BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

"Come, come again, whoever you are, come! Heathen, fire worshipper or idolatrous, come! Come even if you broke your penitence a hundred times, Ours is the portal of hope, come as you are."

30.04.2010.

negativna definicija (primijenjena blogozofija)

svi mi, uglavnom, dozivljavamo druge i sebe same u skladu sa onim sto mislimo da ljudi jesu. pa tako mislimo da su npr. cestiti, a vremenom se pokaze da nisu. cini se da bi svima bilo bolje kada bi ljudi opisivali i objasnjavali, upoznavali i saznavali, prihvatali druge i sebe tako sto bi ustanovili sta nisu a ne sta jesu. kao sto su budisticki logicari govorili o nirvani - putem negativne definicije: nirvana nije to, nije ni to, nije ni to, nije ni to,niti to itd.

kada bi u nasim razmisljanjima tezili saznanju sta sve drugi i mi sami nismo, bilo bi, cini se, lakse. ako znamo da neko nesto nije necemo ni ocekivati da to bude. a znamo, da su manja ocekivanja garancija manjeg razocarenja.

cesto se uvjerimo da nesto nije, nego da nesto jeste kao sto smo mislili. rijetko ustanovimo da neko nesto nije a da se kasnije ispostavi da jeste. ili, mislili smo da je neko nesto pa smo se uvjerili da nije.

26.04.2010.

samozaborav i zaboravljanje (privatna poruka)

nema vece stranputice za covjeka od samozaborava, a ni vece mudrosti od zaboravljanja.

22.04.2010.

borci i corci (blog re-action)

pojedinci i grupe koje su juce izvele pasjaluk ispred i na zgradi vlade ne predstavljaju mene, kao bivseg borca, tacnije oficira Armije Republike Bosne i Hercegovine sa zadnjim formacijskim mjestom komandira voda izvidjacko -diverzantske cete 12. divizije Prvog kurpusa.

u isto vrijeme, odredjeni "navijaci sarajeva", a u slobodno vrijeme kukavice i huligani, iskoristile su slabe mjere osiguranja na utakmici i zbog "nezadovoljstva rezultatom" fizicki su povrijedili vise sluzbenih i drugih lica i demolirali olimpijski, gradski, stadion koji nosi ime Asima Ferhatovica-Haseta.
 "e, moj hase, da si ovdje sada."

i jedne i druge, gore pomenute huligane, treba pohapsiti i suditi u skladu sa zakonima ove zemlje, kakva god da je zemlja i kakvi god da su zakoni.

NIKO NEMA PRAVO da unistava imovinu i dobra ovog drustva.
NIKO NEMA PRAVO da ugrozava sigurnost drugih.
NIKO NEMA PRAVO da kaze "mi" a da ne kaze, na koga sve pritom misli, imenom i prezimenom.

borackih organizacija ima vise nego sto je bilo korpusa u vrijeme razlicitih agresija na Bosnu i Hercegovinu u prvoj polovini devedesetih godina proslog stoljeca, a iza njih se cesto kriju sive i blijedo-sive eminencije sa necim sto smatraju svojim politickim programom, i tako, krijuci se iza nemustih govornika koje je npr.  "dovelo u saraj'vo da srusi vladu" manipuliraju istima po potrebi i kad se ukaze povoljna prilika.

da ce se promjene nabolje u ovoj zemlji uopste desiti, ili bar u nekoj buducnosti vidljivoj na horizontu sadasnjeg stanja, vjeruje sve manje ljudi koji imaju oci i usi.

ipak, potrebno je imati ciljeve, strategiju i ljude. doci sa motkama pred neku zgradu, pa makar ona bila simbol bilo cega, paliti i rusiti, nece proizvesti nista osim opste nesigurnosti i materijalne stete, i zrtava sa imenom i prezimenom. pogotovo sadasnje stanje nece popraviti rulja bez ideje, cilja i znanja, a mozda i zelje, da napravi nesto konstruktivno, sebe radi.

bizarnost i perverznost naseg drustva pocinje metastazirati. ne samo da ne zelimo drugima dobro, vec ne zelimo ni sami sebi neko konkretno dobro bez da ide na stetu drugih.
zivimo dvije decenije frustrirani agresijom, srednjevjekovnom opsadom, ubijanjem, silovanjem. zatim, opstim lopovlukom, prijeratnim, ratnim i posljeratnim. isto tako i korupcijom. itd i nije ni cudo da postajemo agresivni i destruktivni.

