BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

"Come, come again, whoever you are, come! Heathen, fire worshipper or idolatrous, come! Come even if you broke your penitence a hundred times, Ours is the portal of hope, come as you are."

23.09.2009.

ocajna pesma (blog mindset)

Polet je nasilje, nedoučeni dane ;
Nebo je dato pod napolicu laži.
Kuda ću? šta ću? svuda me noć traži ;
Psi me recituju i gluve poljane ;
Cvet i ptica uhvaćeni su u laži!
Mi znamo okrutnosti prerane slobode
I san po meri noći kad nas takao,
Krivotvornu zoru kojoj pišu ode
I silazak u srce ko silazak u pakao
Po ljubavno đubre uz sjaj nepogode.
Dušo, životinjo koju prati seta,
Upoznaj nas s mrazom koji piše pesme;
Šumo teška rimo na kraj bela sveta,
Zar zlo pobeđeno ni zapevati ne sme
Pred novim zlom koje počinje da cveta?!
Misao koja ne ume da misli
Zavlada svetom. I sada je kasno
Bilo šta reći što bi bilo jasno
I čoveku i ptici pod kojom smo kisli
I mrtvima koji istrunuše časno.

Branko Miljković

23.09.2009.

on (blog mindset)

Triput ko prutom
prasnulo o vrata.
Na smrtni rodi se znak,
da živi mrenjem.

Sin, a koprivom,
kao kćer je,
triput, za alčicu od zlata,
nažari mu baba uvo,
i životom kao smrću
da je jak.

I od kamen mu sudbine,
i od čelik – veka,
mekano da paperje,
da zlatali vek.

I da sila mu je data,
bodar iz neprebol-dubine,
izroni li,
svima da je za lek.

Momčilo Nastasijević

20.09.2009.

bajram dodje, mirisu neke nove avlije (prigodni schizo blog)

bajram dodje, valjda (ne zna se vidje li iko mlada mjeseca. astronomski pouzdano - isti ce se vidjeti tek sutra ali necemo cjepidlaciti)
i tako, bajram dodje, mirisu avlije. edo pandur je jos jednom zavladao televizijskim programima. kao da je za edu vrijeme stalo. ne mijenja se covjek. ne stari ni dana. neka nam pozivi edo! neka jos sto godina pjeva na playback u prigodnim tv emisijama.

ljudi u odijelima odlaze na cestitanja, a cigani-trubaci sviraju djurdjevdan i mjesecinu pod mojim prozorima, ocekuju da ce im neko baciti bajramluk sa balkona ili prozora. ne zna se ko je bizarniji oni sto sviraju ili oni koji u toj svirci uzivaju. mislim na sve one koji "ga zadaju" dok pisem ove tesktove uz trubace (da stvar bude smjesnija, ti cigani uopste ne sviraju trube vec krilce, flugelhorne) ili uz neku "cirilicu", ne bih da spominjem imena.

halid ce u zenici zapjevati prvi put nakon sto je dozivio nesrecu u kojoj je imao srece koliko je tezak. iako je ostalo nerazjasnjeno otkud on na desnoj strani kad je mjesto vozaca na lijevoj, to je najmanje vazno - pravicemo se englezi. kakogod, veceras ce halid zenicanima izvesti bajramski koncert.

ne znam sta zelim reci osim da bajrami nisu sto su nekad bili. ne sjecam se da se ikada za bajrama dernecilo, ali se sjecam svih bajrama svoga djetinjstva. to je djetinsjtvo proslo a sa njim i jedno vrijeme. sada je novo doba: reis na nivou osrednjeg blogera srice bajramske hudbe, a bosnjaci se "zadaju" po kafanama slaveci bajram. sve se gubi u alkoholnoj izmaglici - u kafanama sviraci "zadaju" estam ili beskonacne rumbe preko kojih se nize vjencic (medley) svih mogucih i nemogucih "hitova" i "klasika".

ne bi meni sve to skupa tako tesko padalo da su mi zivi dedo i nana pa da imam kome otici na onu istu baklavu koju sam godinama jeo. nema ni dede, a nema ni nane, ni baklave, ni ruzice, ni mahale, ni bezbriznosti.

niceg nema, sto bi rekao arsen dedic. u to ime i ide i pjesma, a u drugo ime ide i druga pjesma kako je i red u svim schizo-manifestacijama.

