BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

"Come, come again, whoever you are, come! Heathen, fire worshipper or idolatrous, come! Come even if you broke your penitence a hundred times, Ours is the portal of hope, come as you are."

29.02.2012.

dan nezavisnosti (prigodni schizo blog)

dan nezavisnosti nikako da svane.
zavisimo od svakoga i svacega osim o sebi samima.
zivimo u vrijeme zaboravljenih heroja.
zivimo vjecni intermeco i statiramo u vlastitoj sudbini.

Bosanci i Hercegovci svih enklava - ujedinite se!


izgubljeni u proslosti, u sadasnjosti iscezavamo za buducnost.
danas nam donosi juce, a sutra - danas.
pokusavamo dokuciti smisao kao pas vlastiti rep.

volio bih da se ima sta proslaviti iako se ima ponesto i cestitati. naprimjer, elementarno prezivljavanje. a ko je jos zadrzao i zdrav razum jos je i dobro prosao. mogu nam samo pozeljeti svima sto vecu nezavisnost od svega osim od samih sebe.

24.02.2012.

bljesak stanja svijesti iz najranije mladosti (blog trivia)

sad se sjetih, nekada davno, kada sam imao oko dvanaest sa svojom toscom 21 bio sam dj u podrumu na matineji organiziranoj po principu doneses gramofon i nekoliko ploca javis raji u skoli i to je to. ko dodje - dodje. i tako na mom prvom dj gigu u blistavo kratkoj karijeri - povukao sam se sa trinaest sa ukupno tri ili cetiri giga racunajuci i jednu sesiju na igranci za osme razrede a to je bio nemali uspjeh za jednog nizerazrednog ucenika - jedna od stvari koje sam "pustao" bila je, sjecam se kao sad da se desava: the soft parade (na playlisti, citaj: na plocama, sam imao jos i floydove, zeppeline, purple, i jos par teskasa). naravno pjesmu sam pustio u cjelosti. tesko je docarati narocitu atmosferu vise nego previse osvijetljenog podruma. bilo je nas desetak. pauze izmedju pjesama su bile duge uprkos vjestini mijenjanja elpijeva i hirurski preciznom spustanju zvucnice u vinilni utor. ipak, nezgodno je sa jednim gramofonom biti dj. i tako, sjetih se te epizode i racunam kako sam jos i dobar na kraju ispao, s obzirom kako sam bio krenuo.
ko zna ... da sam imao jos jedan gramofon ...

sa druge strane, sjecam se kako i koliko sam volio muziku a da nisam prakticno nista shvatao. koliko i kako mi je muzika bila vazna i kako sam osjecao skoro isto sto i danas kada slusam neke od pjesama koje i danas volim slusati, nakon dugih godina zaborava. cesto razmisljam kako cu zavrsiti sa muzikom koju sam slusao u mladosti, u djetinjstvu. uz svu onu muziku koju sam u zivotu volio. u mladosti sam slusao i osjecao mnogo, a shvatao malo ili nimalo.
ko zna ... da sam poceo citati joycea sa jedanaest na sta bi se sve okrenulo ... vjerovatno bih trebao joyceovu dioptriju da pronadjem svoju noru.
opet, nesto mislim, nisam nezadovoljan mada sam potpuno svjestan da je sve moglo biti i bolje, jer znam da je sve moglo biti i puno gore. siguran sam da je muzika nesto najljepse i najbolje sto covjek ima jer mu pomaze i olaksava vlastito postojanje i to na nacin da lakse bude to sto jeste ili sto misli da jeste ili sto jednostavno zeli da jeste.