"borci" juce nisu izasli da brane nekog nevinog covjeka, kao sto je npr. ilija jurisic. nisu protestvovali sa motkama i nisu zapisavali srbijansku ambasadu. ali su juce to cinili u sarajevu, ispred i na zgradi vlade.

21.04.2010.

three worlds (blog museum)

M.C. Escher, Three Worlds, lithograph print December 1955



20.04.2010.

pelago (blog tip) omiljeni nakladnik

17.04.2010.

predgovor kao pogovor (blog mindset)

Kad je Zaratustri bilo trideset godina, napustio je svoj zavicaj i jezero svoga zavicaja, i otisao u planinu. Tu se napajao svojim duhom i samocom svojom, i nije se umorio deset godina. Ali se na kraju promijeni njegovo srce – i jedno jutro ustade u ranu zoru, stade pred sunce, i ovako je govorio:
"Zvijezdo sjajna! kakva bi bila tvoja sreca, da nemas onih kojima sijas! Deset godina penjala si se ka mojoj pecini: ti bi se zasitila svoga sjaja i ovoga puta, da nije mene, moga orla, i moje zmije. Cekali smo te  svakoga jutra, uzimali smo od tvoga obilja i zahvaljivali ti. I gle! Ja ne znam kud bih sa svojom mudroscu, kao pcela koja je skupila previse meda; osjecam potrebu da se prema meni ruke sire. Htio bih da poklanjam i udjeljujem, sve dok mudri medju ljudima ne nadju slasti opet u svojoj ludosti, a siromasni opet u svome bogatstvu. Zato se moram spustiti duboko: kao što ti to cinis nocu, kad zapadnes za more pa jos i donjem svijetu poneses svjetlosti, ti prebogata zvijezdo sjajna! Ja moram, kao ti, pasti i zaci, kako to kazu ljudi, ka njima bih da se spustim. Blagoslovi me dakle, ti mirno oko, sto bez zavisti mozes da gledas i preveliku srecu! Blagoslovi pehar koji se preljeva, da bi voda iz njega zlatna potekla, i na sve strane raznijela otsjaj tvoga milja! Evo! Ovaj pehar hoce da opet ostane prazan a Zaratustra hoce da opet postane covjek."
– Tako otpoce silazak i pad Zaratustrin.

F. Nietzsche

15.04.2010.

L'Otmika (blog mindset)

Vukuci ga za uho, popa dovede Omera do svestenicke kuce. Tu ga najzad pusti i ovako mu rece:
   - Omere, ti si sramota ovog sela. Hoces da otmes djevojku koja te nece. Zevesti djevojku, sine, ruzno je djelo!
    Omer se pobuni:
    - Ja ne zelim da je zavedem, ja hocu da se njome ozenim. Kakvog znacaja ima to sto me ona nece? Zar covjek treba da vodi racuna o prohtjevima zena koje placu kad hoce i smiju se kad mogu?
    Popa ga saslusa raznjezeno:
    - To je vec druga stvar. Omer, dijete moje, tvoje su namjere, znaci, ciste. Jesi li je trazio od oca?
    - Jesam - uzviknu Omer - ali se Tenso zakleo da njegovu kcerku necu dobiti. Ali ja hocu da se ozenim Marom. Uostalom, vi sve znate. Juce ste vise od sata proveli u njegovoj kuci.
    - Tacno - odvrati popa - znam sve sta se desilo ranije. Ali sam mislio, kao sto, uostalom, i Tenso smatra, da ti, ne moguci da dobijes Maru za zenu, hoces da je otmes da bi je osramotio i napustio.
    - Da li stari Tenso toliko prezire nase obicaje - rece turobnim glasom Omer, da bi mi uskratio kcerku da sam, u slucaju otmice, ugrabio Maru?
    - Na zalost - rece tuzno popa. - Na zalost! A ti, Omere, prezires li ti toliko razonode naseg naroda pa dolazis da prekines kolo, narodnu igru, i da vices: "Otmica!" dok mladez igra?
    - Ja sam mislio da svestenici smatraju igru kao nesto lose.
    - Sta? ... Ima ih, istina, koji smatraju da je igra Sotonino djelo. Ja licno misljenja sam zupnika Spangerberga koji je 1547. ucinio da je igra dobra jer se i na svadbi u Kani igralo, a mozda je i sam Isus igrao. Ali ti, Omere, sta si uradio? Posto ti nije posla za rukom otmica, za vrijeme igranja kola, sto si naumio Omere? Da znas da sam sve pogodio. Udruzio si se sa jednom bjesomucnicom, propalicom, vjesticom, kradljivicom kose.
    - Vrag je projahao! - rece Omer. - Ona me je navela na podlost. Nego, kako sada da dodjem do Mare? Vise nece izlaziti, osim uz pratnju, kada ide na bogosluzenje. Kazu da stari Tenso hoce da predje u grad. Prinudjen sam da pribjegnem lukavstvu.
    Popa mu iznese svoje misljenje:
    - Ne, sa Tensom se nista ne moze uciniti. Mara hoce da se uda u varosi. Dragi moj Omere, okani se otmice, istisni Maru iz srca, ozeni se drugom.
    - Nikad! Hocu Maru!

