BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

"Come, come again, whoever you are, come! Heathen, fire worshipper or idolatrous, come! Come even if you broke your penitence a hundred times, Ours is the portal of hope, come as you are."

26.08.2009.

pravac: sjeveroistok, da bi put na jug trajao duze (blog objava, odjava i najava)

dragi moji, drage moje i ostali,
povlacim se sa bloga moga i prepustam vas milosti klodovikovoj. da, pticurina se vratila! skinuo sam crni barsun sa njenog kaveza - neka vam je Bog na pomoci - DJ klodovik ponovo jase, pardon, leti. moja malenkost ce malo da putuje, pa da se vrati, da bi odmah sljedeceg dana opet otputovala, samo da bi se opet vratila.

nece me biti neko vrijeme, ne predugo. ne vjerujem i ne mislim da ce neko zbog toga zaustaviti saobracaj niti da ce se bilo sta pod kapom nebeskom sa tim u vezi promijeniti. serveri nece prestati sa radom, sunce ce izlaziti i zalaziti da bi opet izaslo i sve tako, a oblaci ce nastaviti setnju iznad nasih glava. zvijezde ce i dalje vjerno nad nama bdjeti. kada dignemo pogled i ja i vi vidjet cemo isto nebo iznad nas. jedno nebo za sve, pod istim nebom ili nesto slicno tome kao mozebitni prigodni slogan.

strah me je samo da pticurina ne pretjera - provela je nekoliko mjeseci u mraku kaveza svoga daleko od svjetla bloga moga, dok sam je pokusavao da izigravam DJ-a za sve one koji vole plesati, a imaju kracu nogu, dva lijeva stopala, ili neku drugu anomaliju koja se savrseno uklapa u posve osebujan muzicki koncept, radnoga naziva - plesi sa mnom, takav sam i gotovo!

da ne duzim, prepustam se asfaltu da me vodi i daleko odvodi. nadam se da cu imati srece sa preradjevinama od grozdja, narocito onima tzv. crne boje. nadam se i da cu licno upoznati ukusne sireve osobenog mirisa, da ce mi u drustvu biti socne masline i slasno voce. nakon toga nada ce moja postati "juznjacka utjeha" ribolikih obrisa, krakata ili skoljkasta. i sve tako. tjesit ce me sve iz mora osim kamenja i pijeska. ako negdje na svome putu ili na nekome morskom dnu sretnem neku vilu ili sirenu, vi cete sigurno biti prvi koji ce to saznati.

do tada
iskreno svoj
vas
kolporter

25.08.2009.

recimo, cini se da (privatna poruka)

ljude ne mozes promijeniti, uglavnom.
mozes se samo nadati da ce u njihovim glavama, tu i tamo, odzvoniti poneka pametna i za njih korisna ideja, jer ljudi vide, cuju i dokucuju samo ono sto mogu, na njihovu veliku zalost.

odavno ne zelim mijenjati ljude. da budem iskren ne bas odavno, ali vec neko vrijeme puzdano znam da je to uzaludan posao i nikome potrebna zanimacija.

na slican nacin, cini se da je drugima tesko pomoci.

primijetio sam da ljude vidimo ili boljim ili gorim nego sto zaista jesu. vrlo rijetko imamo realnu sliku o drugima. cesto ih gledamo i dozivljavamo u svjetlu jednog ili vise konkretnih dogadjaja ili postupaka ili se nasa slika neke osobe bazira na posve proizvoljnim dojmovima koji nastaju u okvirima ogranicene i izvanjskim uticajima odredjene percepcije.

skloni smo da kroz optiku vlastitosti promatramo ljude. tako se i nasa persona cesto preslikava na osobu koju posmatramo i to tako da, recimo, projiciramo ono sto zelimo vidjeti. pa se tako cini da dobri ljude uglavnom dozivljavaju druge boljima nego sto jesu, a lose osobe vide druge gorima nego sto ovi jesu. iako pojednostavljeno, stvari, cini se, doista ovako stoje.

