BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

"Come, come again, whoever you are, come! Heathen, fire worshipper or idolatrous, come! Come even if you broke your penitence a hundred times, Ours is the portal of hope, come as you are."

30.11.2009.

swiss cheese and chocolate (re-action blog)

gradjani svicarske su na demokratski nacin, referendumom, izglasali zabranu gradnje minareta u svojoj zemlji. minarete smatraju, pokretaci referenduma, "simbolima netolerantnosti islama". uskoro ce i u holandiji biti raspisan slican referendum.

ne bih sada pricao o katedralama bez zvonika jer takve na srecu ne postoje, niti sam raspolozen pricati o evropi kao krscanskom klubu, a narocito ne o demokratiji kao sistemu nametanja misljenja vecine, a vecina je obicno bezoblicna masa koja se da zgodno i po potrebi oblikovati, manipulacijama ili kampanjama ili necim trecim.

ovakve i slicne akcije idu na ruku upravo onima koji sebe smatraju pravim muslimanima jer su spremni poginuti za svoju ideju islama. onima koji vjeruju u poslanstvo bin ladenovo, kao i osami osobno, iako on sam ocigledno nije spreman poginuti ni za kakvu ideju, svoju ili tudju.

ovakvi "demokratski" postupci su primjeri ocigledne netolerancije prema drugima. narocito ukoliko su ti drugi muslimani. nisu problem javne kuce, narkomanija, alkoholizam, nezaposlenost, problem je "netolerantni" islam.

isti onaj islam koji je u andaluziji bio "netolerantan" vjekovima tako da su u konvivenciji zivjeli i muslimani i jevreji i krscani, u istoj onoj andaluziji u kojoj su za vrijeme vladavine muslimana cvjetale nauka i umjetnost dok se na ostatku evropskog kontinenta desavao tzv. mracni srednji vijek. konvivencija je nestala odmah nakon sto je izabela osvojila granadu. uskoro su krscani protjerali sve zidove i muslimane, osim onih koji su se odrekli svoje religije.
 
svijet se uputio stranputicom iskljucivosti, a gradjani svicarske su protagonisti jos jedne kontraverze, nakon one u drugom svjetskom ratu. mislim na jevreje i njihovu imovinu, ali to je neka druga, vec skoro zaboravljena prica.

sta gradjani svicarske ocekuju od muslimana u svojoj zemlji, kojih je skoro pola miliona? da nakon ovoga postanu tolerantniji? pa upravo toleranciju treba da pokaze ona strana koja je jaca ili brojnija. jaci je taj koji moze da tolerira ili ne tolerira nesto ili nekog!

evropa nije nista vazno naucila u XX stoljecu, mozda zato sto nije htjela. nije nista naucila nakon holokausta i genocida nad jevrejima. da je htjela uciti ta stara ofucana gospodja sumnjive proslosti znala bi dovoljno i zaustavila bi genocid nad bosnjacima-muslimanima. da je ista htjela znati, naucila bi evropa kako pocinje mrznja medju narodima, jer su mrznju toliko puta upravo evropljani promovirali sirom svijeta.

zato nisam siguran da li zelim biti dio evrope, kao gradjanin smijesne drzave bosne i hercegovine. drzave od koje bi napirlitana i ondulirana evropa mogla ponesto nauciti. niko nas i ne zeli u toj evropi, mozda iz istih razloga kao i turke, iako mi plavooki slaveni imamo veze sa azijatima kao i eskimi sa bananama. ali ni ja ne zelim pripadati tom svijetu, mozda zato jer je za ljubav potrebno dvoje, a da nas evropa voli - ne voli.

25.11.2009.

bulerias (blog mindset)

25.11.2009.

dover beach (blog mindset)

The sea is calm tonight,
The tide is full, the moon lies fair
Upon the straits; on the French coast the light
Gleams and is gone; the cliffs of England stand,
Glimmering and vast, out in the tranquil bay.
Come to the window, sweet is the night air!
Only, from the long line of spray 

Where the sea meets the moon-blanched land,
Listen! you hear the grating roar 

Of pebbles which the waves draw back, and fling, 

At their return, up the high strand, 

Begin, and cease, and then again begin,
With tremulous cadence slow, and bring 

The eternal note of sadness in.