                                                                                 *

U tom trenutku djeca koja su tuda prolazila pridjose da popu poljube u ruku. Kada su prosla, on rece sa osmjehom:
    - Omere, Marino mjesto u crkvi je s lijeve strane, pored malih vrata.
    Omer zadrhta:
    - Ali... grijeh... otmica u crkvi... za vrijeme sluzbe...
    - Ja bih, Omere, na tvom mjestu, pocinio taj grijeh. Budi junak, a Boga zamoli za oprostaj, prije i poslije. Sto se mene tice, ja cu te razrijesiti grijeha kad dodjes da se ispovijedis.
    Omer se i dalje kolebao:
    - A zandari?
    - Nikad! Hocu Maru!

Guillaume Apollinaire, 1902 (ulomak treci)

10.04.2010.

no more heroes ili o sugradjanima koji odlaze (recycled blog)

06.02.2008. 
no more heroes ili o sugradjanima koji odlaze (sentimentalni blog)

nije mi poznata statistika, ukoliko iko u ovoj zemlji uopste o tome vodi racuna, ne znam cak ni puno slucajeva, ali primjecujem da pametni i obrazovani jos uvijek u znacajnom broju odlaze iz BiH. odlaze da se ne vrate. i to se desava stalno, svaki dan. i tako vec godinama. cini se da je svakog dana u ovoj je zemlji sve vise problema, a sve manje onih koji ce ih rjesiti. jasno je zasto odlaze. ovdje za njih nema perspektive ili je oni ne vide ili ih vise uopste ne privlaci miris ovog naseg bosanskog lonca, u kojem svega ima osim jestivih sastojaka. razlicite osobe imaju razlicite motive, zelje, ambicije, snove. ali, svima koji odlaze iz BiH jedno je definitivno zajednicko, iz ovih ili onih razloga, ne zele vise zivjeti ovdje. moram priznati da je to mudra odluka, narocito onih koji su jos uvijek dovoljno mladi, sigurni u sebe i u svoje sposobnosti, u svoju odlucnost, istrajnost. medjutim, uvijek me pogodi kada cujem da neko odlazi, a posebno mi tesko pada ako je taj neko osoba za koju mislim da treba ovoj zemlji najmanje 100 puta vise nego ona njemu. nisam primjetio neku progresiju u svim tim odlascima, ali je nemoguce ne primjetiti da su konstantni. a tako je puno njih vec otislo. ... neka idu, neka im je sretno. zaista, zelim svima sve najbolje i nadam se da ce im se zelje ispuniti i snovi ostvariti. ... nego, sta cemo mi koji ostajemo? i dokle vise ovako?!

06.04.2010.

can or can't? (recycled blog)

02.11.2008. 

yes we can (samomotivacijski blog)

yes we can!

naravno, uvijek mi padne na pamet roque i njegovo "yes, we can't".
medjutim, sada mi treba sasvim drugaciji stav. nesto sto ce me odrzati prigodno optimisticnim.
vrijeme ce reci i sve objasniti. valjda.
mozda bas i nisam najjasniji, ali tako je - kako je.

jesam li vam ikada rekao da ... nije vazno

ugodno obamro, cekam novi dan, ali prije toga mora doci san.
novi san za novi dan u kojem ce poceti jos jedan san.

05.04.2010.

1, 2, 3... sacekaj malo... sad! (samomotivacijski blog)

Na biciklu, uzbrdo i protiv vjetra.
Evo, pocinje i kisa padati.
Smijesak, molim.
Hvala.
Tako treba.
Idemo!