22.02.2012.

zemlja bez zmajeva (blog re-action)

da je dedin sin netalentiran za politiku znao je to i dedo zato mu i nije namijenio karijeru politicara, ali avaj, gdje svi turci, pardon, bosnjaci, tu i mali bakir.

bakir izetbegovic cija je jedina kvalifikacija za politiku cinjenica da je sin a ne kcerka, uprkos nakaradnim podjelama na etnicitete, ipak se lazno predstavlja kada kaze da dva miliona bosnjaka smatra tayyipa erdogana i svojim liderom. dedin sin je ocito glavom u 19. stoljecu, a guzicom u dvadeset i prvom. lazno predstavljanje jer je eksplicitno govorio u ime dva miliona bosnjaka koji nisu glasali za njega (ridjobradi politicki stazist nije dobio glasove svih bosnjaka ali je kao sto u demokraciji biva na osnovu malog broja glasova dobio u praksi vecinu, jer su drugi kandidati dobili manje). nemam nista protiv erdogana cak mi je i simpatican (mozda cak i vise nego goranu bregovicu dildorad) ali nemam nista s njim i sva sreca ni on nista sa mnom, i definitvno nije moj vodja, covjek, politicar, sunarodnjak. na isti nacin kao sto bilo koji turcin nije bio vodja Huseinu Kapetanu Gradascevicu niti bilo kom drugom bosanskom zmaju.

ali zmajevi odavno ne zive u Bosni, od pocetka devedeset i seste godine proslog stoljeca. jer da zmajeva ima ne bi bilo ridjobradih politicara, ne bi bilo dildorada, ne bi ova zemlja bila svakodnevno silovana na sve moguce i nemoguce nacine. najveci je problem u bosnjaka sto nemaju politicara ni politiku. niti neku strategiju. od Mehmeda Spahe pa do danas. sve sto bosnjacki politicar cini danas je imitacija politike, politikanstvo ili u najboljem slucaju reakcija na politiku drugog ili drugih. rijetki su politicki diletanti kao sto su izetbegovici, stariji i mladji. za razliku od mladjeg, stariji je vjerovatno bio cestit, a sto je najvaznije bio je lider na nacin na koji to niti jedan lider bio nije, iako je bio politicki diletant odn. diletant u politici. na kraju krajeva, iznio je teret koji mnogi ne bi mogli ni zamisliti a kamoli ponijeti. izetbegovic mladji, potpuno suprotno od svog oca, nema ni mudrost ni snagu, ni moralnu a ni intelektualnu. da je najobicnija budaletina dokazuje njegova izjava koja je demonstracija u najgorem slucaju zatucanog, sluganskog mentaliteta, a u najboljem slucaju primjer politicke neinteligencije.

zaista nisam raspolozen da analiziram glupost bakira izetbegovica niti imam volje da iznosim desetine argumenata, jer ako se necim sasvim sigurno ne treba baviti onda je to glupost, a glupost inkarnirana u konkretnom liku i nedjelu je ultimativna glupost. tako cemo grubo skratiti pricu o ridjobrkom, neiskrenog pogleda, kojemu su kucni prijatelji notorni kriminalci, covjek koji se dovodi u vezu sa brojnim kriminalnim radnjama od pronevjera i razlicitih manipulacija do ubistava. sto je ismet bajramovic bio za odbranu grada (unesrecio je u ratu vise gradjana nego prosjecan agresor) to je za politiku i Bosnu danas bakir izetbegovic - ubica bosnjackog politickog bica. zamislite ostale sdaovce kada je ovakav "intelektualac" predstavnik bosnjaka - clan predsjednistva, a imajuci u vidu drustvenu i politicku potrojenost u Bosni on je defakto predsjednik bosnjaka. ergo, bosnjaci jadna vam je majka, a i djeci vasoj nece biti nista bolje.

na transparentu politckog idiotizma bakira izetbegovica najjasnije se cita politicka impotencija bosnjaka. to je i jedno od objasnjenja zasto se bosnjacima desava sve sto im se desava. vro jednostavno - kada je neko nesposoban da se brani i da bude ravnopravan jasno je da ce biti interesantan siledzijama, i to je zakon, i u prirodi i u drustvu.