Sophocles long ago 

Heard it on the Agean, and it brought 

Into his mind the turbid ebb and flow
Of human misery; we 

Find also in the sound a thought, 

Hearing it by this distant northern sea.

The Sea of Faith 

Was once, too, at the full, and round earth's shore 

Lay like the folds of a bright girdle furled. 

But now I only hear
Its melancholy, long, withdrawing roar,
Retreating, to the breath 

Of the night wind, down the vast edges drear 

And naked shingles of the world.

Ah, love, let us be true 

To one another! for the world, which seems
To lie before us like a land of dreams, 

So various, so beautiful, so new, 

Hath really neither joy, nor love, nor light, 

Nor certitude, nor peace, nor help for pain; 

And we are here as on a darkling plain 

Swept with confused alarms of struggle and flight, 

Where ignorant armies clash by night.

Matthew Arnold

24.11.2009.

hic et nunc (privatna poruka)

ako mislis to sto mislim da mislis onda imas pravo, ali moras biti oprezan jer misao ponekad ima rok valjanosti, a kad prodje njeno vrijeme onda ubudjala ideja zarobljava um u vremenu koje vise nije.

ne postoji proslost, bas kao sto ne postoji ni buducnost. samo je sada ovdje. proslost i buducnost su na istom mjestu, negdje ne-ovdje. "bilo" i "ce biti" su nerealni. pokusavas zivjeti i misliti linearno - nase juce odredjuje nase danas, a danas svojim djelovanjem ili ne-djelovanjem odredjujemo ono sto ce biti sutra ili ono sto bi moglo biti sutra priblizavamo realitetu.

stvari ne stoje tako. juce ne odredjuje danas ukoliko mi ne mislimo i ne djelujemo u skladu sa tom idejom. a ono sto cinimo danas mozda utice na sutra ali postoji samo danas. hic et nunc, dragi moj. nema niceg izvan toga. i dobro je da je tako, a ja nimalo ne sumnjam da jeste.

sutra jos uvijek nije, a juce je vec proslo. sve sto imas je ovaj trenutak, ovaj sat, ovaj dan. to je sav tvoj zivot. trenutak koji zivis u datom trenutku. linija trenutaka se ne proteze u beskonacnost i nase trajanje je odredjeno bas kao i trajanje nasih ideja koje za razliku od nas samih ipak ponekad mogu trajati duze. i djela mogu trajati, cak su i bitno zgodnija od ideja.

vrijeme je nit od koje je satkan zivot, i sto je nit duza sve je manje preostalog tkanja. vrijeme, na nesrecu, ne mozemo zaustaviti, kao ni trenutke koje sa sobom odnosi.

Musee d'Orsay, photo by MeMySelf&Ja

24.11.2009.

besanica (blog telegram)

bez sna. samozaborav. napadi kratkotrajne tuposti.
besano. akutna, dvosatna, konzumacija interneta. 16 sati radni dan. 16 sati odmor. sat amplitudne nervoze. sve ukupno - dan.
insomnia. ne-somnus. 


insomnia |inˈsämnēə| |1nˌsɑmniə| |ɪnˌsɒmnɪə|
noun
habitual sleeplessness; inability to sleep.
DERIVATIVES
insomniac |-nēˌak| |1nˌsɑmniˈøk| noun & adjective
ORIGIN early 17th cent.: from Latin, from insomnis ‘sleepless,’ from in- (expressing negation) + somnus ‘sleep.’

insomnia
noun
I've tried every wild remedy for insomnia, including cinnamon baths and standing on my head sleeplessness, wakefulness, restlessness, inability to sleep.

23.11.2009.

