BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

"Come, come again, whoever you are, come! Heathen, fire worshipper or idolatrous, come! Come even if you broke your penitence a hundred times, Ours is the portal of hope, come as you are."

27.10.2009.

misterioso (fade out blog) #4

anonimnost.

da parafraziram napoleona: slava kratko traje, ali je zato anonimnost vjecna. nazalost, mudri bonaparta nije bio bas sasvim u pravu. istinska slava je vjecna, a anonimnost kratko traje.

cini se da danas vise niko nije anoniman.

anonimnost na blogu je divna stvar. ta divota je u dvojem: ono sto napises drugi mogu procitati bez nekih vecih predrasuda, i mozes biti otvoren koliko zelis.

anonimnost ima i svoju prakticnu stranu - ne mogu te neprijatelji ili zavidnici iz vanjskog, neko bi rekao realnog, svijeta uznemiravati naprosto jer ne znaju da si to ti.

ipak,  sve sto sam napisao na stranicama bloga moga zaista mislim i spreman sam to reci i javno (stavise, vecinu toga sam vec i rekao privatno ili javno) iako mi to nece donijeti nikakvo dobro, a sasvim sigurno ce regrutirati nove neprijatelje i mozda osigurati poneku simpatiju koja je u biti beznacajna, i vjerovatno stvoriti jos poneki problem u zivotu. medjutim, sve me manje zanima sta ce neko misliti o onome sto mislim u smislu da ce na osnovu toga stvoriti neko novo ili najnovije misljenje o meni, a jos me manje interesuje sta ce se desiti ukoliko neko sazna da o njemu ne mislim skoro nista lijepo. a nije ni kumst kad te neko cijeni samo zato jer i ti cijenis nju/njega. svakom svacije.

mislim da bi za sami kraj bilo zgodno reci da zelim ostati anoniman i da se zovem edin zubcevic, rodjen u sarajevu. i da sam zivio pod opsadom kao pripadnik borbenih jedinica armije republike Bosne i Hercegovine, i da sam po zvanju a nadam se i znanju profesor filozofije i sociologije, i da se profesionalno bavim muzikom na razlicite nacine, osim sto ne sviram. u slobodno vrijeme mijenjam razglednice i salvete za knjige iz estetike, etike i gnoseologije. ovom prilikom molim sve blogere dobre volje da postuju moju zelju da ostanem anoniman. ;)

jer, sto se napise na blogu ostaje na blogu.

iskreno vas

kol porter



26.10.2009.

maestoso (fade out blog) #3

empatija.
simpatija.
telepatija.
rat i ja.
bratija.
partija.

sjajna stvar na blogu jeste mogucnost saosjecanja. i onaj fini osjecaj da tamo negdje neko osjeca slicno, misli slicno. jedna od porazavajucih stvari na blogu je da se nakon nekog vremena ljudi (blogeri) malo bolje upoznaju i shvate da je sve skupa pomalo 'nako. da nista nije kako izgleda. da je najlakse klikati i tipkati, ali da za osjecaje treba biti kadarm, a za ramisljenje treba uloziti napor.
mislim da je blogger poceo gubiti vritualni sex appeal  kada je superjunak postao dewd, kada je corto postao plamenko, kada je prestao sa radom ledomat, kada su tajnom agentu haknuli blog, kada se umorni umorio pa obrisao blog pa se vratio kad se odmorio, itd. kada sam otkrio sitne duse medju blogerima, onu narocitu sortu ljudi koji te izbrisu iz favorita kad ne razmisljas njihovom glavom. nedostatak tolerancije cim se izadje iz moda: pusa, pozz, :)) ... ironicno, mnogi od tih blogera vape u svojim postovima za onim sto sami nisu u stanju postici kritizirajuci druge a sami su u istim stvarima puno gori.

nedostajat ce mi mnogi, ali mnogo vise njih nece niti najmanje. jer ... uostalom prije desetak mjeseci sam pisao o blogerima i blogerkama, o sebi i drugima na blogu, o bloggeru kao splavu meduze i tako dalje i tako dalje.