a mi ostali, Bosanci, u ratu smo se branili, a ponegdje i odbranili. danas se ne mozemo ni braniti, a samim tim posve je jasno da se necemo ni odbraniti. sumoran je to zakljucak ali je valjan, ako nista drugo a ono formalno-logicki valjan.

bosnjaci nemaju lidera, a nemaju ni politicara na znacajnoj poziciji koji bi bio vrijedan postovanja ili barem efikasan. sada ce neko pomisliti: zlatko lagumdzija, a ja cu u mislima odgovoriti: mozda je samo najmanje los, ali dovoljno dobar nije jer da jeste i bosnjacima bi bilo bolje. ali on je lider gradjanske stranke koja gradjanstvo brani samo tamo gdje je to gradjanstvo odbranjeno u ratu - u Sarajevu, Tuzli i mozda jos ponegdje. papirnati lider gradjana Bosne i Hercegovine, a Bosanci u Bosni nisu konstitutivan narod tako da je gradjanska politika trenutno, na moju veliku zalost, politika za nikoga, u politickom smislu. gradjanin je defakto neustavna kategorija u Bosni i Hercegovini jer je status gradjanina formalan ali ne konstitutivan.

mozda ce neka budala pomisliti: mustafa ceric, a ja cu odmah odbrusiti: uprkos neskrivenim politickim ambicijama i nesumnjivom obrazovanju mustafa ceric koga mnogi zovu reis efendijom, mada on to nije, osim formalno-pravno, je jedan od aktuelno najvecih ubica Bosne a svaki katil ove zemlje je prvenstveno katil bosnjaka, pa onda i ostalih (Bosanaca i drugih).

ako formalni predstavnik bosnjaka smatra svojim i liderom svoga naroda stranog drzavljanina (cija je zemlja, iako u medjuvremenu bitno reformirana, prije samo stoljece i po bila okupator Bosne) lako je pomisliti ili cak i zakljuciti da sve sto nam se desava bolje od totalne katastrofe uopste nije lose za jednu drzavu ni na nebu ni na zemlji, i jedan narod bez zmajeva i zivih heroja.

07.02.2012.

the justification of art (blog mindset)

"The justification of art is the internal combustion it ignites in the hearts of men and not its shallow, externalized, public manifestations. The purpose of art is not the release of a momentary ejection of adrenaline but is, rather, the gradual, lifelong construction of a state of wonder and serenity."
Glenn Gould

06.02.2012.

drzava za ne-covjeka, ili drzava za politicara (blog re-action)

dosadilo mi je da pisem o losim stvarima i groznim pojavama, ali ne previse. mozda zato sto se nema o cemu lijepom pisati. a mozda nisam u toku, mada sumnjam.

zanima me kako vec danima odgovorni nisu u stanju organizovati ciscenje snijega. sada ce naravno reci da je nepogoda ogromna pa se ne stize, ali sam vec prvi dan vidio grtalicu iza moje zgrade (inace slijepa ulica) kako kao nesto cisti nicim izazvana. iz aviona ili tacnije sa drugog sprata se vidi da sistema i organizacije nema, vec da se nevjesto improvizira. cak ni titova ulica nije ociscena. tramvaj jos uvijek ne radi. ne razumijem zasto. ako je sve tako komplikovano kako to da rade trzni centri i ostali objekti u kojima se nesto prodaje, a ne rade skole (iako je djecu sunce ogrijalo nakon sto je palo metar snijega)? zasto su se politicari opet usutili izbjegavajuci odgovornost i radnu obavezu? i na kraju, MOZE LI IKO IKADA NATJERATI POLUOBRAZOVANE I POLUPISMENE ALI POTPUNO NEODGOVORNE I SEBICNE POLITICARE DA KONACNO POCNU RADITI SVOJ POSAO?

zaista vec dugo cekam da neki bivsi borac, PTSPovac kakav sam i sam, pukne kako treba i nekom politicaru ukine pravo na nerad ukidajuci ga kao cinjenicu. nije ovo poziv na terorizam, mada ne vidim nista sporno da sa lica zemlje nestane nekoliko covjekolikih zvijeri koje odlicno zive na nas racun. na kraju krajeva potrebna nam je nekakva revolucija, totalna (jer ovim tempom sigurno stizemo samo nigdje), a niti jedna revolucija nije prosla bez zrtava. ergo, neka ovaj put zrtve budu neradnici, clanovi raznih politickih partija, na mocnim pozicijama sa svojim sinekurama.