Slovo o smijehu / Kako ga je izgovorio Mravac tisuću četiri sto pet desetog ljeta dva na deseti dan februara u Dubrovniku (blog mindset)

Nekad davno ja ti bijah pa se smijah
Vijah i vikah i ijah i ikah i kah i ah…

Osmijavah nasmijavah zasmijavah
I sve oha i sve eha o ne spavah od smijeha

Kad se smijah tim se grijah
Sve u svemu kad se smijah tad i bijah

Onda smijeh posta grijeh
Grešni grijeh, Grešni smijeh

Pa tad smijac smijulji se Smiješno smije
Preko mice Kradimice Ne u lice Jer se krije

Al od grijeha čuj ti smijeha posta smijeh
Grijeh smijeha Smijeh grijeha

Opet sada ko nekada smijač mole da se smije
Smije smijehom smije grijehom

Te se opet osmijavam nasmijavam zasmijavam
Od smijeha od tog grijeha i ne spavam

Od svih kvaka po najviše smijeh kvači
I od griješnog i od smiješnog smijeh je jači

Kad se smijah tad i bijah
Pa se smijem Tim se grijem Tim se bijem

I na kraju Možda ja to samo snijem
Kako smijem kako smijem

O tom grijehu
O tom smijehu?

Mak Dizdar

22.11.2009.

... (blog mindset)

21.11.2009.

what's a girl to do (blog mindset)

We walked arm in arm
But I didn't feel his touch
A desire I'd first tried to hide,
That tingling inside was gone
And when he asked me:
'do you still love me?'
I had to look away
I didn't want to tell him
That my heart grows colder with each day

When you love so long
That the thrill is gone
And your kisses at night
Are replaced with tears
And when your dreams are on
A train to train wreck town
Then I ask you now, what's a girl to do?

He said he'd take me away
That we'd work things out
And I didn't want to tell him
But it was then I had to say
Over the times we've shared
It's all blackened out
And my bat lightning heart
Wants to fly away

When you love so long
That the thrill is gone
And your kisses at night
Are replaced with tears
And when your dreams are on
A train to train wreck town
Then I ask you now, what's a girl to do?

What's a girl to do?

19.11.2009.

nista lijepo nece da se desi, bar ne nama (sfumato blog)

ipak, bolje se ovog jutra probuditi kao Bosanac i Hercegovac nego kao irac. dobro je bilo. nosali smo se ali nas vile nisu pronosale. zenica nam nije dobro donijela i konacno ce nestati mit da nam je zenicki stadion sretan, pa makar bio i obicna njiva. svaka cast zenici, ali trebalo se igrati na kosevu. nasim momcima nije odgovarao zenicki travnjak, jer su to ozbiljni igraci, ali to nije previse vazno.

televizijski prenos u realizaciji bhtv je bio nesto najgore sto sam vidio, pored standarno lose "slike", lopta je cesto nestajala iz kadra, reziser se gubio itd. nevjerovatan amaterizam. budimo realni, sta da ocekujemo u barazu kada nismo u stanju realizirati tehnicki ispravan televizijski prenos, a prije vise od cetvrt stoljeca smo organizovali olimpijadu!?

sta da ocekujemo od nase reprezentacije kada imamo opskurni nogometni savez, morbidne likove, kokosare, koji odredjuju sudbinu nase reprezentacije? mozemo samo reci: svaka cast momci! trenutno uzivamo ugled tima koji moze da iznenadi, tima koji svakom moze prisjesti. fifa je, naravno, ucinila sve da veliki ostanu veliki, a da mali ostanu mali, odnosno da veliki ne postanu mali, a da mali slucajno ne postanu veliki. i to je sport?! vidjeli smo rukometasa thierya anrija kako svijetla obraza cini nepravdu. mozda ga sudija nije vidio, ali sam skoro pa siguran da je to ucinio irac, da bi sudija bio na pravom mjestu.