ipak, najcudnije od svega je to kako je ljude puno lakse uciniti gorima, a veoma tesko boljim nego sto jesu. vecina ce vrlo lako naci povod i jos lakse naci snage da postanu, u trenu ako treba, gori, pa cak i grozni. sa druge strane, cini se, da je potreban golem napor i mnogo vremena da ljudi postanu bolji. cak i kada se ostvari, recimo, neki napredak, odmah zatim, cini se u sekundi, ljudi zakorace, cini se rado, unazad. ka gorem. jer lakse je biti los, nego dobar. biti los - za to nije potrebna posebna snaga i volja, to je, cini se, svima lako dostupno. medjutim, veoma je tesko biti dobar, narocito prema onima prema kojima se ne-ocekuje da budemo dobri, odn. biti dobar u slucajevima kada dobrota nije, recimo, nuzna ili neophodna ili potrebna

tvoj je najveci problem sto ljude vidis onakvim kakvi bi oni mogli biti, a vecina njih to ne zele, niti to mogu, biti. to svoje, recimo, unutrasnje svjetlo kojim obasjavas svako lice koje gledas, cini se, nije stvarno. tako da djeluje kao psiholoski make up necije personalnosti.

na kraju, znas i sam da mozes svijet posmatrati kroz ruzicaste naocale, ali to ga nece uciniti ruzicastim. ni na jedan trenutak svijet nece biti bolji jer ga ti zelis vidjeti boljim, pa cak i ako vidis kako bi taj svijet mogao boljim postati.

cini se da stvari upravo ovako stoje.

odilon redon - profil de lumiere, 1886

21.08.2009.

... (blog mindset)

“A person who has not been completely alienated, who has remained sensitive and able to feel, who has not lost the sense of dignity, who is not yet “for sale”, who can still suffer over the suffering of others, who has not acquired fully the having mode of existence - briefly, a person who has remained a person and not become a thing - cannot help feeling lonely, powerless, isolated in present-day society. He cannot help doubting himself and his own convictions, if not his sanity. He cannot help suffering, even though he can experience moments of joy and clarity that are absent in the life of his “normal” contemporaries. Not rarely will he suffer from neurosis that results from the situation of a sane man living in an insane society, rather than that of the more conventional neurosis of a sick man trying to adapt himself to a sick society. In the process of going further in his analysis, i.e. of growing to greater independence and productivity, his neurotic symptoms will cure themselves.”         Erich Fromm

21.08.2009.

sjena i opsjena ili: treperiti ili biti (privatna poruka)

izgubio je zivce rjesavajuci dilemu otici ili ostati, a strpljenje je potrosio precesto i predugo cekajuci juris ispod dusmanskih rovova. poslije je zivio kao napeta struna, reagirajuci na svaki podrazaj. treperio je svojim bicem na svaku nepravdu, zlobu i neistinu. na svako licemjerstvo i hohstapleraj odgovarajuci bijesno, jer mu je tijelo bilo tijesno, a vlastita koza barem dva broja manja.

shvatio je da su drugi unovcili smrt njegovih saboraca. a onda je shvatio da je istinski patriotizam osjecanje sasvim nepoznato, osim u srcu svom, i da je lazni patriotizam politicka figura, neka vrsta mutirane demagogije koja se dobro prodaje.

spoznao je Boga kada su oko njega sijevali kursumi i obarali sve osim njega. shvatio je da je Apsolut rezultat imaginacije baziran na minimalnoj vjerovatnosti koja se ostvaruje ocaravajucom lakocom.  a onda je shvatio, ono sto je odavno slutio, da su hramovi i bogomolje metafizicki hamami, kupaonice i tusevi za posrnule, za one koji izmedju dvije molitve skupljaju grijehe kao mravi hranu. da najgori medju ljudima cesto nose turbane i mantije. da se ponekad djavo krije u crkvama, a sejtan u dzamijama, da necastivi spava u sinagogama i da se njemu mole ispred zida placa.