05.02.2012.

o snijegu, tisini i cistoci (privatna poruka)

"na bijelom transparentu snijega sve se sada maske, pojave i stvari prljavima cine ... "

sve je bijelo, cisto i tiho. bez gradske buke svijet oko mene je mirniji i ljepsi. kao da je neki narociti spokoj preko noci zavladao. bijeli prekrivac prigusuje ljudske glasove ispod moga prozora. komsije koje rijetko vidjam zajedno ciste snijeg. solidarnost me podsjeca na dane opsade - tada je bilo sve jasnije, ali i opasnije. dobri ljudi su dijelili ono sto imaju, a losi su sebicno zivjeli svoje male zivote.

nista se ne mijenja pod kapom nebeskom osim nacina na koji se stvari oko nas pojavljuju.

cini se da smo nakon strasnog i neprocjenjivog ratnog iskustva, svi mi, prezivjeli s ovu stranu istine i pravde, imali priliku da pocnemo novu epizodu zivota i da gradimo buducnost na ogromnoj moralnoj satisfakciji.

nazalost, i na nesrecu, oni sto zivjese nekad svoje male zivote u poratnim godinama postavljaju standarde novog vremena. "sve po zakonu" sto bi rekla ona sda baraba brankovic (njegova se postignuca trebaju suditi kao najtezi zlocini)

znam da su, formalno, moral i pravo samo price proizasle iz najvecih fikcija u istoriji covjecanstva - religija. istorija je ispisana primjerima definisanja morala i prava od strane mocnih moci radi. u ime takve istine i pravde je stradalo vise nevinih dusa nego silnika. mozda je jos samo u ime Boga glavom platilo vise postenih i bogobojaznih.

vjerovao sam u Istinu i Pravdu jer samo tako moze biti reda i mira medju ljudima. vjerujem i sada, ali znam da je sve uzalud kao sto znam da sve prolazi.

"... u bijeloj umnoj tisini snijega ja hodam i osjecam jalovu bol. jos hitrije nego moje stope u snijegu izbrisat ce se moj trag u svemu i niko nece znati da sam i ja bio tu i prosao."

01.02.2012.

sokrat kojega je trebalo ubiti, i svi mi moderni idioti (blog igrokaz)

u zrelim tinejdzerskim danima studirao sam filozofiju i vec na prvoj godini ostao potresen i razocaran nakon jednog seminara kod profesora Vladimira Premeca, jednog od najboljih profesora koje jedan student prve godine filozofije moze imati i upoznati na samom pocetku tog putovanja u proslost i sadasnjost i buducnost u isto vrijeme. ukoliko je neki student imao i zrnce spekulativnog duha to je zrnce profesor pretvarao u najljepsi biser. ugladjen kao hercule poirot u izvedbi davida sucheta, prelijepe dikcije, elokventan, erudita.

cesto nam je citao u seminaru Borgesove price, razne eseje ili smo jednostavno interpretirali Platona ili Aristotelesa. moje razocaranje se desilo i vjecna dilema natopljena tugom i nespremnoscu na pomirenje sa idejama, sa cinjenicama sljedecom prigodom: o apologiji Sokratovoj smo znali sve dok profesor Premec nije donio jedan novinski tekst pod naslovom "Sokrat kojega je trebalo ubiti" (citat po sjecanju). u tome tekstu autor izvodi, zapravo vise sugerira, zakljucak da je Sokrat zasluzeno popio otrov kukute, mada pod neutemeljenom optuzbom i presudom. "da kvari omladinu i nevjeruje u bogove u koje vjeruje drzava" (takodje citiram po sjecanju).