mi smo bili nedovoljno dobri da prodjemo dalje. ali smo bili dobri, a to je vazno. idemo dalje. nadam se da je sinoc jos vise gradjana Bosne i Hercegovine navijalo za nas tim, jer je debilno zivjeti u Bosni i Hercegovini a ne navijati za nju, bez obzira u kojem entitetu navijac zivi. shizofreno je navijati protiv Bosne i Hercegovine a biti gradjanin te zemlje, pa cak i ako neko "svoj" entitet ili kanton smatra drzavom, jer bez Bosne i Hercegovine nema ni entiteta. jer samo u drzavi Bosni i Hercegovini mogu postojati republika srpska i federacija. zato svi gradjani trebaju navijati za Bosnu i Hercegovinu, naroctio oni srpske nacionalnosti.

zivjela Bosna i Hercegovina! dole dodik, i svi koji ne priznaju i ne vole Bosnu i Hercegovinu a zive u njoj.  dole jer su jadni i cemerni. a jad i cemer su nam osnovni zacini u Bosni i Hercegovini, a morate priznati da nam te mirodjije pokvare svaki dan, svaki obrok.

idemo dalje. golijat je opet savladao davida. i jeste steta sto nismo dobili portuglace, ali imamo mi puno vecih problema u Bosni i Hercegovini od fudbala. iako smo bili vrlo blizu da nam se desi nesto lijepo. da budemo dio svijeta, medju najboljima. nismo imali dovoljno srece, a bez bar malo srece se nista lijepo ne moze desiti.

ipak, bili smo dio svijeta - danima milioni protugalaca nisu mirno spavali. danima su strahovali zbog jedne male i siromasne zemlje u kojoj, eto, momci igraju dobar fudbal. ne mozemo biti nezadovoljni, bar kada je igra fudbalske reprezentacije u pitanju. za sve ostalo ce se pobrinuti nasi politicari da ne bude kako treba.

a sada, nazad u septicku (ili skepticku, kako ko voli) jamu, skokom na glavu. a kako drugacije?

16.11.2009.

aria (blog mindset)

15.11.2009.

the very thought of you (blog mindset)

The very thought of you
I forget to do
Those little ordinary things
That everyone ought to do
I'm livin' in a kind of a daydream
I'm happy as a queen
And foolish though it may seem
To me that's everything
The mere idea of you
The longing here for you
You'll never know
How slow the moments go
Till I'm near to you
I see your face in every flower
Your eyes in stars above
It's just the thought of you,
The very thought of you, my love

Ray Noble


the very thought of you

15.11.2009.

hey you (blog mindset)

Hey you! out there in the cold
Getting lonely, getting old, can you feel me
Hey you! Standing in the aisles
With itchy feet and fading smiles, can you feel me
Hey you! don't help them to bury the live
Don't give in without a fight.
Hey you! out there on your own
Sitting naked by the phone would you touch me
Hey you! with your ear against the wall
Waiting for someone to call out would you touch me
Hey you! would you help me to carry the stone
Open your heart, I'm coming home
But it was only a fantasy
The wall was too high as you can see
No matter how he tried he could not break free
And the worms ate into his brain.
Hey you! out there on the road
Always doing what you're told, can you help me
Hey you! out there beyond the wall
Breaking bottles in the hall, can you help me
Hey you! don't tell me there's no hope at all
Together we stand, divided we fall.

Roger Waters
hey you

14.11.2009.

all the way (blog mindset)

When somebody loves you
It's no good unless he loves you all the way
Happy to be near you
When you need someone to cheer you all the way

Taller than the tallest tree is
That's how it's got to feel
Deeper than the deep blue sea is
That's how deep it goes if it's real

When somebody needs you
It's no good unless he needs you all the way
Through the good or lean years
And for all the in-between years come what may

Who knows where the road will lead us
Only a fool would say
But if you'll let me love you
It's for sure I'm gonna love you all the way all the way

So, if you'll let me love you
It's for sure I'm gonna love you all the way all the way

Sammy Cahn & Jimmy Van Heusen

12.11.2009.