priznao je sebi da je zaista vidio kako Boga ubijaju oni koji o Bogu najvise govore, oni koji na racun Boga dobijaju platu. jasno mu je, odavno, da izmedju Boga i Covjeka ne moze biti drugog covjeka, i da Bog postoji samo u nama samima - da se ne krije u nekom zakutku svemira i da tamo ne brine brigu o tome stradaju li nevini, da li je pop ili hodza u njegovo ime uzeo koju paru, ucinio koji grijeh, ili je u njegovoj sluzbi "sablaznuo nekog od ovih malenih". Bog spava, ali sve vidi. Bog sanja sudnji dan kada ce se sve zavrsiti.

dok Bog spava on se pita - a sta ce onda biti? svijet ce se svesti na dzehenem i dzenet, na pakao i raj, na tamu i sjaj? zar to nije svijet i danas?

u medjuvremenu, dok Bog spava on ima nocne more na javi. nezamislive spodobe setaju svoja smirena lica, smjeskajuci se kao djokonda.

prepao se svojih misli, prepao se usnuloga Boga - sta ce biti kad se probudi i shvati  o cemu on razmislja? kako ce ga kazniti? znao je da sve lose uvijek moze biti gore, i gore, i jos gore, i tako unedogled. kao sto je znao da dobro moze biti samo malo bolje. proveo je zivot u Bogobojaznosti, ali ne u strahu od Boga i njegove strasne kazne na ovom ili onom svijetu, vec iz postavanja prema Bogu, osjecajuci istovremeno i ljubav i strah i divljenje.

a onda je jednog lijepog jutra otvorio oci i primijetio da je budan. napolju je bljestalo veliko svjetlo nebesko, jarko sunce, koje je dzehenemska vatra i pakao na distanci. Bozje davanje, pomislo bi nekada.

nebo je bilo cisto i plavo, a u njegovoj glavi stisavala se buka, smirivao haos. znao je da sve dozovoljeno. da nema zakona koji ce sacuvati pravicnost, garantirati pravdu i zastiti pravicne. da je moral izmisljotina zamaskirana kao univerzalni principi na kojima pocivaju aparati vlasti, zakrinkani kao sredstva drustvenog reda i mira. a sve skupa samo su poluge moci koje vuku mocni onako kako njima odgovara, a ta se sorta Boga ne boji, jer oni imaju svoga Boga - moc - novac - batinu, ovu ili onu.

dok je hladna voda umivala njegovo lice, razmisljao je kako ce sve proci i na svoj kraj doci,
i kako ce sve neprospavane noci, sva bdijenja i sva htijenja biti zaboravljena,
isto kao i svaka patnja i svaka sreca, manja ili veca.
i da zivoti, prozivljeni ovako ili onako prestaju svakako,
i nestaju kao svjetlo svijeca.
a kada nastane tama, dusa ostaje posve sama.
a, bez druge, dusa sama ne postoji, nije.
ostaje sama tama.
blago nama.

Louis Welden Hawkins - The Sphinx and the Chimera, 1906

20.08.2009.

o ugrozenosti i ostalim pojavama u prirodi i drustvu (privatna poruka)

"tudja ruka svraba ne cese" rekao bi moj dedo, dodajuci: "budali more do koljena" na moje idealisticke komentare o prijateljstvu, ljubavi, zajednistvu, bratstvu i ostalim velikim rijecima a malim istinama.

vremenom sam se uvjerio da ne postoje vjecni prijetelji i vjecni neprijatelji, i da je samo interes sa svim svojim mutacijama vjecan. ipak, negdje u meni jos uvijek zivi nada da stvari stoje drugacije i da sam u krivu.

svakoga dana sahranim po jednu iluziju i uvijek se iznova cudim pitajuci se - dokle ovako? svijet je jadno mjesto i bez ljubavi bi zivot bio dosadan i potpuno beznacajan. a ljubav je rijetka i ugrozena kao disa orhideja. rijetko njezna i lijepa, a sve sto je njezno i lijepo je ugrozeno, a sve sto je ugrozeno cesto je i rijetko. mozda zato ugrozenost i rijetkost setaju ruku pod ruku.

