BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

"Come, come again, whoever you are, come! Heathen, fire worshipper or idolatrous, come! Come even if you broke your penitence a hundred times, Ours is the portal of hope, come as you are."

28.02.2010.

... (blog mindset)

27.02.2010.

die zwei blauen augen von meinem schatz (blog mindset)

19.02.2010.

rijeci (blog mindset)

"spajaju ljude kao mostovi, stvarajuci u isto vrijeme izmedju covjeka i covjeka nepromostivosti vrlo cesto dublje od najmracnijega ponora."   
m. krleza

18.02.2010.

malo je nedostajalo da zaboravim (blog podsjetnik)

kako objasniti i olaksati samocu ili usamljenost?

sam. nikome ne trebam zbog mene.

“prednost samoce je u dvojem: sto si sam i sto nisi sa drugima.” rekao bi schopenhauer.

sam. uzaludno je biti okruzen drugima ako i tada ostajes sam.

uvijek ostajes sam kada se stvari svedu samo na tebe.

sam si ako cekas.

sam si ako te ne vide.

sam si ako te ne cuju.

sam si jer nema nikog pored tebe, dok gledas druge kako prolaze, i odlaze.

18.02.2010.

o potistenosti i slicnim stanjima (blog zid)

toliko mailova, toliko smsova, toliko razgovora o svemu i  svacemu, sa svim i svakim, i sve bez iskrenog pitanja:
kako si?
valjda se podrazumijeva da jesam, da sam dobro, dobar. ili da ne moze biti da nisam.

imao sam prijatelja. na dan kada je pocinio samoubojstvo bezuspjesno je pokusavao da se oprosti sa nekim osobama jer su bile zauzete.
"prozvat cu te kasnije",
"ne mogu sada."
"hajde da se cujemo malo kasnije."
ja sam busio zid. rijetka situacija. ukupno sam to ucinio samo nekoliko puta prije toga. sa busilicom u ruci, stajao sam na stolici.
"halo", odmah sam znao da je on.
"e, Mr. M, sta ima?"
"nista. htio sam malo popricati s tobom"
"vrlo rado, ali moze li samo malo kasnije?"
"nema problema"
"u poslu sam. cujemo se kasnije"
"vazi. cao."
"zivio"

cemu prijatelji, cemu prijateljstvo, cemu prijateljevanje?

koga je zaista briga i za koga?

cemu price, smijeh, suze i svakodnevne intersubjektivne relacije? je li to smisao? da tako, upravo tako, bude?

prijatelji kao da ne postoje, jer nikada nisu tu kada ih trebam. a mozda ih nema zato sto ih nemam? a mozda ih nemam jer sam takav kakav jesam? a takav sam jer jesam kakav jesam. a mozda ih nemam jer ih imati ne mogu.

covjek je, ipak, kao paket. mozes uzeti cijeli paket ili nista. sve ili nista. uzmi ili ostavi – hobsonov izbor (koji to nije, ali to sad nije vazno). ne mozes uzeti samo ono sto ti se svidja ili sto ti treba. mozes, ali u tom casu pocinju problemi.

ono sto je najljepse od svega je cinjenica da se covjeku dopadne citav paket ili mu se ne svidi taj isti paket, i tako je skoro uvijek. sve izmedju je pretvaranje, manipulacija.

grozno je biti sam, a jos groznije biti odbacen, odbijen, ubijen ili bilo sta slicno sto negira cijelu osobu. cesto ljudi reagiraju i negiranjem vlastite osobe.

ako mogu sam preko crne, brze i duboke vode kada to ne zelim i kada mi trebaju drugi, zasto uopste racunati na bilo koga. na podrsku u vidu razumijevanja, prihvatanja adresiranog paketa.

izgubljena utakmica. prekinuta. sluzbeni rezultat 3:0.

kazes nekome nesto i shvatis da je suvisno. naredne prilike ne kazes nesto i postaje cudno. odjednom covjek postaje cudan. nije dobar. i tako to.

pa, naravno da nije dobar

nije mu dobro

treba mu dobro.

ne tisina.

ne sluzbeni pokusaj kao zgodan buduci izgovor. ad acta.

ad acta.

ad libitum.

marc chagall, isaiah, 1956



17.02.2010.

ususret izborima (prigodni schizo blog)

nekada davno, zamisljao je sebe kako umire i seli dusom iznad svoga tijela i gleda sebe mrtvog i svoje zive prijetelje oko sebe, mrtvog. komplikovana recenica, pomislio je. ponekad, iako vrlo rijetko, sjecao se tih fantazija.

nesto ranije, uzivao je skrivati se na ocitim mjestima – ispod stepenica, iza paravana. jos mu je draze bilo slusati druge kako govore nesvjesni njegove prisutnosti. nije volio spijunirati, samo je zelio znati kako ljudi pricaju kada on nije tu, manje je vazno bilo sta kazuju.

kao mladic zanimao se samoubistvom kao literarnom temom. ono sto je dobro kod samoubistva je izbor trenutka, a ono sto je lose je diskontinuitet. paradoks prelaska necega u nista. prelazak trajanja u vjecnost. vjecno nista u trenutku po vlastitom izboru. samoubistvo je prakticno rjesenje kornejeve dileme.

drugost drugog tjera u ocaj, ali se nekako nosio sa dogadjajima i ljudima, naravno na svoju stetu a sve kao izbor uslovljen prethodnim izborima, znanim i neznanim.