Sokratova odgovornost se sastojala u tome sto je jedan od njegovih bivsih ucenika ucestvovao u zloglasnoj vladavini tridesetorice kada je Atena bila pod nekom vrstom diktature. od pocetka debate bio sam pripadnik ostre struje odbrane Sokrata i negiranje njegove odgovornosti, na drugoj strani bili su nemusti studenti koji su bez imalo sentimenta prihvatali odgovornost Sokrata kao sto se prihvata sve sto zvuci logicno, mada to nuzno nije. mudri profesor nije iznio ni za ni protiv, ali sam zakljucio da ga smatra odgovornim kao odgajatelja buduceg uzurpatora i diktatora.


pitao sam se kako se moze izgubiti glava pogotovo imajuci u vidu da je Sokratova zbog tako delikatne stvari kao sto je uticaj ucitelja na ucenika. mozda upravo zato sto je Sokratova. i danas mislim da osim casti ucitelj ne moze nista vise izgubiti u takvom jednom slucaju. Sokrat je naravno kao svaki posteni Atenjanin radije prihvatio smrt nego izgon koji mu je bio ponudjen kao alternativa. jer onaj ko nije dio polisa i ne ucestvuje u javnom zivotu je
idiotes.

svi mi moderni idioti koji nijemo posmatramo nasu vlastitu zbilju svakodnevno, i koji pri tome bivamo izlozeni toj zbilji svakodnevno na nimalo prijatan nacin moramo ako nista drugo biti bar dopisni clanovi drustva i reci svoj stav, dati argumente, sluziti istini u skladu sa vlastitom savjescu, ukoliko je imamo ukoliko je nemamo nas idiotizam nikada nece biti osvjesten i zivjecemo onesvijesceni, slicno kao i svi fasisti zakrinkani kao patriote koji su oko nas i koji su otac i majka svih nasih problema. oni su sigurno utociste za svaku vrstu kriminala i korupcije i cega sve ne ali nicega dobroga siguran sam posve.


danas smo culi od dildorada da u "Sarajevu zivi 97% muslimana" da Srbe maltretiraju u restoranima, na ulici, da ne mogu slobodno hodati gradom itd. koliko ja znam o Sarajevu, a znam podosta to je tendenciozna goebbelsovska laz.


banalan primjer: neki od najboljih i najposjecenijih restorana i kafica su vlasnistvu gradjana srpske nacionalnosti. na bascarsiji postoji restoran koji se zove sasvim srpski (da ne spominjem ime, nema smisla) u kojem se sluzi i svinjetina i vlasnici i svi koji rade su Srbi, a ko ne voli svinjetinu ili je ne jede iz vjerskih razloga jede puru - skupu kao djavo - ali kao iz dzeneta. Srbima i Hrvatima zaista ne fali nista a da to ne fali ni Bosnjacima. nas Bosance ionako niko niusta ne racuna niti za nesto pita. ne znam za Bosnu i Hercegovinu, ali Sarajevo je jos uvijek Bosna i Hercegovina u svom najboljem izdanju.

vidljivi su oziljci na Sarajevu, promijenjena demografska struktura, nastala doseljavanjem izbjeglica i odlazak predratnih gradjana Sarajeva (bjezeci od rata, poslije rata ili jednostavno onih preko 11.000 koji nedostaju jer su im zivote uzeli Srbi). sada je religija partija pa su stvari drugacije. 