mozda je svijet oduvijek isti. mozda je nase drustvo konstantne kakvoce. mozda u ovoj zemlji ljudi nikada nisu bili ni bolji ni gori nego sto su danas. kakogod, meni se skoro nista ne svidja od svega u vezi sa ljudima u ovom vremenu u kojem zivim. mozda je problem u meni. mozda vidim stvari drugacije. mozda ocekujem i zelim vise i od zivota i od ljudi, vise ili bar malo smisla. bolje ljude, bolje drustvo, bolji svijet u nadi da je to bolje za sve nas.

iskreno prijateljstvo je veca rijetkost nego ljubav. a ultimativno prijateljstvo je u isto vrijeme i ultimativna ljubav. tako ponovo stigosmo do platonske ljubavi od koje smo nekada davno otislii sa ovog istog mjesta. prava ljubav i iskreno prijateljstvo podjednako su svete. a oni koji zive u toj svetosti i sami su sveti, jer su blazeni. i to je carstvo nebesko na zemlji. i jedini rajska basta kojom cemo ikada prosetati, jer mozda su "pakao drugi", ali samoca zasigurno nije raj. onticki usamljena dva bica udruzeni u drustvo dvaju lica zasnovano na prijateljstvu i ljubavi zaista bih lako mogao zamisliti kao raj na zemlji.

i tako.

Louis Welden Hawkins - Les Aureoles, 1894

20.08.2009.

.

16.08.2009.

quo vadis reis efendija? (q&a blog)

reagirati na akcije i politike reis efendije mustafe cerica trazi prevazilazenje nekoliko dilema. nakon sto se te dileme prevazidju nadam se da ce vec biti dovoljno receno, tako da ce potreba za reakcijom biti zadovoljena, a svako buduce konkretno bavljenje doticnim mozda i suvisno.

npr. da li, u vrijeme najnovije obnove srpskog nacionalizma kojoj smo svjedoci proteklih mjeseci u vidu jedne, detaljno osmisljene, aktivne anti-bosanske politike evidentne u djelovanju individua poput milorada dodika, sredoja novica, nikole spirica, i drugih snsd figura uz nezvanicno-zvanicnu podrsku zvanicno-nezvanicnog beograda, ima smisla i da li je potrebno i produktivno kritizirati rad vjerskog lidera jednog naroda cija je egzistencija vezana za egzistenciju drzave koju uporno pokusavaju unistiti gore pomenuti i svi njihovi prethodnici u tom necasnom pothvatu koji je odnio stotine hiljada zivota i unesrecio nekoliko milona ljudi?
ima smisla. to sto nam o glavi rade razlog je vise da se ucini transparentnom eventualna pogubna politika koja zapravo pomaze upravo onima od kojih "nas stiti".  zapravo, reis efendija ceric pomaze neprijateljima ove zemlje, davajuci promisljeno glupe i nepotrebne izjave, raspirujuci nacionalisticku vatru, organizirajuci masovne javne skupove na kojima se organiziraju masovna serijatska vjencanja, a sve to skupa se izdasno finansira, a 'narod gladuje" . uostalom, pomaze dusmanima Bosne i Hercegovine, kao i mnogi bosnjacki politicari. na prvom mjestu haris silajdzic (jer je svojom nimalo promisljenom kampanjom "ukidanja" sa "100%" ambicijama, osim sto je pokazao politicku neodgovornost, koju bi najprikladnije bilo nazvati budalastinom koja nas je skupa, preskupo, kostala, pomogao miloradu dodiku da osvoji plebiscitarnu vecinu i dobije antibosanska krila, koristeci se samo taktikom kontra-kampanje) i bakir izetbegovic (jer pripada kriminalnom miljeu - njegov kucni prijatelj zeli angazirati crnca da siluje maloljetnu kcer profesionalnog policajca jer je stao na na kriminalni put tom kucnom prijatelju porodice izetbegovic) i zlatko lagumdzija (iako ni na mukama ne bi priznao da je "bosnjacki politicar" on je sasvim sigurno posebna prica, roman u romanu o Bosni i Hercegovini. njemu i njegovom djelovanju cemo uskoro posvetiti posebnu paznju na ovom blogu) kao i mogi drugi bosnjacki politicari koje trenutno nema potrebe nabrajati.
 
