu u optimizam
blagdani, praznici, svetkovine
opusti se
haleluja
U noci punog mjeseca

FROWNLAND

My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
My spirit's made up of the ocean
And the sky 'n' the sun 'n' the moon
'n' all my eyes can see
I cannot go back to your land of gloom
Where black jagged shadows
Remind me of the coming of your doom
I want my own land
Take my hand and come with me
It's not too late for you
It's not too late for me
To find my homeland
Where a man can stand by another man
Without an ego flying
With no man lying
'n' no one dying by an earthly hand
Let the devils burn and the beggar learn
'n' the little girls that live in those old worlds
Take my kind hand
My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
I cannot go back to your Frownland

Don Van Vliet

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
432168

Powered by Blogger.ba