Sarajevo, nije sto je nekad bilo - sto ne znaci da nece biti - ali je jos uvijek slobodno. za razliku od Banja Luke, Srebrenice, Visegrada, Foce, Rogatice i svih onih mjesta gdje je srpskom puskom pisano, a bosnjackom krvlju ispisivana granica genocidnog bica (entiteta), sto je u daytonu potpisan kao RS.


ali malo je napraviti genocid, smisljeno unistavati jedan, odnosno dva naroda, cetiri godine, veoma svirepo i sistematicno. nego treba sad to nazvati borbom za slobodu. sada treba genocid opjevati kao borbu krsta protiv nekrsta. kao legitimnu i dugo ocekivanu "osvetu turcima na ovim prostorima".


imam plave oci i plavu kosu, slaven sam do majmuna, a svaki me srpski fasista smatra turcinom, balijom i cime li jos sve ne. nemam brkove niti, potpecujem cipele, moji su muslimani unazad gledano do kad znamo za sebe, niko se ne sjeca ko je i kada primio Islam, ali ni moji prijatelji katolici ni pravoslavci se takodje ne sjecaju svojih krscanskih pocetaka. jevrejima je puno lakse - oni su uvijek bili to sto jesu i niko im to nije osporavao u smislu da jesu to sto jesu, narocito kada se trebalo pobrinuti da nisu odn. da ih ne bude. sve oko mene u mom zivotu, je multikonfesionalno, moja porodica, uza i sira, moj posao, moji prijatelji, moji poslovni konkurenti.


staru pravoslavnu crkvu, i sabornu crkvu, niti crkvu na pofalicima niko nije oskrnavio ni prije ni za vrijeme a ni poslije rata, a kamoli minirao ili zapalio. iako je snajper ubijao civile na dobrinji iz crkvolike gradjevine na veljinama (u to vrijeme je bila crkva u izgradnji i kao takva sluzila kao osmatracnica, snajpersko gnijezdo a bila je efikasna i za izvjestavanje o ucinku granata ispaljenih sa srpskih polozaja na zgrade i ulice u dobrinji). nakon rata crkva je posvecena (ako se tako kaze) i sluzi kao vjerski objekat.

zivim u Sarajevu i ponosan sam na cinjenicu da sam prezivio opsadu i da mogu da napisem SARAJEVO velikim slovima, jer mozda ima neko od onih preko 11.000 mojih sugradjana koji bi nesto na ovu temu a ne moze, jer mu je neki Srbin oduzeo prvo pravo na zivot, a na kraju i sam zivot.


ne poistovjecujem, nisam nikad i nikada necu, srpski narod sa srpskim zlocincima, ali znam da su srpski zlocinci od novinara preko politicara do vojnika mnogobrojni i da i danas snivaju iste kosmare za sve i cine sve da sve to postane java.


ne stoji ovdje prica da se drzave mogu utemeljiti i na nemoralnim nacelima poput ubij, potcini i marginaliziraj starosjedioce, kao sto je slucaj sa mnogim primjerima u istoriji, neki takvi drzavotvorni projekti su izrasli u najvece demokratije, teoretski, na bazi vladavine prava od trenutka koji im je odgovarao sa blagim ili grubim varijacijama kroz vrijeme kada se za to ukaze potreba. o potrebama se ne odlucuje na bazi prava i to je sav problem covjecanstva. sila je bitno ucinkovitija. razliciti oblici sile, od latentnih akcija do otvorene agresije.


u Bosni i Hercegovi se na srecu nije realizirao do kraja projekat spaljene zemlje, mada je epilog i vise nego dramatican i fatalan. ipak da bi se hipoteticka drzavnost utemeljila na recimo genocidu, kao krajnjem odsustvu civiliziranosti, humanosti i  morala, potrebno je taj genocid sprovesti do kraja uspjesno i zauvijek ukinuti glas onog drugog. glas koji je morao odjeknuti u vjecnost, kao glas svake jevrejske zrtve ugusene ciklonom B.


genocid je pravno komplicirano i tesko dokazati, jer za takav naum, uradjen planski i u skladu sa odsustvom savjesti,  niko nece pisati naredjenja i davati sluzbene protokolarne izjave, o masovnim pogubljenjima jevreja njemacka javnost dugo nista nije znala.