npr. da li ja kao neko ko nominalno pripada bosnjackom korpusu i kojeg takodje nominalno smatraju i muslimanom treba da kritiziram rad lidera muslimana u Bosni i Hercegovini?
vjerovatno je jedina moguca konstruktivna kritika unutar aktualnog (i cini se neunistivog) konteksta tri nacionalne matrice upravo ona koja kritizira "pripadajucu" matricu sa ciljem razbijanja iste. tako da upravo zato sto pripadam bosnjackom korpusu, iako se prvenstveno smatram bosancem i hercegovcem, imam obavezu kao i svako drugi ko pripada istom korpusu kritizirati prvenstveno politicare i "svoga" nacionlanog korpusa i sve one koji to zele biti i/ili rade kao da vec jesu, a nominalno nisu (kao npr. reis efendija ceric), jer zaista je to jedini put - ocistiti ispred svoga praga, dekonstrusiati i demontirati, ili bar to pokusati, lazne vodje i tzv. autoritete u vlastitom narodu.

npr. da li ima smisla kritizirati rad jednog autokrate koji je svoju (svetu) vjersku sluzbu stavio u funkciju (dnevne) politike i koji korisit konstantni vakuum u bosnjackoj politici da se etablira i/ili odrzi kao "prvi u bosnjaka" uz (visoku) cijenu da se sluzi demagogijom, manipulacijama, parolasenjem?
upravo takve protagoniste na drustvenoj sceni treba kritizirati. moramo preispitivati lik i djelo covjeka koji se suszdrzava da osudi sluzbenika islamske zajednice samo zato jer je njogov "vojnik", iako je taj dokazani pedofil. moramo, jer su i on i njegov sluzbenik, svako na svoj nacin" uprljali ahmedije na svojim glavam, a svaki musliman bi prvo morao da postuje ahmediju po tek onda covjeka koji je nosi ukoliko zaista zasluzuje da je nosi. 

npr. da li ima smisla pricati o covjeku koji svaku kritiku na svoj racun proglasava islamofobijom?

itekako ima smisla jer mislim da svaki bosnjak treba da da do znanja svakom svom politickom ili vjerskom lideru da izmedju Islama i reisa ne stoji znak jednakosti, kao ni da izmedju bosnjackog politicara i bosnjackog nacionalnog interesa nema i ne moze biti znaka jednake vrijednosti. reis efnedija ceric nije, tobejarabi, poslanik i nista ispod njegove ahemdije nema i ne moze imati postovanje i dostojanstvo, takorekuc, unaprijed. on svojim djelovanjem treba da na prvom mjestu opravda cast i svetost ahmedije na svojoj glavi, pa tek onda da djeluje i obavlja svoje duznosti. nota bene: svoje, a ne duznosti drugih - da se bavi vjerskim, a ne politickim pitanjima. uostalom drzava je svjetovna institucija i ukoliko reis zeli da se bavi politikom neka se kandidira na izborima. u medjuvremenu, nema pravo da se bavi politikom jer je Bosna i Hercegovina sekularna drzava, a ukoliko se on bavi politikom (osim sto djeluje protivno ustavu Bosne i Hercegovine) onda ce se i svi ostali vjerski sluzbenici s pravom (na osnovu presedana) baviti politikom, kao i sluzbenici ostalih vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini, a gdje to vodi nije tesko zamilsiti. osim ako reis efendija ne misli da je bolji ili jednakiji od drugih, ako je tako onda je kjafir jer za sebe vjeruje da je, tobejarabi, poslanik. 