20.09.2009.

prigodom blagdana ... (blog mindset)

"Today, like every other day, we wake up empty
and frightened. Don't open the door to the study
and begin reading. Take down the dulcimer.

Let the beauty we love be what we do.
There are hundreds of ways to kneel and kiss the ground."

Mevlana

19.09.2009.

zapis o izvoru (blog mindset)

Rastvorio sam se
I potekao
Potocima
Rijekama
Morima
Sada sam tu
Bez sebe
Gorak
Kako svome izvoru
Da se vratim?

Mak Dizdar

17.09.2009.

ring ring, ima li koga? (blog action)

nevjerovatno je ali istinito:

sda je mrtvac kojeg ni elektrosokovi ne mogu vratiti medju zive, kada su interesi bosnjaka u pitanju. sa druge strane, vrlo je zivahna strankica ova kada su u pitanju licni sicari, sitni racuni i lova.

tihic je ipak nesposoban. uzalud se nadati da ce uspjeti prevazici ovu krizu i eventualna podmetanja bakira izetbegovica. pogotovo je naivno ocekivati da ce biti u stanju artikulirati strateske interese i politicke minimume u vremenu koje je pred nama. zaista zelim da nisam u pravu glede tihica, cini se kao posten covjek a vec je samo to velika komparativna prednost u bosnjaka.

snsd se nalazi u ofanzivi na svim frontovima sto je razumljivo jer ima apsolutnu vlast u manjem entitetu, za razliku od pocijepane i raspadnutne politicke scene u federaciji. medjutim, snsd snaga lezi i u nevjerovatnoj (ali stvarnoj) letargiji probosanskih snaga ukoliko takvo nesto jos uvijek postoji.

svakoga dana ova zemlja posrce pod srpskom propagandom uz odobravanje, pa i podrsku, medjunarodne zajednice. evo, i biljana "pokajnica" plavsic ce na slobodu. na teren ce istrcati i pojacanje sa osudjenicke klupe. sve ide kako ne treba.

Bosna i Hercegovina je ostavljena na milost i nemilost svojim neprijateljima. Bosna i Hercegovina je bez domacina, bez zastite, bez straze. a bosanci i hercegovci kao da cekaju da se stvari same od sebe srede, da se stanje popravi. opet nesto cekamo. nesto ili nekog. opet kao da se nas ne tice sve sto ima veze sa nama.

zaista dildorad nije tako velik problem kao sto je ogroman problem nedostatak bilo kakve koncepcije, politike, strategije, niti taktike sa druge strane. sda izdaje glupava saopstenja u kojima osudjuje dildoradove izjave. stranka za (propast) BiH ne postoji u prakticnom smislu, osim sto njihov tzv. lider negdje na nekom minderu razmislja o nicemu smisljajuci nikakav koncept.

reis efendija ceric je idealan lider za nepismeni puk koji nasjeda na najbanalnije manipulacije, on ostavlja dojam nekog "ubacenog elementa" koji nepogresivo precizno secira tkivo bosnjackog naroda povlaceci poteze skalpel-jezikom preko vena i arterija bosnjackog bica.

a bosnjaci pricaju, zapravo "supljiraju", o nekakvom bosnjackom saboru, kao da je to neka solucija necega. bosnjaci se medjusobno grizu, trude se da jedan drugom dohakaju, zavide si medjusobno, mrze se i ratuju svaki sa svakim, a hudi su samo olovni vojnici u rukama neodgovornih igraca, onih sto ne mare ni za vlastitu igru.

ne postoji politika, niti postoje ljudi na vlasti koji ce ovu zemlju oteti iz kandzi velikosrpske politicke nemani koja kao da se probudila dok su svi spavali. zapravo je velikosrpski koncept samo mirovao, primiro se dok se ne stvore uslovi za novu fazu i nastavak onoga sto je davno zapoceto.