04.04.2010.

danas (privatna poruka)

danas sam praznicno raspolozen. osjecam se prazno. ne mogu da se sjetim zasto sam jos uvijek ovdje.
danas je jedan od onih dana kada ne vidim smisla svojoj egzistenciji u ovom prostoru, u ovom vremenu.
danas bih volio da me nema, da nisam. da sam bar nevidljivo postojeci kao wellsov junak. da hodam okolo nevidljiv.
danas se osjecam suvisan samom sebi.
danas se opet pitam da li je doslo krajnje vrijeme da se digne sidro ili da se barem brod pripremi za plovidbu. za konacni odlazak u nepoznato.
danas bih tako volio da je danas jucer.

gustave courbet, the desperate man (1844-45)



03.04.2010.

balansirajuci izmedju besmisla i gluposti (recycled blog)

20.11.2008. 
balansirajuci izmedju besmisla i gluposti (blog o zurnalizmu u nas, a i sire)

za novinare se obicno kaze da su univerzalne neznalice. u nasoj surovoj realnosti to je vise nego ocigledno. da ironija bude potpuna, vecina novinara se ponasa kao specijalisti opste prakse, hinjeci da znaju sve o svemu.

teme iz oblasti kulture su ahilova peta, kraca noga, gluho uho i coravo oko, a i razbijeni nos vecine domacih novinara pa cak i onih (rijetkih) koji su inace dobri u svom poslu. paradoks: ne samo da su univerzalne neznalice, vec su cak i neznalice specijalisti za pojedine oblasti.

umjesto da se novinar drzi onoga sto dovoljno poznaje, kod nas se ti pisci recenica upustaju u avanturizam koji je zapravo manifestacija ne samo njihovog neznanja vec i nedostatka elementarne odgovornosti i na kraju krajeva samopostovanja. primjeri su nazalost brojni i svakodnevni.

ono sto dodatno iritira jeste jedan narocit fenomen koji se iz kafana (kako je to obicaj u domacem novinarstvu) prenio u medije kao opste mjesto. radi se o narocitoj vrsti verbalnog defetizma, pomijesanog sa nepromisljenoscu i bulaznjenjem.

naime, o cemu god da se pise, a narocito kada je rijec o kulturi i potkulturi, uvijek se napominje, naprimjer, kao su u sarajevu izumrli ljubitelji teatra, umjetnicke muzike, citaoci poezije, ljudi zaljubljeni u slikarstvo itd. stvari su kao beskrajno beznadezne i taj ocaj i pesimizam ispisivaca novinskih stupaca cesto se ogleda i u nostalgicnim reminiscencijama na prosla vremena.

da stvar bude gora vise se ne spominje samo vrijeme prije rata nego cak i dani od prije nekoliko godina. naprimjer, nema vise odlicnih svirki kao sto su nekada bile u xy klubovima, pri tome se misli na prostore do 40m2, u kojima su se desavala i neka od najgorih drljanja i tarlahanja instrumenata koja se mogu zamisliti. ili, nema vise dobrih slikara kao nekada, niti dobre poezije, a kako ce i biti kad nema kome biti, i tako dalje na takav nacin.

da ne duzim, osim sto je odavno poznato da u nasim medijima ne postoji kritika ili ista vegetira na marginama domaceg zurnalizma, novinarstvo je u nevjerovatno nazadnom razdoblju koje se ne moze porediti ni sa vremenom, recimo, lose propagande, jer je propaganda ipak zasnovana na kakvom-takvom sistemu ili konceptu ili da budem precizan uredjivackoj politici.

danas je dovoljno biti spreman pisati za sitne novce i to je vec dovoljna kvalifikacija i preporuka. dosljednost  i principi; analiza, argumenti, poznavanje stanja stvari i materije o kojoj se pise, sve to kao da iscezava iz novinarstva. umjesto toga imamo kafanske monologe, koji potvrdjuju medijski prostor kao sistem moci, bez imalo uvazavanja bilo cega osim vlastite sujete i ostalih privatnih slabosti.

i da, ljubitelji kvalitetne muzike, slikarstva, teatra i umjetnosti uopste u ovoj zemlji itekako postoje, samo odavno ne citaju ono sto pisu domaci novinari, niti posjecuju veliku vecinu "kulturnih" dogadjaja.

ipak je taj dio populacije dovoljno inteligentan pa samim tim odavno upoznat sa stvarnim stanjem stvari kako u novinarstvu tako na samoj kulturnoj sceni, odnosno isprekidanom nizu dogadjaja koji pretendiraju na naslov "kulturna scena".