npr. da li ima potrebe govoriti o covjeku koji je na vrlo specifican nacin autist, koji ima samo sebi jasan koncept svojih akcija koje su uglavnom politickog karaktera i koje su u biti politikanstvo najgore vrste, a, na kraju krajeva, te iste akcije u taktickom i u strateskom pogledu stvaraju samo stetu onima u cije se ime te akcije preduzimaju?
moramo govoriti o reis efnediji cericu jer je on kao pokvarena bomba, i u tome je slican mnogim bosnjackim politicarima, nikada ne znas kada ce eksplodirati. ne bih ga se ja ni stapom doticao da ta eksplozija nece pobiti mnoge oko njega, a, nazalost, vrlo vjerovatno, ne i njega samog.

quo vadis efendija cericu?
u dzehenem sine moj, odgovara reis a da to i ne zna. ili mozda zna, a ne-vjeruje.


hieronymus bosch: hell (triptih, desni panel) the garden of earthly delights  c.1500.

15.08.2009.

... (blog mindset)

"Moj gospodaru, zemlja zvana Bosna nesrecna je zemlja koju ne vrijedi osvajati, jos manje drzati, ali se moze podnijet kao prijateljska. Time nam ne bi smetala, a sluzila bi bar kao sigurno konaciste u prolazu. Ona nije kraljevstvo u nasem smislu. Kralj je sprdnja poludivlje baronijade. Gospoda strepe jedan od drugog. Puk fanaticno mrzi i kralja i barune. Sa cetiri strane, Vama vec poznati aspiranti - podmecu, izazivaju, napadaju i otimaju. Ovo je zemlja suza, pokolja i uzasa. A lica ovog svijeta su mirna, razgovor se vodi sporo i o proslosti se govori s ponosom, a o buducnosti s nadom.
 _____

Neka se Gospod smiluje ovoj zemlji. Dok ona sebe ne nadje, mi u njoj nema bogzna sta da trazimo.
 _____

Cetrnaest godina, a nista... nista... nista... i kad vjeruju, ne vjeruju, i kad se protive, smiju se. Nasom molitvom svom se bogu obracaju. Ja ne mogu... se gasim... iako mi vjera istim zarom podstice namjere, i ne odustajem , ja padam... rijec bozja ne moze da dosegne do dusa ovog satanskog krda. Umoljavam, opozovite me, posaljite me negdje cu ziv izgorjeti za blagu rijec Isusovu, dizite me, dobra braco, odavde, jer mi se od mraka oko mene povremeno mraci um i prokleti satana me zacikava i mami u svoja maglena skrovista. Pomozite mi dok jos mogu zamrlim usnama sastaviti bozje ime!




Neka Allah uveca slavu Ishak-begu! Nalazim su u Pavlovoj zemlji koju jos zovu Bosna. Vidio, cuo, provjerio, utvrdio. Usudjujem se preporuciti nekoliko istina neophodnih nasoj stvari. Oni su tesko pobjedivi, ako su jedinstveni. Pobijedicemo ih ako se vezemo s jednim protiv drugoga. Treba se hitno primaci njihovoj istocnoj granici i odatle birati i po potrebi mijenjati saveznike i protivnike. Kmetu njihovom i sitnom plemenitasu zatvorene su sve kapije u obilje i sigurnost. Te kapije treba otvoriti. Hiljade prebjeglica spoznace uz nas prednost sluzbe nepobjedivom carstvu i vojsci islamskoj, neka joj Allah ustostruci pobjede. S tom novom vojskom bice nam otvoreni putovi na zapad i na sjever. Pavlova zemlja ili Bosna moze se, dakle, razoriti novcem, i dokazima o licnoj, imovinskoj i svakoj drugoj sigurnosti pod okriljem nasih zakona. A zatim brzo izgraditi, i to njenim izvorima blaga i gradje jer ovo je zemlja vrlo bogata, o cemu cu podnijeti poseban izvjestaj. Tako cemo uciniti nama korisno, a bogu ugodno djelo.
... sablja neka sudi kratko, ali brzo i temeljito, a potom zakon siguran, jasan, s cvrstom rukom. Vjerni ce postati gospoda darivana darezljivom rukom onog koji udara posljednji pecat."
                                                                                             Dervis Susic, Uhode