kao sto uspjeh genocidnog projekta mora biti totalan, tako i pobjeda nad fasizmom, koji sebi daje za pravo da u svakom trenutku oduzme svakom drugom svako pravo, mora biti totalna. kao sto je njemacki fasizam porazen totalno. tako je njemacka dozivjela preporod. iako je njemacki narod propatio mnogo i stradao najvise rijetko ce te cuti, pogotovo od iole ozbiljnih ljudi, bilo sta cime bi svojim zrtvama opravdavali ili relativizirali vlastita zlodjela, jer oni su bili pocetak svih zala. njihov fasizam.


u Bosni i Hercegovini srpski fasizam nije porazen, tako ostaje dovoljno razloga za animozitete svih prema svima, za opsti osjecaj nesigurnosti. propaganda uzima polako ali sigurno maha kao i devedesetih. socijalna neuroza ce ako se ovako nastavi preci u psihozu, a taman ce se ekonomski dotaci dno dna (jer u ekonomiji to postoji, a drustvo uvijek moze tonuti jos dublje) i to ce biti savrsen scenarij za jedan novi haos u nasoj maloj ali nikada dosadnoj siroj zajednici. a, kao sto rece SDS psihijatar i pjesnik  "haos ima svoju logiku".


tako se vracamo na pricu o Sokratu, a to je prica o odgovornosti. osim odgovornosti treba nam danas i istina. a istina je cesto samo ono sto nam se svidja. moji profesori su bili i ideolozi SDS-a i njihovog terorizma i dali su svoj doprinos sveukupnosti teroristickih akcija koje su pocinjene u periodu 92. -  95.  aleksa buha, danas zamozatajni profesor, ako je uopste ziv, nadam se da je dobro ako jeste, predavao je istoriju filozofije 3 u Sarajevu, od Kanta do Nietzschea. monoton kao predavac, ali posvecen znalac, u jednoj je politickoj debati na tv sa insistirao i objasnjavao zasto mora biti utvrdjeno prvo pravo naroda pa tek onda gradjana. pokusavao sam se sjetiti Hegela i buhinih predavanja u osam ujutro. poslije sam se cesto sjecao tog detalja i zamisljao sebe kako se borim sa snom a u tome mi odmaze profesor svojim jednolicnim kazivanjem, a pomazu ideje o kojima je govorio.


u mraku sam sobe dok odjekuju eksplozije granata, pojedinacne, u razmacima od po desetak sekundi, neravnomjerno. padaju po zgradama i ulicama dobrinje. nista se zapravo posebno ne desava. to je vrlo cesto za pred spavanje od komsija iz lukavice i nedzarica. odjekuju silno detonacije reflektirane urbanom akustikom dobrinje koju cu pamtiti dok sam ziv. osluskujem ispaljenja i cekam, brojim sekunde do detonacije.


s obzirom da lupaju iz pravca lukavice prilicno sam siguran na petom spratu sesterokatnice jer su izmedju mene i njih najmanje dva stana na mom spratu i cetiri stana na sestom. i tako u mraku sjetim se sebe u trolejbusu u cik zore, zima, magla. volio sam klasicni njemacki idealizam vise nego buhin potpis, a on je bio odlican predavac, iako doslovno monoton. slusao sam o Kantovom kopernikanskom obratu analizirajuci predgovore prvom i drugom izdanju kritike cistog uma jer je profesor znao da se najbolje hvataju osnovne ideje upravo na tim mjestima, tu su se nalazile inicijalne kapisle velicanstvenog vatrometa, i zaista je to cesto bio slucaj. mada su to neke kolege (a ponekad i sam) shvatale kao sasvim dovoljno pa djela ponekad nisu ni citali, samo predgovore. razgovarali smo o apsolutnom duhu odgonetajuci mu dubinu, visinu i sirinu u historijskom i filozofskom smislu.