a gore spomenuti specijalisti opste prakse, koji se trude ostaviti svoj komentar na svaki fenomen pod kapom nebeskom, pardon, bosanskom, zapravo presipaju iz supljeg u prazno i osim sto eventualno uzivaju ugled kod neukih slican popularnosti jedne od zvijezda brojnih reality show-a, ti isti novinari zive prezreni ili ignorisani od strane onih kojima zaista pisu.

moglo bi se o ovome jos podosta natipkati, ali i ovo je previse s obzirom na blogersku dragocjenost vremena i potrebu da se naklika vise, a procita manje, a shvati ponajmanje.


Otto Dix (1891 - 1969), Balancing act, 1922

02.04.2010.

L'Otmika (blog mindset)

Sutradan se Omer nije pokazao u selu. Proveo je dan sijuci i vezuci, sjedeci skrstenih nogu. Ljudi su po ulicama govorili o otmici i mnogi su osudjivali Omera sto je prekinuo kolo. Svinjarski trgovac Bandi izjavio je da ce ubuduce, kad mu bude trebalo odijelo, radije pjesaciti deset milja nego da ima posla sa Omerom. Stari i bogati Tenso, udovac po drugi put, pojavio se za tranutak na ulici i zakleo se da Omer nece doci do njegove kcerke, da ona vise nece napustati kucu i da je rijesen da pozove u pomoc zandarmeriju u slucaju nasilja. Uvece stari popa udje u Tensovu kucu. Oni koji su ga vidjeli kada je poslije jednog casa iz nje izasao tvrdili su da je izgledao veoma uzbudjen i da je glasom zagrcnutim od savladjivanja jecaja odgovarao onima koji su mu se obracali.
                                                                                          *
Preksutradan, oko dva sata, selo je bilo gotovo potpuno pusto, kao i uvijek popodne. Stari Tenso, zatvoren u sobu, patio je od zubobolje. Mara je u kuhinji spremala najsigurniji lijek protiv bolova u zubima: smokve kuhane u mlijeku. U tom trenutku neko zakuca na kucna vrata. Mara pogleda kroz prozor i vidje jednu staru ciganku koja viknu:
    - Frajla! Frajla!
    Mara sidje da joj otvori i starica rece:
    - Da li ti trebaju moje usluge, ljepotice?
    - Odakle dolazis? - upita Mara.
    - Iz Boemije, cudesne zemlje kroz koju treba proci ali ne i boraviti u njoj, inace te zacaraju, zavracaju, omadjijaju.
    - Sta umijes?
    - Ucim igranju, pjevanju. Znam da bacam najopasnije cini. Znam da citam buducnost iz dlana, da gledam u karte. Znam da cesljam, da skidam dlake, umijem cak da vratim nevinost dojilji.
    Mara joj pruzi lijevu ruku:
    - Gledaj!
    Stara je dobro pogleda i rece:
    - Skoro ces se udati.
    Mara joj dade novcic govoreci joj:
    - Odlazi, stara! Znam da igram, da pjevam. Niko mi jos nije rasirio noge. Cesljam se sama i necu da mi se skidaju dlake.
    Stara joj rece cereci se podrugljivo:
    - Teremtete! Skidala sam dlake lepim Muslimankama u Hercegovini, pa i hriscankama. Ljudi, kceri moja, sve vise vole glatku kozu; ostrvca guste mahovine na skrivenim mjestima jedrog tijela mnogim su muskarcima neprijatna, cak i hriscanima.
    Mara udari nogom o zemlju i viknu:
    - Odlazi!
    Ali stara podize ruku i jednim pokretom rasplete Mari kosu tako da joj se vitice opustise:
    Vidis ljepotice, da ne umijes ni da se pocesljas. Ja cu ti besplatno urediti kosu. Okreni se.
    Postidjena zbog svoje naprasitosti, Mara joj se poslusno prepusti. Stara izvuce makaze ali je u tom trenutku jedna zilava ruka zgrabi za gusu. Ona kriknu i ispusti makaze ciji zveket odjeknu na plocniku. Mara baci pogled iza sebe i vidje otvorene makaze na tlu i popu kako steze Ciganku za gusu. Omer, kome je stara obecala da ce zadrzati Maru na vratima kako bi mogao da je ugrabi, dolazio je trceci. Vidjevsi ga, Mara uplaseno viknu, zalupi vrata i navuce rezu. Ocajan, Omer se zaustavi i promrmlja:
    - Dockan!
    U tom trenutku krdo svinja pojavi se iza jedne okuke. Njuskave zivotinje sitnih ociju i kratkog repa, groktale su, brborile, klokotale, puhale, smrkale. Iza zbijenog, prljavo-ruzicastog krda isao je Bandi i, naoruzan toljagom, tjerao svinje, gegajuci se i zvizducuci. Kada ugleda Omera, Bandi poce da vitla mocugom prijeteci krojacu. Ali mu popa doviknu:
    - Hej, Bandi! ostavi Omera, ja cu se za njega postarati, a ti se pobrini za ovu staru koja je htjela ukrasti Mari kosu.
    Popa pridje Omeru, uhvati ga za uho i odvuce. S druge strane ulice trcala je stara: svinje su je pratile u stopu, kaskajuci brze, kocoperno masuci uvrnutim repovima. Bandi je u nekoliko skokova stize i zasu kisom udaraca koji, iako zestoko zapljustase po njoj, ne usporise bjekstvo stare Ciganke. Zapomagala je bjezeci i uz put prosipala kletve i najgroznije psovke.


