BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

"Come, come again, whoever you are, come! Heathen, fire worshipper or idolatrous, come! Come even if you broke your penitence a hundred times, Ours is the portal of hope, come as you are."

22.03.2012.

zavrseni krug (blog re-action)

prolazim kasno nocas ispred Parlamenta Bosne i Hercegovine i posmatram bivse borce kako su zalegli u znak protesta. spavaju. poredani jedan pored drugog u vrecama za spavanje. jos se jasno sjecam kako je spavati na otvorenom u vreci za spavanje, vrlo slicnoj vreci kao sto su one ispred Parlamenta. nocas je bitno bolje, ne puca i niko ne kani nikoga ubiti, pogotovo ne na spavanju. napredovalo se za ovih pa skoro tacno dvadeset godina borbe za nista. jer smo se borili za istinu i pravdu. a ni istinu ni pravdu nismo izborili. imamo samo mir, ali ne i slobodu. ukoliko sloboda nije biti slobodan otici negdje ili imati malo vise od spavaca ispred Parlamenta. prije dvadeset godina su protestanti na istom ovom mjestu stajali, a danas leze. nisu to nikakvi zmajevi nego oronuli veterani kojima nista pametnije nije preostalo nego da legnu i u doboki i crni san utonu. i to je borba. za njih izgleda jedina moguca. ubogo je njihovo vitesko kljuse a ni maca niti koplja nemaju. imaju samo sebe a oni sami nista ne vrijede. nadam se da lekciju naucenu u ratu nisu i nece zaboraviti - zajedno su jaci ma kako slabi bili. presli smo dug put do nicega. laku noc pameti, iako znam da odavno nisi budna.

u isto vrijeme na skoro pa istom mjestu ili da budemo precizniji vrlo blizu, jedan bivsi borac, sada vec i zvanicno bivsi, zavrsio je, ponizen i namagarcen, svoju skoro pa cetrdesetosmocasovnu borbu sa vlastitom savjescu. borba je bila zestoka i kratka. jucer je ustao, danas vec cucnuo, a sutra vec zalegao. kao i oni borci ispred parlamenta. s tom razlikom da je to njihov vid borbe a njegov je cin zalijeganja cin kapitulacije, odn. konacnog zavrsetka borbe.

cesto cujem kako se prica a pricao sam i sam u sta se to SDP pretvara, jos od odlaska Nijaza Durakovica, a u posljednje vrijeme sve cesce. nakon epizoda i konacnog sramnog raspleta sa Emirom Suljagicem i zeljkom komsicem mozemo samo govoriti o tome u sta se SDP pretvorio - u monstruma, zastrasujuceg parapolitickog mutanta. da se razumijemo, zeljka komsica nikada nisam smatrao intelektualcem i politicarem velikog formata, ali je bio simbol cestitosti na domacoj politickoj sceni a sto je jos vaznije simbol jedne ideje. znam i da je na poziciji na kojoj ne moze previse toga napraviti samostalno, tako da nije ni cudo sto je Emir Suljagic uradio vise na reformi obrazovnog sistema za godinu (pri tome ovaj put uopste ne mislim na neuspjeli pokusaj da se izbaci iz prosjeka opsteg uspjeha ocjena za vjeronauk, a ne da se isti ukine kao sto su mu "vjernici" maligno spocitavali, vec na citav niz drugih konkretnih akcija) nego zeljko komsic za pet u svojoj domeni.

naravno, sustinska razlika je u tome sto je Emir Suljagic castan i sa dovoljno samopostovanja pa nije anonimno poslao metak nekom iz islamske zajednice ili cericu osobno sa porukom: okani se politckog zivota ili ce te stici ruka pravednika ciji je posao da to bude. niti je po svaku cijenu zelio ostati na polozaju i u stranci. otisao je a svi koji ga nisu podrzali iz SDP-a, a nije iskreno i javno koliko mi je poznato skoro pa niko, su prodane duse. dakle svi. ukljucujuci i zeljka komsica koji je poslusao glas savjesti i vrisnuo, a onda je sam sebe zadavio kao zmiju. i ne bi to bio problem da on nije kako sam vec rekao simbol, a ne neki konkretan politicar. smrt jedne od nekoliko rijetkih pozitivnih persona na politickoj sceni, i ideje da je moguce biti posten i politicar u isto vrijeme je golem, pregolem gubitak. jer mnogima je bio slamka u politckom mulju. infinitezimalna nada da se moze izaci iz gliba i osloboditi mraka i totalitarizma kojem sve politicke partije koje su bile ili su sada na vlasti teze u ime naroda i u ime demokratije. u ime vjere i nacije - korupciju, pronevjere, manipulacije i klasicne otimacine da i ne spominjem.