13.08.2009.

ukinite komentare (blog apel)

pozivam urednistvo sarajevo-x portala da ukine komentare ili da bar komentirati mogu samo registrirani korisnici, kako bi uveli bilo kakav red i zaustavili nacionalisticko divljanje i direktan prenos iz domalog mozga fasistickih spodoba koje se izivljavaju na sve nacine svojim skrabotinama.

ovo sto trenutno dobijamo, u trenucima kada se iz sadomazohistickih poriva ili glupave radoznalosti otisnemo stranputicom citanja tzv. komentara, je stimulirani fasizam i sovinizam zamaskirani kao sloboda govora ili pisanja. nije bitno da li citamo te verbalne fekalije ili ne, cinjenica je da one postoje i da podsticu govor mrznje.

sarajevo-x je portal koji svakog dana sve vise zuti i postaje ono sto imamo na svakom medijskom cosku ove bizarne drzave u kojoj nema nikakvog reda, u kojoj ne postoje nikakvi standardi u nicemu i u kojoj neki mogu sve a neki nista. i nece biti, ako sasvim pozuti, ni prvi ni posljednji medij za informacije iz septicke jame ali meni licno je sarajevo-x neobicno vazan. mozda zato jer jos uvijek naivno ocekujem da ce postati ono sto je davno mogao biti - mocan medij koji nece biti pod uticajem politickih stranaka, interesa uskog kruga ljudi i mjesto grupasenja po nepoznatoj osnovi sa ciljem manipulacije a opet zarad ovih ili onih interesa bez obzira na interes javnosti. vjerujem da ce onaj medij koji postane i ostane vjeran interesima javnosti prije ili kasnije postati i profitabilan na zadovoljstvo svojih vlasnika.

pozivam sarajevo-x da ukine komentare jer komentari na informacije koje sarajevo-x objavljuje stimuliraju netrpeljivost i raspiruju vjersku i nacionalnu mrznju.

pozivam urednistvo sarajevo-x portala da bar jos jednom pokusa biti pismeno, profesionalno i bar malo istinski demokraticno i oslobodi nas binarnih bljuvotina kojima nas zasipaju "komentatori" zabarikadirani iza svojih monitora, naoruzani tastaturama i losim namjerama, pervertirane nesvijesti i u najmanju ruku bolesni i jadni u svojoj zlocudnosti.

hajde, impresionirajte nas zdravorazumskom odlukom. ili vam mozda odgovara iz nekog, samo vama poznatog, razloga da producirate digitalno medijsko smece i stimulirate vjersku i nacionalnu netrpeljivost?

americki propagandni plakat iz vremena adolfa hitlera

06.08.2009.

volim SARAJEVO (re-action blog)

VOLIM SARAJEVO!
sta je sve prezivjelo u svojoj istoriji, SARAJEVO je ipak grad.
sta sve prezivljava danas, SARAJEVO je super grad.
sistematski je razarano prezivljavajuci pod srednjevjekovnom opsadom, i tako skoro cetiri duge godine.
silovano je i tesko bolesno, ali je ipak prezivjelo, SARAJEVO.
demografski opustoseno silnim pridoslicama koje su pridosle vlastitom voljom ili nevoljom i danas je predmetom gadne propagande i razlicitih vidova specijalnog rata.
volio bih da su mnoge sarajlije bolji ljudi i da se sa pravom zovu gradjanima ovog grada, ali nazalost nije tako.
SARAJEVO je puno vise od svojih gradjana i svojih gradjevina.
SARAJEVO je, izmedju ostalog, i simbol multireligijske zajednice koja, ipak, opstaje uprkos razlicitim oblicima nasilja koja se manje ili vise planski nad tom zajednicom sprovode.
SARAJEVO je sacuvalo sve svoje hramove, niko nicije svetinje nije rusio. iako je sagradjeno previse dzamija poslije rata ipak to vidim kao svojevrsnu manifestaciju traume u vidu pomodne arhitekture.
SARAJEVO je glavni grad Bosne i Hercegovine i naravno da ce neprijatelji Bosne i Hercegovine, a takvih je nazalost vise nego prijatelja Bosne i Hercegovine, na svaki nacin pokusati da mu naskode, pa makar i samo verbalno.
moglo bi se puno toga lijepog reci o tom gradu, moglo bi se i podosta ruznog napomenuti, ali ja cu jos jednom reci: VOLIM SARAJEVO! poznato je da ljubav nije stvar racionalnog izbora, kao ni mrznja. a svi oni koji ne vole SARAJEVO, neka im je prosto, jer ja ih ne mogu privoliti da ga vole, bez obzira da li se radi o gradjanima ovog grada ili ne.
SARAJEVO je grad koji treba i vrijedi voljeti. sasvim pouzdano znam da uvijek uzvraca poklonjenu ljubav, cak i na mrznju odgovara bez mrznje, jer SARAJEVO je cudan i divan grad. trebat ce tom gradu mozda malo vise vremena da se oporavi i postane ono sto moze biti i sto u sustini jeste, ali istinski i trajan napredak se ostvaruje malim koracima naprijed, iako je jasno da SARAJEVO jos uvijek stoji ili koraca unazad. ali nije mu lako, a kad nije lako onda mora da je tesko.
i zato: molim za malo strpljenja za divno i lijepo MOJE SARAJEVO.

BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)
<< 08/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

zajedno smo skupa

posljednji zapisi

privatne poruke
na putu u nigdje
zaborav i sjecanje
dodje mi da vrisnem svoje ime
silence is sexy
11541
u sumrak dana nezavisnosti
o snijegu, tisini i cistoci
amor fati
pricam ti pricu
pomracenje uma ili opis stanja stvari
u crnoj rupi iskopanoj po vlastitoj mjeri
nota o sreci i kako je steci
pred praskozorje
opasne misli i sulude ideje
o, mozda hamletu, te pomalo o vodi i zasigurno o uzaludnosti covjekovoj
s ovu stranu dobra i zla
momentum
idemo, svi, zajedno
obicno jutro
mi vida
samozaborav i zaboravljanje
danas
dobro jutro
uzbrdo i protiv vjetra na putu ka sreci
hic et nunc
ti svoje - oni svoje
blago tebi
recimo, cini se da
sjena i opsjena ili: treperiti ili biti
o ugrozenosti i ostalim pojavama u prirodi i drustvu
nepodnosljiva tezina postojanja
sanjati, sanjati, mozda spavati
odjeci u prazno
o zivotu i povracanju sebi
kao dah na staklu
rijeci i slova - jucer, danas, sutra
mirno more i sigurne luke
skroviste
umoran, sam
zasto?
kad sreca poljubi
super supper
a joooj
sretnost ili spretnost
sesti ili sedmi dan u sedmici, svejedno je
jos jedan lijep dan
ja jos uvijek cekam dok ti pleses
pretenciozna napomena o sreci
o ekvilibristici, tunelu i svjezem zraku
odluci se
kamen u lice
do tebe je
bliskost
udaljenost
kristalno sam
kako postajemo ono sto jesmo
krajolik konacnog
uzalud
novi pocetak
jutarnja naizgled dilema
nakon odiseje od snova do stvarnosti i nazad
sam sa samim sobom
dan poslije
posljednja stanica na putu u optimizam
blagdani, praznici, svetkovine
opusti se
haleluja
U noci punog mjeseca

FROWNLAND

My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
My spirit's made up of the ocean
And the sky 'n' the sun 'n' the moon
'n' all my eyes can see
I cannot go back to your land of gloom
Where black jagged shadows
Remind me of the coming of your doom
I want my own land
Take my hand and come with me
It's not too late for you
It's not too late for me
To find my homeland
Where a man can stand by another man
Without an ego flying
With no man lying
'n' no one dying by an earthly hand
Let the devils burn and the beggar learn
'n' the little girls that live in those old worlds
Take my kind hand
My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
I cannot go back to your Frownland

Don Van Vliet

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
544835

Powered by Blogger.ba