Honoré Daumier 'Free day at the Salon' From the series "Le Public du Salon," published in Le Charivari (May 17, 1852)

25.10.2009.

moderato espressivo (fade out blog) #2

blog avantura moje malenkosti je pocela na nagovor pcelice maje, a prestaje bez nekog posebnog povoda, jer vec neko vrijeme uvidjam suvisnost i uzaludnost rabote. 
nastojao sam biti iskren. to je jedna od dobrih strana bloga - zaista mozes biti iskren onoliko koliko zelis. interesantno, sto sam bio iskreniji to su reakcije ili konacni dojam bili slabiji.
ranije sam shvatio, naravno ne na blogu, da ljudi lakse povjeruju u laz nego u istinu, i da iskrenost nikada ne prepoznaju, a stalno je kao traze. paradoksalno je traziti, a ne prepoznati pronadjeno. ipak, uvijek sam se iznova cudio kako je ljudima iskrenost nepotrebna.
da, jedan od razloga postojanja bloga moga bio je i pokusaj da se iskoristi prilika za nesputanu iskrenost, neka vrsta direktnog prijenosa iz mozga, preslika emocionalnog stanja u datom trenutku.
pomislio sam i pozelio predstaviti drugima gospodju nadu, i stanje svijesti koje zovem optimizam. ne znam da li sam uspio u namjerama, ali sam imao tu ambiciju.

honore daumier, le beau narcisse, 1842

25.10.2009.

preludij (fade out blog) #1

dan za danom, post za postom.
ne volim rastanke, jer sam sklon patetici.
blog ima blagotvorno dejstvo, znacajan je kao psihoterapija.
na bloggeru sam sreo neke zanimljive ljude

ipak, stvari su na blogu kao i u zivotu: ljudi pokusavaju ostvariti neku bolju verziju sebe i na kraju ne uspiju. jer ako ne mogu to postici u zivotu, sigurno im nece blog, niti nista slicno, pomoci da to ucine ili da postanu bolji.
mislio sam: ima tamo negdje neko sa kim cu moci ostvariti neku vrstu komunikacije, neki kontakt koji ce biti kvalitetan na nacin drugaciji od onog u zivotu i realnom svijetu.

blog je i mjesto gdje se skupljaju usamljena srca. gdje se "muntaju" i ponekad "smuntaju".
na blogu se jedni dosadjuju i svoju dosadu dijele sa drugima koji se takodje dosadjuju. i kao svi smo mi ok. a kako je onda svijet ovakav kakav jeste kada smo na blogu skoro svi ok? zar na bloggeru nisu isti oni ljudi koji setaju ulicom i smjeskaju se i ljubazno pozdravljaju, a onda cim okrenes ledja ogovaraju, klevecu i setaju svoju pokvarenu mastu i izopacenu kreativnost bespucima svijesti onih sto ih slusaju?

iza monitora su isti oni ljudi koji nose ona ista lica koja srecemo svaki dan na ulici. iste one oci, isti pogledi, ista neiskrenost. mrzim neiskrenost. narocito prezirem one koji su neiskreni iz interesa.
moram dodati i da ne podnosim kukavice, posebno one sto su do te mjere jadni da ti u lice ne smiju (iz samo njima poznatog razloga) reci ni ono sto misle, cak ni to da ne vole, da te ne postuju, da te se boje, da ti zavide, da ti se dive, da te vole, ili jednostavno da su takvi kakvi su jer su sami sa sobom nezadovoljni i negdje u dnu svoga bica svjesni da su potpuno promaseni i u svemu bez znacaja i smisla.

istina, ima blog i dobrih strana, ali o tome cemo u nastavku. do tada - lijep  pozdrav.

honore daumier, sappho, 1842

22.10.2009.