sumrak u kadizu (boomerang blog)

pomalo patiniran i prazan imao je jos dovoljno snage da zaplovi morem misli i stigne u kadiz prije sumraka. izabrao je mali porodicni restoran koji je vec cetiri generacije vodila ista obitelj, cak su i gosti bili u nekom srodstvu. samo je on bio svima stran i nikome u rodu.
sjeo je na jednostavnu drvenu stolicu a na cetvrtasti je sto polozio ruke cekajuci konobara. nekoliko stolova ispred njega na malenom uzvisenju sjedili su pjevac i gitarista, na istim stolicama i za drvenim stolom bez stolnjaka.  osjecala se slatka napetost dok je zrak treperio u, inace, mirnom ambijentu.
sunce je polako napustalo restoran i cisto plavo nebo iznad kadiza pocelo je tamniti postajuci iste boje kao i okean, a mjesec se spremao da zauzme upraznjeno mjesto velikog svjetla nebeskog pripremajuci svoje lice za  modro  zrcalo ispod sebe.
tu, na kraju svijeta, utvrdjen i sakriven od svih i svega, nalazio je mir i vascijeli svemir, strast i ljepotu, sve ono sto mu je trebalo. solea de cadiz. vrijeme je stalo, prostor je nestao. 
glas i gitara, sir, masline, vino, i u mislima nemirna haljina i carobne ruke flamenko plesacice.

carmen cortes

solea de cadiz

BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)
<< 11/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930

zajedno smo skupa

posljednji zapisi

privatne poruke
na putu u nigdje
zaborav i sjecanje
dodje mi da vrisnem svoje ime
silence is sexy
11541
u sumrak dana nezavisnosti
o snijegu, tisini i cistoci
amor fati
pricam ti pricu
pomracenje uma ili opis stanja stvari
u crnoj rupi iskopanoj po vlastitoj mjeri
nota o sreci i kako je steci
pred praskozorje
opasne misli i sulude ideje
o, mozda hamletu, te pomalo o vodi i zasigurno o uzaludnosti covjekovoj
s ovu stranu dobra i zla
momentum
idemo, svi, zajedno
obicno jutro
mi vida
samozaborav i zaboravljanje
danas
dobro jutro
uzbrdo i protiv vjetra na putu ka sreci
hic et nunc
ti svoje - oni svoje
blago tebi
recimo, cini se da
sjena i opsjena ili: treperiti ili biti
o ugrozenosti i ostalim pojavama u prirodi i drustvu
nepodnosljiva tezina postojanja
sanjati, sanjati, mozda spavati
odjeci u prazno
o zivotu i povracanju sebi
kao dah na staklu
rijeci i slova - jucer, danas, sutra
mirno more i sigurne luke
skroviste
umoran, sam
zasto?
kad sreca poljubi
super supper
a joooj
sretnost ili spretnost
sesti ili sedmi dan u sedmici, svejedno je
jos jedan lijep dan
ja jos uvijek cekam dok ti pleses
pretenciozna napomena o sreci
o ekvilibristici, tunelu i svjezem zraku
odluci se
kamen u lice
do tebe je
bliskost
udaljenost
kristalno sam
kako postajemo ono sto jesmo
krajolik konacnog
uzalud
novi pocetak
jutarnja naizgled dilema
nakon odiseje od snova do stvarnosti i nazad
sam sa samim sobom
dan poslije
posljednja stanica na putu u optimizam
blagdani, praznici, svetkovine
opusti se
haleluja
U noci punog mjeseca

FROWNLAND

My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
My spirit's made up of the ocean
And the sky 'n' the sun 'n' the moon
'n' all my eyes can see
I cannot go back to your land of gloom
Where black jagged shadows
Remind me of the coming of your doom
I want my own land
Take my hand and come with me
It's not too late for you
It's not too late for me
To find my homeland
Where a man can stand by another man
Without an ego flying
With no man lying
'n' no one dying by an earthly hand
Let the devils burn and the beggar learn
'n' the little girls that live in those old worlds
Take my kind hand
My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
I cannot go back to your Frownland

Don Van Vliet

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
544809

Powered by Blogger.ba