BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

"Come, come again, whoever you are, come! Heathen, fire worshipper or idolatrous, come! Come even if you broke your penitence a hundred times, Ours is the portal of hope, come as you are."

01.03.2013.

povratak izgubljenog sina u ime oca, a zbog svetosti duha (blog re-start)

tekst koji slijedi nema cvrste veze sa naslovom, odn. veze koje postoje nisu posve razvidne. zapravo ni sam ne slutim sta slijedi osim da je ovo moj pokusaj da se vratim na svoj blog jer mi nigdje u virtuelnom svijetu nije ugodnije. ambicija ovog pothvata zasnovana je na reminiscenciji jedne partije kod bukowskog o pisanju. na pitanje o cemu da pise on je odgovorio o onome sto ti prvo padne na pamet. nakon nekog vremena ponovo su se sreli i henk je pitao kako ide pisanje a doticni mu je odgovorio: nista mi ne pada na pamet. tako sam i sam odlucio da se vratim pisanju na ovom mjestu, kao i do sada prvenstveno razvijajuci korespondenciju sa samim sobom, bez zelje i nade da tamo negdje ispred monitora ima mnogo onih koji ce ovo citati, i da sasvim izvjesno ima malo onih koji ce nesto od napisanog shvatiti. i tako poceh iznova sa onim sto mi prvo pade na pamet.

ova pauza je preduga izmedju ostalog i zbog teskih tjelesnih povreda koje sam dozivio 22. septembra prosle godine kada je zvanicno pocela jesen u mom duhovnom zivotu. cekajuci novo proljece tjesio sam se neumitnim promjenama godisnjih doba prvi put se iskreno radujuci sto sve ima svoj kraj, pa tako i trauma koja jos uvijek traje i ostavlja svakodnevno nove tragove u mom svijetu mijenjajuci me na vlastito zaprepastanje na nacin koji nisam mogao ni zamisliti. promjene su vrlo specificne naravi, kao da raste emocionalni i duhovni vodostaj prijeteci da poplavi sve brane i nastavi slobodno teci kao rijeka vracajuci se u svoje prirodno stanje.

prvo je stigla nevjerica a odmah za njom bol. nevjerica je nestala a bol je ostala, i jos uvijek nije otisla. tesko se navici na nesto lose, potrebno je vrijeme. jos je teze traumaticno iskustvo dovesti u jezik, nadam da za to nije potrebna vjecnost.

nastavit ce se

BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)
<< 03/2013 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

zajedno smo skupa

posljednji zapisi

privatne poruke
na putu u nigdje
zaborav i sjecanje
dodje mi da vrisnem svoje ime
silence is sexy
11541
u sumrak dana nezavisnosti
o snijegu, tisini i cistoci
amor fati
pricam ti pricu
pomracenje uma ili opis stanja stvari
u crnoj rupi iskopanoj po vlastitoj mjeri
nota o sreci i kako je steci
pred praskozorje
opasne misli i sulude ideje
o, mozda hamletu, te pomalo o vodi i zasigurno o uzaludnosti covjekovoj
s ovu stranu dobra i zla
momentum
idemo, svi, zajedno
obicno jutro
mi vida
samozaborav i zaboravljanje
danas
dobro jutro
uzbrdo i protiv vjetra na putu ka sreci
hic et nunc
ti svoje - oni svoje
blago tebi
recimo, cini se da
sjena i opsjena ili: treperiti ili biti
o ugrozenosti i ostalim pojavama u prirodi i drustvu
nepodnosljiva tezina postojanja
sanjati, sanjati, mozda spavati
odjeci u prazno
o zivotu i povracanju sebi
kao dah na staklu
rijeci i slova - jucer, danas, sutra
mirno more i sigurne luke
skroviste
umoran, sam
zasto?
kad sreca poljubi
super supper
a joooj
sretnost ili spretnost
sesti ili sedmi dan u sedmici, svejedno je
jos jedan lijep dan
ja jos uvijek cekam dok ti pleses
pretenciozna napomena o sreci
o ekvilibristici, tunelu i svjezem zraku
odluci se
kamen u lice
do tebe je
bliskost
udaljenost
kristalno sam
kako postajemo ono sto jesmo
krajolik konacnog
uzalud
novi pocetak
jutarnja naizgled dilema
nakon odiseje od snova do stvarnosti i nazad
sam sa samim sobom
dan poslije
posljednja stanica na putu u optimizam
blagdani, praznici, svetkovine
opusti se
haleluja
U noci punog mjeseca

FROWNLAND

My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
My spirit's made up of the ocean
And the sky 'n' the sun 'n' the moon
'n' all my eyes can see
I cannot go back to your land of gloom
Where black jagged shadows
Remind me of the coming of your doom
I want my own land
Take my hand and come with me
It's not too late for you
It's not too late for me
To find my homeland
Where a man can stand by another man
Without an ego flying
With no man lying
'n' no one dying by an earthly hand
Let the devils burn and the beggar learn
'n' the little girls that live in those old worlds
Take my kind hand
My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
I cannot go back to your Frownland

Don Van Vliet

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
427035

Powered by Blogger.ba