izgubili su velikosrpski konceptualisti jugoslaviju, izgubili su i hrvatsku, ali se jos bore za zemlju bosansku. jos im samo treba popis da se evidentira sve sto je karadzic sa mladicem osvojio, pa da i iz papira zauvijek nestanu oni koji su pobijeni. da se zavedu i u knjige upisu kao svoje sve one teritorije sa nekada bosnjackom vecinom koje je srbocetnicka armada "etnicki ocistila" i pretvorila preko noci u "srpsku zemlju". sjeca li se iko da su u posavini hrvati bili vecina? i sada je to sve republika srpska. i sada je to legalno. i sada ce to da ide dalje.

velikosrpska politika koristi vrijeme podjela medju bosnjacima, izgubljenost hrvatskih politickih partija u vremenu i prostoru. te su politicke grupacije u jos gorem stanju nego tzv. bosnjacke stranke. hrvati u bosni i hercegovini su marginalizirani stalno balansirajuci izmedju neke vrste saveznistva sa srbima ili bosnjacima, a sve u cilju ostvarivanja privatnih ciljeva zamaskiranih kao vitalni nacionalni interesi. 

u ratu smo vidjeli dokle su srbi sa velikim ambicijama spremni da idu, u politickom, "vojnom" i propagandnom smislu. zasto se sada neko cudi dildoradu, spiricu i ostaloj povampirenoj bratiji bez brade na obrazima i kokarde na celu, ali sa jasnom i iskrenom ambicijom da razvale i uniste Bosnu i Hercegvinu trajno i nepovratno?

ici ce dildorad onoliko daleko koliko bude mogao. sjetimo se milosevica koji je svakodnevno prelazio sve granice ponasanja i politicke prakse i cega sve ne.

sjetimo se prakticne ravnodusnosti medjunarodne zajednice. ne zanosimo se verbalizacijom stranih politicara. gledali su kako nas tamane i to im nije bio problem - zasto bi im bio problem mirno gledati kako do kraja razvaljuju ovu zemlju?

moze li aktualna politika dildorada dovesti do rata? vjerovatno. naucili su eresovci da se i bez puske i bez klanja i bez silovanja moze otimati, ali nisu naucili stati i odvaditi. stati i oko sebe pogledati. tako da se moze desiti da pretjeraju, da ne shvate kad je dosta pa da se i do rata dogura.

tesko da ce do rata i doci. ipak, ako kojim slucajem Bosna plane ovaj put se rat nece zavrsiti bez pobjednika. koja ce koncepcija u tom slucaju trijumfirati niko ne moze unaprijed znati.

steta. jos uvijek mislim da je ova zemlja dovoljno velika i dovoljno siroka za sve njene gradjane, sve narode. za sve ljude koji u drugome ne vide svoj problem, za sve one koji za sva zla svijeta ne krive uvijek druge, obicno prve do sebe. ova zemlja nikada nije bila multikulturalna jer su bosnjaci, srbi i hrvati uvijek dijelili istu kulturu, slicne obicaje. nase razlike su bile nase bogatstvo. zivjeli smo zajedno i jedni pored drugih i bili smo svi skupa sretniji kad nismo ratovali, kad se nismo mrzili, kad jedni drugima nismo o glavi radili. jazuk.

ono sto zelim reci je ovo:

GRADJANI BOSNE I HERCEGOVINE,
VI KOJIMA JE OVA ZEMLJA DOMOVINA - PROBUDITE SE!

DJAVO JE VEC ODAVNO BUDAN.
PROBUDITE SE SAMI PRIJE NEGO STO VAS SAM DJAVO PROBUDI.

17.09.2009.

blago tebi (privatna poruka)

blago tebi.
opijen svijescu o vlastitom postojanju samozaboravljas se u savrsenom ne-znanju.
blago tebi.
pokusavas druge uciniti srecnima, a i ne slutis u cemu je sreca.
blago tebi.
nocu tones u crnilo bez snova, a danju mjesecaris, hodas u snu na javi.
blago tebi.
ponekad pomislis da te ljudi slusaju dok pricas, jer si siguran da puno govoris.
blago tebi.
tezis necemu, a stremis ka nicemu.
blago tebi.
stojis na cosku svijeta i cekas da se nesto dobro desi.
blago tebi.
cini se kao da asklepiju dugujes pijetla.