slow cow (blog zdravica)

nisam ljubitelj tzv. energetskih pica. da se razumijemo, volim kafu, bas volim kafu, na sve nacine i to mi je sasvim dovoljno podizuci napitak. red bull, dark dog, shark, burn i slicna pica osim cudnog okusa na koji se lako naviknes i osim lupanja srca na koje se nesretno zaboravi, uz cjenovni razred izmedju piva i vina (kvalitetnog), nekako su mi s onu stranu kraja pameti kao logican izbor napitka. vec dugo cekam da se pojavi neko anti-energetsko pice, nesto da insana spusti, nakon svakodnevnih razlicitih uzbudjenja.

voila! slow cow.
kanadski proizvodjac je napravio xafsinsku parodiju na red bull - napitak za relaksaciju. ukoliko se servira uz ugasen mobitel, iskljucen televizor, i zatvoren laptop, nudi svijetlu buducnost i prostranu perspektivu protocnog moderniteta (da parafraziram zygmunta baumana). a sve sa ciljem smirivanja situacije, unutarnje i vanjske.
svaki dan se sami uhvatimo u medjumrezi jedinica i nula, u virtualnu ali ipak nerealnu stvarnost. u imitaciju zivota. za to vrijeme zivot je negdje drugdje.

i zato, dizem ovu limenku spore krave i ovaj zagriz keksa svima vama koji sada spavate, a narocito onima ociju crvenih od monitora, a ponajvise onima zeljnim uzbudjenja, adrenalin ovisnicima i slicnima. jer, ja sam sit uzbudjenja, nauzbudjivao sam se za tri zivota. naravno, priznajem, unaprijed se radujem novim adrenalinskim burama, ali nekada u nesto daljoj buducnost, jer zaista ne bjezim od istih. ipak, u medjuvremenu: zivjeli!

www.slowcowdrink.com

20.10.2009.

... (blog mindset)

"meni je jedan koliko i hiljadu drugih, samo ako je najbolji"  heraklit

18.10.2009.

... (blog mindset)

"razborito misliti je najveca vrlina,
a mudrost je istinu govoriti i raditi prema prirodi slusajuci je."  heraklit

15.10.2009.

randezvous sa nepoznatom u escherovoj kuci (flashback blog)

lutajuci sobama escherove kuce, penjuci se uz, i spustajuci se niz, stepenice, provlaceci se kroz neobicne prolaze, naletjeh na sto cuda i sto i deset ljepota. bludeci tako dodjoh do mjesta gdje su sretno zivjeli svjetlo i mrak. tu je tiho bila i djeva bajna, a iza njena sjena tamna. pogledom ukrala je srce moje, a nije dala srce svoje, pa i sada, sam i tuzan, bez srca lutam, daleko od escherove kuce. 
photo by MeMySelfandJa



14.10.2009.

... (blog mindset)

"ljudima nije bolje da im biva sve sto zele"  heraklit

13.10.2009.

... (blog mindset)

"psi laju na one koje ne poznaju"  heraklit

12.10.2009.

... (blog mindset)

"oci i usi su ljudima zli svjedoci ako su im pokvarene duse"   heraklit

10.10.2009.

divan sanak (ponocni blog)

sanjao sam divan san. (ne, nema veze sa prolaskom reprezentacije Bosne i Hercegovine u baraz i eventualnim plasmanom na mundijal) ne sjecam se detalja, niti sta sam sanjao, ali se sjecam da je bio divan san. samo to. probudio sam se sretan i uvjeren u mogucnost srece uopste. onda sam saznao jednu lijepu vijest, a onda dvije ruzne. medjutim ostao sam sretan i zadovoljan.
zelio bih saznati ponesto o snovima. kakve to supstance mozak proizvode pa uspije stvoriti slike i dojmove i kakve se onda nove supstance nakon toga stvaraju u organizmu? kakvu materiju i koji organ, zlijezda ili sta vec, ispusta, oslobadja? kakvo hemijsko jedinjenje?

volio bih napraviti koktel zadovoljstva srece mira, pa da po potrebi kapnem sebi u jutarnju kafu ili toplu cokoladu pred spavanje. eh, puste li zelje.

