BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

"Come, come again, whoever you are, come! Heathen, fire worshipper or idolatrous, come! Come even if you broke your penitence a hundred times, Ours is the portal of hope, come as you are."

28.07.2009.

sanjati, sanjati, mozda spavati (privatna poruka)

sto te ne ubije to te ojaca, ukoliko te ne osakati!
znam, imas spreman odgovor: nije bitno kako si pao nego kako ces ustati. ali siguran sam da znas da je tesko ustati ako padnes i slomis nogu, jos je teze hodati, a narocito je tesko polomljenih nogu trcati.

a ja bih da "jurim i jurim zavejanim svijetom surim", da letim visoko, ispod oblaka i jos vise. da jezdim na bijelom cilimu satkanom od stratusa i kumulusa grudvastih.

kako da jurim kad mi noge lome, kad mi ruke vezu?
kako da letim kad mi krila stezu?

lako, cujem kako skoro za sebe zboris.
kako? odgovaram tako na tvoje "lako".

sanjaj svijet koji zelis da jeste, a nije i nikada biti nece.
jer sta je ovaj svijet?
sta je ovaj zivot?
ove suze?
ove doline puste?
ko su prvi medju nama?
ko je zadnji?
ko je Covjek, a ko covjek?
cemu sve?

sve to: da nakon rodjenja, postanka tudjom voljom, zeljom ili ne-zeljom, nekoliko decenija razmjenjujemo materije, prolazilmo fizioloske procese, i mislimo o njima? jurisamo na tvrdjave od dima, gradimo palace od magle, i nazivamo to zivot, je li to sve sto covjek ima? i sve do casa kada zivot taj prestane, i smrt postane. ne-zivot. nista. tada ce, nadaj se samo, negdje tamo, tvoja dusa onostrano da kusa i muziku sfera slusa. da plati grijehe i naplati dobrotu.

a sta ako je istina, a izgleda da jeste, da poslije svjetla zivota dolazi smrti tama, u kojoj dusa ostaje sasvim sama?
a sama dusa, bez dusa drugih, kao da i nije. tako je sve jedno, sasvim nevazno, svejedno.

zato sanjaj dok dan jos traje jer u konacnom mraku dusa ce da samuje.
da praznuje nista. da osjeca nista. da sama bude nista.

pogledaj! u okviru prozora stoje tri jablana, a visoko iznad, u daljini iza, svijetli jupiter, bog svjetla, cuvar istine, vrline i pravde. on te vidi iako to ne zna, jer nije njegovo da zna, ali ti znas. kao sto znas da nece biti tetide da te oplakuje, niti zlatne urne za tvoj pepeo, ali ce mozda neko, nakon tvoga kraja, ipak zaigrati. do tada, nastavi - sanjati - po oblacima trcati.

jean auguste dominique ingres, jupiter et thetis, 1811
musee granet, aix en provence

BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)
<< 07/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

zajedno smo skupa

posljednji zapisi

privatne poruke
na putu u nigdje
zaborav i sjecanje
dodje mi da vrisnem svoje ime
silence is sexy
11541
u sumrak dana nezavisnosti
o snijegu, tisini i cistoci
amor fati
pricam ti pricu
pomracenje uma ili opis stanja stvari
u crnoj rupi iskopanoj po vlastitoj mjeri
nota o sreci i kako je steci
pred praskozorje
opasne misli i sulude ideje
o, mozda hamletu, te pomalo o vodi i zasigurno o uzaludnosti covjekovoj
s ovu stranu dobra i zla
momentum
idemo, svi, zajedno
obicno jutro
mi vida
samozaborav i zaboravljanje
danas
dobro jutro
uzbrdo i protiv vjetra na putu ka sreci
hic et nunc
ti svoje - oni svoje
blago tebi
recimo, cini se da
sjena i opsjena ili: treperiti ili biti
o ugrozenosti i ostalim pojavama u prirodi i drustvu
nepodnosljiva tezina postojanja
sanjati, sanjati, mozda spavati
odjeci u prazno
o zivotu i povracanju sebi
kao dah na staklu
rijeci i slova - jucer, danas, sutra
mirno more i sigurne luke
skroviste
umoran, sam
zasto?
kad sreca poljubi
super supper
a joooj
sretnost ili spretnost
sesti ili sedmi dan u sedmici, svejedno je
jos jedan lijep dan
ja jos uvijek cekam dok ti pleses
pretenciozna napomena o sreci
o ekvilibristici, tunelu i svjezem zraku
odluci se
kamen u lice
do tebe je
bliskost
udaljenost
kristalno sam
kako postajemo ono sto jesmo
krajolik konacnog
uzalud
novi pocetak
jutarnja naizgled dilema
nakon odiseje od snova do stvarnosti i nazad
sam sa samim sobom
dan poslije
posljednja stanica na putu u optimizam
blagdani, praznici, svetkovine
opusti se
haleluja
U noci punog mjeseca

FROWNLAND

My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
My spirit's made up of the ocean
And the sky 'n' the sun 'n' the moon
'n' all my eyes can see
I cannot go back to your land of gloom
Where black jagged shadows
Remind me of the coming of your doom
I want my own land
Take my hand and come with me
It's not too late for you
It's not too late for me
To find my homeland
Where a man can stand by another man
Without an ego flying
With no man lying
'n' no one dying by an earthly hand
Let the devils burn and the beggar learn
'n' the little girls that live in those old worlds
Take my kind hand
My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
I cannot go back to your Frownland

Don Van Vliet

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
418644

Powered by Blogger.ba