Guillaume Apollinaire, 1902 (ulomak drugi)

02.04.2010.

serious traveller? (blog tip)

www.vtravelled.com

"Welcome to vtravelled.com. We're here to help spark your travel dreams, create your ideal trips and share your experience and expertise with others.

vtravelled is all about dreaming, sharing and planning travel. Sound like fun? Well, we believe travelling is and always should be fun. vtravelled exists first and foremost to help you imagine and fall more in love with travel; not only by yourself but more importantly with other passionate travellers. It's all about inspiration, inspiration, inspiration!"

BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)
<< 04/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

zajedno smo skupa

posljednji zapisi

privatne poruke
na putu u nigdje
zaborav i sjecanje
dodje mi da vrisnem svoje ime
silence is sexy
11541
u sumrak dana nezavisnosti
o snijegu, tisini i cistoci
amor fati
pricam ti pricu
pomracenje uma ili opis stanja stvari
u crnoj rupi iskopanoj po vlastitoj mjeri
nota o sreci i kako je steci
pred praskozorje
opasne misli i sulude ideje
o, mozda hamletu, te pomalo o vodi i zasigurno o uzaludnosti covjekovoj
s ovu stranu dobra i zla
momentum
idemo, svi, zajedno
obicno jutro
mi vida
samozaborav i zaboravljanje
danas
dobro jutro
uzbrdo i protiv vjetra na putu ka sreci
hic et nunc
ti svoje - oni svoje
blago tebi
recimo, cini se da
sjena i opsjena ili: treperiti ili biti
o ugrozenosti i ostalim pojavama u prirodi i drustvu
nepodnosljiva tezina postojanja
sanjati, sanjati, mozda spavati
odjeci u prazno
o zivotu i povracanju sebi
kao dah na staklu
rijeci i slova - jucer, danas, sutra
mirno more i sigurne luke
skroviste
umoran, sam
zasto?
kad sreca poljubi
super supper
a joooj
sretnost ili spretnost
sesti ili sedmi dan u sedmici, svejedno je
jos jedan lijep dan
ja jos uvijek cekam dok ti pleses
pretenciozna napomena o sreci
o ekvilibristici, tunelu i svjezem zraku
odluci se
kamen u lice
do tebe je
bliskost
udaljenost
kristalno sam
kako postajemo ono sto jesmo
krajolik konacnog
uzalud
novi pocetak
jutarnja naizgled dilema
nakon odiseje od snova do stvarnosti i nazad
sam sa samim sobom
dan poslije
posljednja stanica na putu u optimizam
blagdani, praznici, svetkovine
opusti se
haleluja
U noci punog mjeseca

FROWNLAND

My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
My spirit's made up of the ocean
And the sky 'n' the sun 'n' the moon
'n' all my eyes can see
I cannot go back to your land of gloom
Where black jagged shadows
Remind me of the coming of your doom
I want my own land
Take my hand and come with me
It's not too late for you
It's not too late for me
To find my homeland
Where a man can stand by another man
Without an ego flying
With no man lying
'n' no one dying by an earthly hand
Let the devils burn and the beggar learn
'n' the little girls that live in those old worlds
Take my kind hand
My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
I cannot go back to your Frownland

Don Van Vliet

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
474613

Powered by Blogger.ba