BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

"Come, come again, whoever you are, come! Heathen, fire worshipper or idolatrous, come! Come even if you broke your penitence a hundred times, Ours is the portal of hope, come as you are."

29.05.2010.

mi vida (privatna poruka)

podvuci crtu. debelu liniju kojom cu sada odvojiti ono prije i ono poslije.
 
prepustio sam sebe brzacima zivota ne pitajuci se zbog cega.
padao sam u najdublje ponore samozaborava pokusavajuci pronaci sebe napustajuci ono sto jesam da bi bio ono sto nisam ali ono sto je lakse biti.
trcao sam da stignem na vrijeme zureci na voz koji ce me odvesti u Srecu.
stigao sam, ali na pogresnu stanicu.
onda sam prugom potrcao brzo kao voz ali sam odjurio u krivom pravcu.
na kraju sam ostao sam na napustenom peronu cekajuci voz koji odavno ovdje ne staje, niti ovuda prolazi.

kada sam se sreo u ogledalu vidio sam klauna koji se krevelji u nadi da je smijesan i zabavan, ali su njegove tuzne oci odavale njemu odavno poznatu istinu - voz je prosao i nece vise doci.

mozda ako odmah krenem negdje necu stici nigdje ali cu sasvim sigurno otici odavde.

28.05.2010.

satori u parizu (blog mindset)

" ... nije vazno kako putujete, koliko je "uspjesan" vas put, ili neuspjesan, vazno je da se uvijek nesto nauci, da se uci mijenjanje vlastitih misli ... "
Satori u Parizu, Jack Kerouac

27.05.2010.

cekajuci sunce (reality blog)

zbog kise koja je dosadno padala, pa prestajala samo da bi opet rominjala, sipila, pljustala, odlucio sam izlet, koji zelim poduzeti godinama, odgoditi za sutra, a danasnji dan provesti u rodinovom muzeju, u kojem nisam do sada bio i, kao autenticni hodocasnik, otici do musee d'orsay.

odsjeo sam u drugom arrondissementu, u blizini znamenite (a sta nije u parizu znamenito?) opere garnier. proklizao sam mokrim ulicama prema louvreu u namjeri da svratim do muzeja l'orangerie gdje je postavljena izlozba paula kleea. kad tamo - osoblje muzeja prakticira francuski nacionalni sport - strajk. ali dobro, vec sutra ce sve biti po starom. nastavio sam prema rodinovom muzeju setajuci devetsto metara dugim parkom des tuileries. srecom, kisa je prestala pa je setnja ugodna.

rodinov muzej se nalazi u neposrednoj blizini hotel des invalides a izmedju ostalog poznat je i po velikom vrtu (naravno, za pariske pojmove to je omanji vrt), koji cak i po ovakvom vremenu ne krije svoju ljepotu.

muzej d'orsay, bivsa zeljeznicka stanica, nastao je na kolekciji pariskog salona. vremenom se salonska zbirka uvecala, a ukljuceni su i majstori izvan francuske. tako, danas ovaj muzej ima najvecu zbirku impresionizma sa svim njegovim varijacijama. i jedan je od najznacajnijih i najljepsih muzeja uopste.

u muzeju me je docekala jedna nezgodna novotarija - nije dozvoljeno fotografiranje! (srecom naslikah se prethodnih godina sasvim dovoljno, ali ipak ...). izgleda da su francuzi postali italijani.

u muzeju se renovira peti sprat (peti, ukoliko brojite nepostojeci treci i cetvrti!) tako da su djela gauguina i van gogha kao i moneta, maneta, renoira, corbeta, toulouse-lautreca, cezannea, redona, degasa, signaca i seraulta i ostalih izlozena na nultom spratu. zanimljivo je bilo posmatrati postavku u ovom "novom" kontekstu. mozda je, ipak, sve skupa "zgusnuto" pa je "nezgodno" gledati na jednom zidu desetak platana van gogha dok vam iz ledja visi jos toliko njegovih djela.  

trenutno je u orsayu postavljena i odlicna izlozba "zlocin i kazna". od policijskih fotografija, preko crteza i slika velikih majstora, do posmrtnih maski nesretnika koji su na svom vratu osjetili giljotinu, pa sve do sprava za egzekucije i mucenje. na ovoj izlozbi sam se po drugi put sasvim slucajno sreo sa davidovim platnom "maratova smrt", prvi put prije nekoliko godina u belgiji na izlozbi britanske kraljevske kolekcije.

ostatak dana proveo sam bludeci ulicama razmisljajuci o smislu umjetnosti i nekim posve prozaicnim temama kao sto su vremenska prognoza i tacne lokacije zeljeznickih stanica st. lazare i de lyon.