ipak, sanjao sam divan san. ne sjecam se kakav ali sam poslije bio sretan i zadovoljan. i znate sta? taj osjecaj jos uvijek traje, iako sa tendencijom da nestane. odrzavam ga na zivotu lijepim mislima i idejama o lijepom. razmisljam o dobrim i iskrenim ljudima. nema ih puno tako da sa lakocom cuvam sliku nekoliko lijepih lica koje volim. pustam ih da slobodno setaju hodnicima i sobama moje svijesti.

helmut newton, david lynch and isabella rossellini

07.10.2009.

ti svoje - oni svoje (privatna poruka)

nemoj da te uznemiravaju tudje gluposti, jer imas sasvim dovoljno i svojih.
nemoj se previse obazirati na svijet oko sebe, nista se bitno ne desava, oduvijek su ljudi bili glupi i za zlo spremni, a za dobro lijeni.
ostani svoj i vjeruj u ono sto sam cinis jer su ti jasni motivi i namjere, i zelje i nadanja u vezi sa vlastitim djelima.
nastavi sanjati i hodati po oblacima, i ranije si kroz oblake propadao i na tvrdu zemlju padao. uostalom, nije vazno kako si pao vec kako si ustao, to neki ljudi nikako da nauce a i ti to cesto zaboravljas.
sve ce biti kako treba biti, a i ako ne bude - nije vazno.
hajde sada, napolju je svanuo jos jedan dan pun mogucnosti. ne osvrci se, i prestani gledati u retrovizor dok ides naprijed.
sretno!

Salvador Dali, The Temptation of Saint Anthony, 1946
Salvador Dali, The Temptation of Saint Anthony, 1946


01.10.2009.

bolje je ostati to sto jesi nego postati ono sto nisi (posljednji zapisi)

prije samog kraja smogao je snage i nasao vrijeme za najblize. pridjite, rekao je, evo price za vas. oko njega su se tiskali zeleci sto bolje cuti sto im to ima reci na kraju.

cekao je da se svi stisaju, smire. nakon sto se cula samo potpuna tisina zacuo se njegov glas: ljudi se ne mijenjaju. znam da ocekujete da vam kazem nesto velicajno ili nesto veliko i vazno. ali necu pokusati reci nista slicno, jer mogu vas pouciti samo onome sto vec znate.

mozda vam mogu otpjevati pjesmu koju nikada niste culi, divnu pjesmu o nekom ljepsem svijetu, nekim boljim ljudima. o ljepoti i ljubavi. o svijetu u kojem ne postoji nada jer sve je tu i nicemu se ne treba nadati. ali kao i svaka druga pjesma i ta ima kraj. nakon sto se otpjeva posljednja nota pocinje vrijeme kada odjek u vama treba zapjevati. samo oni koji vec pjevaju ce odjeknuti, svi ostali ce tupo i gluho sutiti, bez zvuka, bez odjeka.

zelim vam svaku srecu u traganju za srecom, u lutanju hodnicima i labirintima zelja, strasti, mrznje i ljubavi. zelim da hodite sigurnim i sirokim stazama, putevima svjetla, bez sjene i mraka.

ipak, sve je uzalud jer uzalud je zeljeti drugima ono sto im ne pripada. mozete imati sve bez srece i srecu bez icega, i sve izmedju. mozete postati sve sto hocete, ako zaista zelite. ali srce zeli samo ono sto zeljeti moze.

sta zapravo zelite osim sexa, moci, sexa, moci, sexa i moci? mozda malo paznje, malo ljubavi, malo njeznosti? mozda to uistinu zelite, a mozda samo ostarjelo dijete u vama cezne za onim za cim se uzalud cezne, jer ta je ceznja prazna, pusta zelja.