august sander, arbeitslos, 1928

15.09.2009.

sta li to radi dildorad? (blog osvrt)

da se milorad dodik (u daljem tekstu: dildorad) povampirio odavno je jasno. da je izgubio kompas u svojoj autokratiji, osvojenoj zajedno sa plebiscitarnom vecinom na izborima, sasvim je bjelodano.

bilo je za ocekivati da ce "udarati kontru" svima koji ne misle njegovom glavom i svakome kome padne na pamet da mu postavi neko od brojnih legitimnih pitanja koja se mogu politicaru na vlasti postaviti: gdje su pare? kako si ih potrosio? zasto si uradio ovo, a nisi ono? itd.

bilo je i ocekivati da ce nastaviti pjevati istu pjesmu, na majstorski prihvacen slagvort koji mu je dao haris silajdzic. upravo je silajdzic svojim osobnim politickim angazmanom, i strateskim promasajima ukljucujuci i savrseno pogresne procjene, pomogao dildoradu da dovede Bosnu i Hercegovinu u najjadnije stanje u posljednjih deset godina. dildoradova je pjesma lagana, zgodna za pjevanje i zvizdanje. davno ju je napisao radovan za soliste i okestar. tekst je jednostavan i lako se pamti i svodi na: ili ce biti po mom ili nece biti nikako.

krenula je pjesma dildorada i daleko se cuje. svojim glasom rusi i unistava sve sto je bosansko i sve sto radovan nije stigao. dovrsava njegov davno zapoceti posao. pjeva dilodorad koliko ga grlo nosi. ponavlja najuspjesnije radovanske fraze goebbelsovske provinijencije u nadi da ce laz postati istinom ukoliko se u lazi istrajava i ako se na konkretnoj lazi insistira. pa se sve cesce cuje i omiljeni refren koji kaze da su bosnjaci, kao nepatvorene psihopate, citav rat sami sebe granatirali, masakrirali, klali i na druge nacine ubijali, u logore zatvarali. sami su svoje zene, majke i kcerke silovali, djecu izgladnjivali i na njih snajperima i topovima pucali da bih ih sa tresnje skinuli, i sta sve nisu radili samo da bi srpske vitezove oklevetali i vascijeli svijet ubjedjivali kako su ovi zlocinci.
poznata nam je ta pjesma. vec je dugo hit u ovoj zemlji, predugo. a poznato nam je i kakvo se kolo zaigra nakon sijela na kojem se takve pjesme pjevaju.

cini se da dildorad ima stvarne ambicije da ovu zemlju odvede u jos dublji ponor koji ce podijeliti sve sto do sada nije podijeljeno, a nove podjele i nova raspirivanja nacionalne i vjerske mrznje sasvim sigurno mogu otvoriti novu pandorinu kutiju iz koje ce izmiliti hiljaduijedno zlo, i bezbroj ce spodoba poceti opet plaziti po ovoj jadnoj zemlji.

vrlo cesto se u kriminal ogrezli mocnik povede pervertiranom racunicom: "poslije mene potop".
vrlo cesto se nakon sto predje neki svoj zamisljeni rubikon mocnik ponese mislju da "nema nazad".

bilo kako bilo, dildorad nam svima radi o glavi, i jos samo stupidni mato djakovic i njemu slicni "novinari" mogu u dildoradu vidjeti odgovornog i dobronamjernog politicara (cak i politicara prakticara, ekonomistu - da nije morbidno mozda bi bilo i smijesno).

uz vjetar u ledja kojim mu punim plucima puse reis efendija ceric (i ostali bosnjacki prvaci, koji su zapravo politicki prvacici a nerijetko i razbojnici svoje vrste), nakon sto je haris silajdzic ispuhao, dodik ce nas sve skupa izvesti na otvoreno more u nevakat, i taman nas na kijamet izvesti. dildorad je odavno isplovio u avanturu, ali ce vrlo vjerovatno, kao karadzic i krajisnik, koji su zbog lopovluka robijali prije rata, radije poceti novi rat nego za lopovluk odgovarati.

volio bih da su sve ovo samo puke spekulacije i opci dojmovi, ali se zaista brinem i pitam: sta li to radi dildorad? gdje nas to vodi njegov manijakalni ego?
nekada sam vjerovao da ce Bosna i Hercegovina pronaci pravi put nakon sto iscrpi sve druge opcije, jer izgleda kao da ne moze drugacije. danas sam i u to sve manje siguran.