Portret iz zbirke A. Rodina (navodno Gericault) obicna tri ferala
26.05.2010.

pariz (blog telegram)

stigao jutros. vrijeme promjenljivo. suncano sa povremenim pljuskovima. cini se kao da je sve na svom mjestu. sve me ceka tacno tamo gdje sam sve i ostavio. adventure has just begun.

25.05.2010.

dani sarajeva u beogradu 2010 (reality blog)

bilo je ugodno i uspjesno. jos jednom sam se uvjerio da dobrih i pametnih ljudi ima uvijek i svugdje, samo sto ih je ponekad tesko naci. festival dani sarajeva u beogradu organizira inicijativa mladih za ljudska prava a desava se u maju u sjecanje na pocetak opsade sarajeva. tada su poceli neslavni dani beograda u sarajevu koji su trajali svaki dan do kraja opsade. ovi mladi ljudi su i hrabri i sposobni. (vec danas su marsirali iz beograda u tuzlu da bi odali pocast nevinim zrtvama, mladim ljudima (civilima) koje su srpski artiljerci masakrirali 25. maja na tuzlanskoj kapiji, tacno na dan mladosti)

nasi domacini su organizirali jos jedan festival predstavljajuci muzicku, teatarsku i flimsku produkciju umjetnika i produkcijskih kuca iz sarajeva.

naravno, nasi vrli domacini su manjina u beogradu, a narocito u srbiji. ipak, omogucili su nam da budemo potpuno opusteni u beogradu. zaista ljudi mogu zivjeti zajedno ukoliko se uzajamno postuju. (tesko je postovati covjeka koji te prvo pokusa ubiti a kad ne uspije optuzi tebe da si htio ubiti njega)
ovi ljudi znaju sta je i kako bilo u periodu od pocetka agresije na Bosnu i Hercegovinu pa sve do potpisivanja daytonskog sporazuma. za ove ljude su karadzic i mladic zlikovci, to im je sasvim jasno, i nemaju problem to eksplicirati ukoliko je potrebno. mozda tako jedan jevrej i jedan gradjanin njemacke danas mogu normalno razgovarati, jer i jedan i drugi znaju i kazu sta se desilo. to je iza nih, a ispred njih je vrijeme bez avetinja iz proslosti.

moja malenkost je dane sarajeva u beogradu provela radno i djelimicno paradno. sa sjetom se sjecam mlinaca sa curetinom i kolaca bake darke na splavu zaba koji nam je otkrila Z, inace beogradjanka na radu u sarajevu na neodredjeno vrijeme. gledao sam predstavu "sanjari" u jugoslovenskom dramskom sa odlicnim glumcima. to me je podsjetilo na standarde nase pozorisne produkcije (uz povremena odstupanja od istih) u kojima jedno ili dvoje glume a ostali glumataju. u ovom slucaju, u jednoj zahtjevnoj ali ne previse zanimljivoj predstavi svi su glumci demonstrirali ujednacen kvalitet igre. stigao sam se podvrgnuti i thai masazi, ritual koji ne propustam. tako je moj petodnevni boravak u beogradu bio ispunjen razlicitim sadrzajima.

ipak, uvijek se radujem povratku u sarajevo bar onoliko koliko se radujem i odlasku iz svog grada. kad smo vec kod odlazaka, sutra cu se otisnuti na petodnevni odmor (pomijesan sa malo poslovnih obaveza) i prepustiti se lutanjima tamo gdje najvise volim zalutati. no, o tome nesto vise uskoro.

21.05.2010.

beogradu u pohode (reality blog)

treci dan u beogradu. drugi put na danima sarajeva. evo, pisem prvi post na tu temu. zapravo i ne pisem, nego se samo javljam u slucaju da nekoga zanima. sta da vam kazem kad sve znate? ako bude srece i slobodnog vremena, mozda nesto smisleno napisem.

18.05.2010.

nakon svega (samoblog)

status: umoran, pospan, zadovoljan. nakon svega, covjek je sretan kad se ne razocara. ako se kojim slucajem jos i odusevi onda ne ostaje mjesta za dodatna ocekivanja.

17.05.2010.

up date (blog opsesija)

Mariza (spava) u Sarajevu.

13.05.2010.