dosta, ne mogu vise slusati! progovorio je neko ko ne moze slusati nista sto mu se ne svidja.
dosta, ne mogu vise slusati! dodao je neko kao odjek. neko ko se davno prestao smijati.
cemu sve ovo? upitao je neko ko zarko je zelio vidjeti sta ce biti na kraju.

nicemu, kao i sve ostalo, tiho je odgovorio dok je blijedio njegov lik postajuci sasvim proziran, sve dok nije potpuno iscezao, nestao.

nakon sto je ostala praznina na mjestu gdje je stajao, poceli su odlaziti svako na svoju stranu i vise se niko nije sjecao kako je i on tu bio i otisao. samo je jedan plavi mladic cuo njegov glas kako tiho, ali jasno, negdje u njemu odjekuje. uzivao je mladic u toj muzici milujuci svaku rijec njeznom mislju, docekujuci svaki notu bogatim akordom osjecaja, i zelja, i nadanja. evocirao je zaboravljeno znanje, koje je spavalo u mraku njegove duse, gledajuci ideje kako plesu grleci jedna drugu.

a jedna crna ptica preletjela je iznad njegove glave odnoseci jos jednu dusu negdje daleko. na mjesto gdje nijedan pogled ne dopire. u svijet koji se ne vidi ali postoji za one koji ga vide, za plave mladice i crne ptice.

odilon redon, the raven, 1882

BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)
<< 10/2009 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

zajedno smo skupa

posljednji zapisi

privatne poruke
na putu u nigdje
zaborav i sjecanje
dodje mi da vrisnem svoje ime
silence is sexy
11541
u sumrak dana nezavisnosti
o snijegu, tisini i cistoci
amor fati
pricam ti pricu
pomracenje uma ili opis stanja stvari
u crnoj rupi iskopanoj po vlastitoj mjeri
nota o sreci i kako je steci
pred praskozorje
opasne misli i sulude ideje
o, mozda hamletu, te pomalo o vodi i zasigurno o uzaludnosti covjekovoj
s ovu stranu dobra i zla
momentum
idemo, svi, zajedno
obicno jutro
mi vida
samozaborav i zaboravljanje
danas
dobro jutro
uzbrdo i protiv vjetra na putu ka sreci
hic et nunc
ti svoje - oni svoje
blago tebi
recimo, cini se da
sjena i opsjena ili: treperiti ili biti
o ugrozenosti i ostalim pojavama u prirodi i drustvu
nepodnosljiva tezina postojanja
sanjati, sanjati, mozda spavati
odjeci u prazno
o zivotu i povracanju sebi
kao dah na staklu
rijeci i slova - jucer, danas, sutra
mirno more i sigurne luke
skroviste
umoran, sam
zasto?
kad sreca poljubi
super supper
a joooj
sretnost ili spretnost
sesti ili sedmi dan u sedmici, svejedno je
jos jedan lijep dan
ja jos uvijek cekam dok ti pleses
pretenciozna napomena o sreci
o ekvilibristici, tunelu i svjezem zraku
odluci se
kamen u lice
do tebe je
bliskost
udaljenost
kristalno sam
kako postajemo ono sto jesmo
krajolik konacnog
uzalud
novi pocetak
jutarnja naizgled dilema
nakon odiseje od snova do stvarnosti i nazad
sam sa samim sobom
dan poslije
posljednja stanica na putu u optimizam
blagdani, praznici, svetkovine
opusti se
haleluja
U noci punog mjeseca

FROWNLAND

My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
My spirit's made up of the ocean
And the sky 'n' the sun 'n' the moon
'n' all my eyes can see
I cannot go back to your land of gloom
Where black jagged shadows
Remind me of the coming of your doom
I want my own land
Take my hand and come with me
It's not too late for you
It's not too late for me
To find my homeland
Where a man can stand by another man
Without an ego flying
With no man lying
'n' no one dying by an earthly hand
Let the devils burn and the beggar learn
'n' the little girls that live in those old worlds
Take my kind hand
My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
I cannot go back to your Frownland

Don Van Vliet

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
544809

Powered by Blogger.ba