15.09.2009.

samo napomena (blog biljeska)

podizemo zidove i rusimo mostove. i opet se zatvaramo u sebe nakon svakog novog susreta.
svako novo lice, novo iskustvo, samo je nova nada, nova trauma.

ne trebaju mi prijatelji, osim onih koji to vec jesu.
ne trebaju mi drugovi, koje do sada nisam upoznao.
ne treba mi zapravo nista, osim onoga sto vec imam.
ne zelim, ne tezim, ne ocekujem, jer znam - ljudi su glupi i gluplji. ljudi su mali i manji. od ljudi ne treba nista ocekivati. ljude ne treba cekati, jer ljudi se ne mijenjaju. ostaju isti a samo ponekad promijene misljenje. ljudi su dosadni i predvidivi. jos me samo iznenadjuje cinjenica da me ljudi skoro nikada ne iznenade. nicim. a sto je najtuznije od svega i sam sam samo covjek, mozda ponekad malo vise od samo, ali ipak na kraju samo.
samo sam sa sobom sam sam sebi covjek kakav jesam i kakav zelim biti, i samo takav sniti. biti i sniti. samo to. nista vise, nema se sta kriti.

august sander, gypsy, 1930.

10.09.2009.

cas anatomije gospodje nade zdravic (blog osvrt)

u danasnjem izdanju „Oslobodjenja“ u prilogu „za kulturu, umjetnost i nauku“ (KUN) pod naslovom “nakaza od prijevoda“ objavljena je vrlo utemeljena analiza jos jednog prevoditeljskog mrtvorodjenceta (koje se odlicno prodaje) izdavacke kuce „buybook“ iz sarajeva. 

naime, radi se prevodu knjige „kuca imama“ kadera abdolaha, iranskog pisca koji je sticajem vec vidjenih okolnosti postao holandski pisac. nepismeni prijevod potpisuje polupismeni prevodilac goran saric kojemu ocito ne nedostaje narocite vrste „kreativnosti“  svojstvene neukim ljudima u pokusaju da se bave poslom koji ne trpi neukost, vec zahtijeva vrlo konkretna znanja, sire obrazovanje i profesionalno iskustvo.

ovo reagiranje nade zdravic je od iznimne vrijednosti, ali ne samo jer raskrinkava poslovicni diletantizam izdavacke kuce „buybook“, ciji su vlasnici, paradoksalno, najglasniji „kriticari“ „trenutnog stanja" u bh. izdavastvu. rijetke su reakcije na bilo koju pojavu u ovoj zemlji koje su strucne, utemeljene i argumentovane, a da u isto vrijeme autor ne pada ispod nivoa gradjanske pristojnosti, i bez tradicionalnog „pljuvanja“ ili „blacenja“.  cak i vrlo pismeni autori ostre svoje pera samo u slucajevima kada njima zele probosti nekoga ko im se licno zamjerio. isto tako, cak i kada se neko „odvazi“ da napise neki nepristrasan osvrt vrlo cesto rezultat takve ambicije otkriva, njegov ili njen, nedostatak znanja ili obrazovanja ili osnovnih informacija o izabranoj temi.

procitajte tekst, ako nista drugo, da se i sami uvjerite da je u domacim medijima moguce naci pravu kritiku.

05.09.2009.

odlazak (posljednji zapisi)

osjecao je da napusta ga snaga, da ostaci njegovog vremena neumitno cure. bio je potpuno sam. pomislio je kako tako i treba biti, jer citav zivot je proveo sam. zatvoren, sakriven u sebi. pokusavao je da sabere i oduzme sve sto je bilo, a onda je sracunao da je to sve ionako proslo i da ce uskoro i on sam proci i otici zauvijek, nestati.

cini se da nije zalio za zivotom. odavno je bio umoran od hoda kroz zivot - iscrpio se setajuci prema konacnom kraju. svaka radost i svaka tuga uvijek su ga podsjecale da ce i to kao i sve ostalo proci.