bio je praktican i pragmatican i racionalan u svemu osim u osjecajima, a narocito u ljubavi. bio je posve emocionalan kada su u pitanju emocije. njegova snaga je bila, skoro pa bi se moglo reci, pamet, a slabost – njegovi osjecaji, saosjecanje, intuicija. beznadezno zaljubljen u ideale postao je zamalo ne-idealan. zahtjevan prema drugima, a tolerantan prema sebi. poceo je sliciti karikaturi sebe.

klap-klap, pljeskao je svima i sebi medju njima a u pozadini se cuo dobar glas koji pjeva:

“love is a temple
love a higher law
love is a temple
love the higher law”

zaista je zanimljiva jednocinka koju smo odigrali u tako puno slika. moja je uloga bila osobito losa, a partija koju sam pruzio osrednja sa nekoliko zanimljivih trenutaka.

“but we're not the same
we get to
carry each other
carry each other” zavrsavao je glas.

“one … life

one”

sve u svemu neobicna predstava. bilo bi lijepo cuti komentare publike, a mozda i ne.

iznimno kreativan literarni suicid otkrio je u marinkovicevom kiklopu kada je maestro dosegnuo luk vjecnosti. razlicita mrcvarenja u pateticnom pokusaju nedostojanstvenog odlaska nalazio je dosadnim i uznemiravajucim u isto vrijeme.

a onda je otrkio mjesec i zemlju i njihovu sudbinsku povezanost. odmah zatim saznao je za sinhronicitet: istovremenost, emocionalnu i intelektualnu u svemu oko nas i u nama samima. a nakon toga znakovi su dolazili kao jasne poruke. poceo je citati.

Eliot Eliofson, Duchamp descending a staircase, Life Magazine (1952)

16.02.2010.

the witches' sabbath (blog museum)

Francisco Goya (1746-1828)
The Witches' Sabbath (1797-98)
Museo Lázaro Galdiano, Madrid



15.02.2010.

god must be a boogie man (blog mindset)

He is three
One's in the middle unmoved
Waiting
To show what he sees
To the other two
To the one attacking--so afraid
And the one that keeps trying to love and trust
And getting himself betrayed
In the plan--oh
The divine plan
God must be a boogie man!
One's so sweet
So overly loving and gentle
He lets people in
To his innermost sacred temple
Blind faith to care
Blind rage to kill
Why'd he let them talk him down
To cheap work and cheap thrills
In the plan--oh
The insulting plan
God must be a boogie man!
Which would it be
Mingus one or two or three
Which one do you think he'd want the world to see
Well, world opinion's not a lot of help
When a man's only trying to find out
How to feel about himself!
In the plan-oh
The cock-eyed plan
God must be a boogie man!
 

02.02.2010.

dogodovstina (blog link)

BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)
<< 02/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28

zajedno smo skupa

posljednji zapisi

privatne poruke
na putu u nigdje
zaborav i sjecanje
dodje mi da vrisnem svoje ime
silence is sexy
11541
u sumrak dana nezavisnosti
o snijegu, tisini i cistoci
amor fati
pricam ti pricu
pomracenje uma ili opis stanja stvari
u crnoj rupi iskopanoj po vlastitoj mjeri
nota o sreci i kako je steci
pred praskozorje
opasne misli i sulude ideje
o, mozda hamletu, te pomalo o vodi i zasigurno o uzaludnosti covjekovoj
s ovu stranu dobra i zla
momentum
idemo, svi, zajedno
obicno jutro
mi vida
samozaborav i zaboravljanje
danas
dobro jutro
uzbrdo i protiv vjetra na putu ka sreci
hic et nunc
ti svoje - oni svoje
blago tebi
recimo, cini se da
sjena i opsjena ili: treperiti ili biti
o ugrozenosti i ostalim pojavama u prirodi i drustvu
nepodnosljiva tezina postojanja
sanjati, sanjati, mozda spavati
odjeci u prazno
o zivotu i povracanju sebi
kao dah na staklu
rijeci i slova - jucer, danas, sutra
mirno more i sigurne luke
skroviste
umoran, sam
zasto?
kad sreca poljubi
super supper
a joooj
sretnost ili spretnost
sesti ili sedmi dan u sedmici, svejedno je
jos jedan lijep dan
ja jos uvijek cekam dok ti pleses
pretenciozna napomena o sreci
o ekvilibristici, tunelu i svjezem zraku
odluci se
kamen u lice
do tebe je
bliskost
udaljenost
kristalno sam
kako postajemo ono sto jesmo
krajolik konacnog
uzalud
novi pocetak
jutarnja naizgled dilema
nakon odiseje od snova do stvarnosti i nazad
sam sa samim sobom
dan poslije
posljednja stanica na putu u optimizam
blagdani, praznici, svetkovine
opusti se
haleluja
U noci punog mjeseca

FROWNLAND

My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
My spirit's made up of the ocean
And the sky 'n' the sun 'n' the moon
'n' all my eyes can see
I cannot go back to your land of gloom
Where black jagged shadows
Remind me of the coming of your doom
I want my own land
Take my hand and come with me
It's not too late for you
It's not too late for me
To find my homeland
Where a man can stand by another man
Without an ego flying
With no man lying
'n' no one dying by an earthly hand
Let the devils burn and the beggar learn
'n' the little girls that live in those old worlds
Take my kind hand
My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
I cannot go back to your Frownland

Don Van Vliet

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
474612

Powered by Blogger.ba