sada vec zeljko moze da odahne, mozda cak i tesko uzdahne. u svakom slucaju neka se pokusa malo odmoriti. neka ode na koncert gorana bregovica i neka uz zvuke truba i leskovackog urnebesa u muzickom izdanju razmislja o svojim saborcima, o svojoj izgubljenoj mladosti i hrabrosti, mozda se sjeti i onih boraca sto spavaju pred Parlamentom, u vrecama za spavanje. dok oni budu zivi u vrecama on neka sa stranackim kolegama sjedi na stolici za veoma vazne osobe, a takvih veoma vaznih ce sto dzabe sto za pedeseta maraka biti barem hiljadu u zetri, puno vise nego spavaca ispred Parlamenta. to je saldo. to je epilog. i zlatni ljiljan na koncertu gorana bregovica krajem marta 2012. pitam se hocu li mu halaliti? halalosum.

ne znam da li cu izaci na sljedece izbore jer ne znam da li cu imati za koga glasati. ali jedno sigurno znam - ako izadjem na izbore za koga necu glasati. necu glasati za SDP a glasao sam u zadnjih preko dvadeset godina i previse puta. necu i to upravo zbog principa. iako sam uvijek glasao za najmanje lose u skladu sa vlastitom procjenom, za SDP necu jer njima principi nisu vazni, a meni jesu. kada su usli u koaliciju tzv. platforme sve se dalo naslutiti. ali se moglo opravdati cinjenicom da se zeli uci u vlast kako bi se moglo nesto konkretno uraditi.

znam da komsicu, a pogotovu SDP-u moj glas ne znaci previse. ali meni znaci. mozda komsicu ne znaci nista ni to sto mu jedan ili vise boraca nece vise nikada dati svoj glas, ali njima je on znacio mnogo. ali sada vise ne.

BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)
<< 03/2012 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

zajedno smo skupa

posljednji zapisi

privatne poruke
na putu u nigdje
zaborav i sjecanje
dodje mi da vrisnem svoje ime
silence is sexy
11541
u sumrak dana nezavisnosti
o snijegu, tisini i cistoci
amor fati
pricam ti pricu
pomracenje uma ili opis stanja stvari
u crnoj rupi iskopanoj po vlastitoj mjeri
nota o sreci i kako je steci
pred praskozorje
opasne misli i sulude ideje
o, mozda hamletu, te pomalo o vodi i zasigurno o uzaludnosti covjekovoj
s ovu stranu dobra i zla
momentum
idemo, svi, zajedno
obicno jutro
mi vida
samozaborav i zaboravljanje
danas
dobro jutro
uzbrdo i protiv vjetra na putu ka sreci
hic et nunc
ti svoje - oni svoje
blago tebi
recimo, cini se da
sjena i opsjena ili: treperiti ili biti
o ugrozenosti i ostalim pojavama u prirodi i drustvu
nepodnosljiva tezina postojanja
sanjati, sanjati, mozda spavati
odjeci u prazno
o zivotu i povracanju sebi
kao dah na staklu
rijeci i slova - jucer, danas, sutra
mirno more i sigurne luke
skroviste
umoran, sam
zasto?
kad sreca poljubi
super supper
a joooj
sretnost ili spretnost
sesti ili sedmi dan u sedmici, svejedno je
jos jedan lijep dan
ja jos uvijek cekam dok ti pleses
pretenciozna napomena o sreci
o ekvilibristici, tunelu i svjezem zraku
odluci se
kamen u lice
do tebe je
bliskost
udaljenost
kristalno sam
kako postajemo ono sto jesmo
krajolik konacnog
uzalud
novi pocetak
jutarnja naizgled dilema
nakon odiseje od snova do stvarnosti i nazad
sam sa samim sobom
dan poslije
posljednja stanica na putu u optimizam
blagdani, praznici, svetkovine
opusti se
haleluja
U noci punog mjeseca

FROWNLAND

My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
My spirit's made up of the ocean
And the sky 'n' the sun 'n' the moon
'n' all my eyes can see
I cannot go back to your land of gloom
Where black jagged shadows
Remind me of the coming of your doom
I want my own land
Take my hand and come with me
It's not too late for you
It's not too late for me
To find my homeland
Where a man can stand by another man
Without an ego flying
With no man lying
'n' no one dying by an earthly hand
Let the devils burn and the beggar learn
'n' the little girls that live in those old worlds
Take my kind hand
My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
I cannot go back to your Frownland

Don Van Vliet

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
478074

Powered by Blogger.ba