i opet, kao i toliko puta do sada pronalazio je i cuo je samo ljubav kako smisleno odjekuje. ali kome? cemu? do kada? iako se uvijek iznova pitao nisu ga zanimali odgovori. shvatio je da ce i on kao i svako drugi u svemu biti i ostati sam. i u zivotu i u ne-zivotu. nije bio tuzan, iako je jasno osjecao da se blizi svrsetak trajanja. neka, cudna, dobrodosla, ravnodusnost ga je cinila neranjivim i otpornim na brutalnost cinjenice posljednih trenutaka koje je zivio sa punom svjescu o svemu - i o sebi, i o samim tim, zavrsnim, momentima.
njegovo je tijelo odavno bilo trosna i zapustena kuca, koja nikada nije bila udoban dom njegovoj nemirnoj dusi, toj jadnici sto je uvijek trebala mnogo vise prostora nego sto ga je imala. osjecao se zarobljen i sada, na kraju puta, i kao da se mirno veselio konacnom kraju zatocenistva, nesvjesnoj slobodi. obesvijestena dusa ce napokon slobodna poletjeti, a cijeli svijet, cijeli svemir ce u tisini stajati i posmatrati kako je samo za trenutak zasjala i zauvijek nestala jos jedna zvijezda.

Louis Welden Hawkins (1849-1910)
Porträt eines jungen Mannes, 1881
Musee d'Orsay

BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)
<< 09/2009 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930

zajedno smo skupa

posljednji zapisi

privatne poruke
na putu u nigdje
zaborav i sjecanje
dodje mi da vrisnem svoje ime
silence is sexy
11541
u sumrak dana nezavisnosti
o snijegu, tisini i cistoci
amor fati
pricam ti pricu
pomracenje uma ili opis stanja stvari
u crnoj rupi iskopanoj po vlastitoj mjeri
nota o sreci i kako je steci
pred praskozorje
opasne misli i sulude ideje
o, mozda hamletu, te pomalo o vodi i zasigurno o uzaludnosti covjekovoj
s ovu stranu dobra i zla
momentum
idemo, svi, zajedno
obicno jutro
mi vida
samozaborav i zaboravljanje
danas
dobro jutro
uzbrdo i protiv vjetra na putu ka sreci
hic et nunc
ti svoje - oni svoje
blago tebi
recimo, cini se da
sjena i opsjena ili: treperiti ili biti
o ugrozenosti i ostalim pojavama u prirodi i drustvu
nepodnosljiva tezina postojanja
sanjati, sanjati, mozda spavati
odjeci u prazno
o zivotu i povracanju sebi
kao dah na staklu
rijeci i slova - jucer, danas, sutra
mirno more i sigurne luke
skroviste
umoran, sam
zasto?
kad sreca poljubi
super supper
a joooj
sretnost ili spretnost
sesti ili sedmi dan u sedmici, svejedno je
jos jedan lijep dan
ja jos uvijek cekam dok ti pleses
pretenciozna napomena o sreci
o ekvilibristici, tunelu i svjezem zraku
odluci se
kamen u lice
do tebe je
bliskost
udaljenost
kristalno sam
kako postajemo ono sto jesmo
krajolik konacnog
uzalud
novi pocetak
jutarnja naizgled dilema
nakon odiseje od snova do stvarnosti i nazad
sam sa samim sobom
dan poslije
posljednja stanica na putu u optimizam
blagdani, praznici, svetkovine
opusti se
haleluja
U noci punog mjeseca

FROWNLAND

My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
My spirit's made up of the ocean
And the sky 'n' the sun 'n' the moon
'n' all my eyes can see
I cannot go back to your land of gloom
Where black jagged shadows
Remind me of the coming of your doom
I want my own land
Take my hand and come with me
It's not too late for you
It's not too late for me
To find my homeland
Where a man can stand by another man
Without an ego flying
With no man lying
'n' no one dying by an earthly hand
Let the devils burn and the beggar learn
'n' the little girls that live in those old worlds
Take my kind hand
My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
I cannot go back to your Frownland

Don Van Vliet

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
544836

Powered by Blogger.ba