MARIZA (blog najava) 17. maj SARAJEVO bkc

_



05.05.2010.

sarajevo, 2. maj (blog repriza)

02.05.2008.

sarajevo, 2. maj (retro blog)

svanuo je lijep dan, bas kao i prije sesnaest godina. previse je slika kada pomislim na taj dan, kada se vratim u vrijeme koje je zauvijek proslo, i uglavnom palo u zaborav. prisjecam se razgovora, monologa neurastenicnih i prestravljenih zena. izraza lica, zapravo grotesknih maski, i televizijskih prenosa koje smo cekali da, kao na fudbalskoj utakmici, vidimo kakav ce biti rezultat, da li cemo se plasirati dalje ili je za nas natjecanje zauvijek zavrseno. tog dana sam saznao i kako se pravi majoneza. cudio sam se da je sve sto trebam: puno ulja, jedno jaje, nekoliko zrnaca limuntosa, i malo soli. gledajuci kako moji udarci pretvaraju ulje u majonezu, komicno sam osjetio neku moc. kao da cinim nesto nadrealno. kao da pretvaram kamen u zlato. kao da to sto cinim mogu samo ja, i niko vise. apsurd. mozda sam upravo te noci praveci majonezu poceo vjerovati da je nesto moguce ukoliko to dovoljno zelim. mozda je nakon svih slika tog dana, buke i neke ljepljive vrucine, ta majoneza bila konacni sastojak za pripremanje odvaznosti, lojalnosti, patriotizma, prijateljstva, odricanja i svega sto me je obiljezilo narednih hiljadu, i vise, dana. mozda sam tog dana povjerovao da pravda postoji, i da na kraju sve dodje na svoje. a mozda sam samo jako zelio da istina pobijedi, jer je istina, nazalost, bila na mojoj strani. ne znam, i ne sjecam se. osim da sam 2. maja uvece, prije sesnaest godina, kad ja sve, osim detonacija i pucnjeva u daljini, utihnulo, jeo najbolju majonezu u svom zivotu. iako sam potpuno svjestan da, kada govorim o vlastitom kulinarstvu, istina nije na mojoj strani.

02.05.2010.

sretan 2. maj (prigodni blog)

dragi sugradjani, sretan vam 2. maj dan odbrane grada Sarajeva od tzv. jna i srbo-cetnickih paravojnih formacija. posebne pozdrave ovom prigodom upucujem svim braniteljima Sarajeva i svima koji su prezivjeli cetverogodisnju opsadu ovog grada, sa zeljom za dobro zdravlje i dug zivot. iskreno vas kolporter (via ps3)

BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)
<< 05/2010 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

zajedno smo skupa

posljednji zapisi

privatne poruke
na putu u nigdje
zaborav i sjecanje
dodje mi da vrisnem svoje ime
silence is sexy
11541
u sumrak dana nezavisnosti
o snijegu, tisini i cistoci
amor fati
pricam ti pricu
pomracenje uma ili opis stanja stvari
u crnoj rupi iskopanoj po vlastitoj mjeri
nota o sreci i kako je steci
pred praskozorje
opasne misli i sulude ideje
o, mozda hamletu, te pomalo o vodi i zasigurno o uzaludnosti covjekovoj
s ovu stranu dobra i zla
momentum
idemo, svi, zajedno
obicno jutro
mi vida
samozaborav i zaboravljanje
danas
dobro jutro
uzbrdo i protiv vjetra na putu ka sreci
hic et nunc
ti svoje - oni svoje
blago tebi
recimo, cini se da
sjena i opsjena ili: treperiti ili biti
o ugrozenosti i ostalim pojavama u prirodi i drustvu
nepodnosljiva tezina postojanja
sanjati, sanjati, mozda spavati
odjeci u prazno
o zivotu i povracanju sebi
kao dah na staklu
rijeci i slova - jucer, danas, sutra
mirno more i sigurne luke
skroviste
umoran, sam
zasto?
kad sreca poljubi
super supper
a joooj
sretnost ili spretnost
sesti ili sedmi dan u sedmici, svejedno je
jos jedan lijep dan
ja jos uvijek cekam dok ti pleses
pretenciozna napomena o sreci
o ekvilibristici, tunelu i svjezem zraku
odluci se
kamen u lice
do tebe je
bliskost
udaljenost
kristalno sam
kako postajemo ono sto jesmo
krajolik konacnog
uzalud
novi pocetak
jutarnja naizgled dilema
nakon odiseje od snova do stvarnosti i nazad
sam sa samim sobom
dan poslije
posljednja stanica na putu u optimizam
blagdani, praznici, svetkovine
opusti se
haleluja
U noci punog mjeseca

FROWNLAND

My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
My spirit's made up of the ocean
And the sky 'n' the sun 'n' the moon
'n' all my eyes can see
I cannot go back to your land of gloom
Where black jagged shadows
Remind me of the coming of your doom
I want my own land
Take my hand and come with me
It's not too late for you
It's not too late for me
To find my homeland
Where a man can stand by another man
Without an ego flying
With no man lying
'n' no one dying by an earthly hand
Let the devils burn and the beggar learn
'n' the little girls that live in those old worlds
Take my kind hand
My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
I cannot go back to your Frownland

Don Van Vliet

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
544809

Powered by Blogger.ba