lezim tako u mraku i sada me polupijana do zuba naoruzana banda tog mog profesora, neki njegov mozgovni otpadak, pokusava raznijeti cim stigne u mojoj studentskoj sobi u stanu mojih roditelja. u sobi koju sam smatrao jedinim autetnicno mojim teritorijem, ne u smislu vlasnistva vec duha i privatnosti istog. sjetim se buhe i osjetih se prevarenim, sjetih se i Sokrata i  historicara filozofije i jedinstvenog covjeka profesora Premeca (izmedju ostalih, Premec je raspalio moj filozofski eros, a onda se probudio socioloski thanatos)

pitao sam se kakva li je odgovornost mog profesora, ispade zlog profesora buhe, koji je bio u sluzbi i na strani zla protiv mene. a bio je profesor procvata njemackog slobodoumlja. kakva bi trebala biti njegova kazna ako je Sokrat covjek kojega je trebalo ubiti?

medjutim, ako makijevalisticki prakticno odvojimo politiku i etiku, sto je duhoviti talijan samo konstatovao u cilju pokazivanja stvari onakvima kakve one jesu, onda znamo da stvari mogu biti nepravdne i tok historije moze otici u bilo kojem pravcu bez obzira na istinu, pravo i pravdu.


a zasto nam je onda pravicnost potrebna?
reci cu vam odmah ako dozvolite kratku intrepretaciju Platonove drzave, koja je spis o pravicnosti - jer u tome je sreca!     

BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)
<< 02/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
26272829

zajedno smo skupa

posljednji zapisi

privatne poruke
na putu u nigdje
zaborav i sjecanje
dodje mi da vrisnem svoje ime
silence is sexy
11541
u sumrak dana nezavisnosti
o snijegu, tisini i cistoci
amor fati
pricam ti pricu
pomracenje uma ili opis stanja stvari
u crnoj rupi iskopanoj po vlastitoj mjeri
nota o sreci i kako je steci
pred praskozorje
opasne misli i sulude ideje
o, mozda hamletu, te pomalo o vodi i zasigurno o uzaludnosti covjekovoj
s ovu stranu dobra i zla
momentum
idemo, svi, zajedno
obicno jutro
mi vida
samozaborav i zaboravljanje
danas
dobro jutro
uzbrdo i protiv vjetra na putu ka sreci
hic et nunc
ti svoje - oni svoje
blago tebi
recimo, cini se da
sjena i opsjena ili: treperiti ili biti
o ugrozenosti i ostalim pojavama u prirodi i drustvu
nepodnosljiva tezina postojanja
sanjati, sanjati, mozda spavati
odjeci u prazno
o zivotu i povracanju sebi
kao dah na staklu
rijeci i slova - jucer, danas, sutra
mirno more i sigurne luke
skroviste
umoran, sam
zasto?
kad sreca poljubi
super supper
a joooj
sretnost ili spretnost
sesti ili sedmi dan u sedmici, svejedno je
jos jedan lijep dan
ja jos uvijek cekam dok ti pleses
pretenciozna napomena o sreci
o ekvilibristici, tunelu i svjezem zraku
odluci se
kamen u lice
do tebe je
bliskost
udaljenost
kristalno sam
kako postajemo ono sto jesmo
krajolik konacnog
uzalud
novi pocetak
jutarnja naizgled dilema
nakon odiseje od snova do stvarnosti i nazad
sam sa samim sobom
dan poslije
posljednja stanica na putu u optimizam
blagdani, praznici, svetkovine
opusti se
haleluja
U noci punog mjeseca

FROWNLAND

My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
My spirit's made up of the ocean
And the sky 'n' the sun 'n' the moon
'n' all my eyes can see
I cannot go back to your land of gloom
Where black jagged shadows
Remind me of the coming of your doom
I want my own land
Take my hand and come with me
It's not too late for you
It's not too late for me
To find my homeland
Where a man can stand by another man
Without an ego flying
With no man lying
'n' no one dying by an earthly hand
Let the devils burn and the beggar learn
'n' the little girls that live in those old worlds
Take my kind hand
My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
I cannot go back to your Frownland

Don Van Vliet

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
458788