BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

"Come, come again, whoever you are, come! Heathen, fire worshipper or idolatrous, come! Come even if you broke your penitence a hundred times, Ours is the portal of hope, come as you are."

19.09.2008.

skroviste (privatna poruka)

sta si mislio? da ces se sakriti? da postoji, tamo negdje, neko mjesto, za tebe, sigurno, izvan domasaja drugih? sigurna kuca, sa sirokim prozorom u svijet i uskim, minijaturnim, ulaznim vratima? sa dubokim podrumom punim svega sto zelis zaboraviti, sa tavanom ispunjenim lijepim uspomenama i malenim otvorom na zidu kroz koji samo tracak svjetla i radoznala ptica mogu proci i doci i otici?
mislio si: kad nadjem takvu kucu zauvijek cu u njoj ostati. nema takve kuce. ili barem ne postoji za tebe. nema utocista, nema skrovista. nema cak ni zaklona. niceg nema osim onoga sto postoji u tebi, cak ni kamion koji te moze pregaziti na pjesackom prelazu za tebe ne postoji, pogotovo ne ako te pragazi.

recimo ili zamislimo da se ipak mozes sakriti od zivota, ljudi, zelja, ocekivanja, svojih i tudjih, da mozes stati u neku malu nevidljivu kutiju i sam postati malen i nevidljiv. ipak, moramo priznati, da ne mozes i neces uspjeti u svome bijegu. ne mozes pobjeci, cak i ako se uspijes sakriti.
tvoje jedino utocista si ti sam. i ako se prisjetis to je i jedino mjesto na kojem si uvijek bio siguran, nedodirljiv, neunistiv, izvan domasaj i svijeta i drugih u njemu. budimo iskreni, problemi nastaju samo onda kada napustis to svoje jedino i sigurno skroviste.
Max Ernst, The Sanctuary

BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)
<< 09/2008 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930

zajedno smo skupa

posljednji zapisi

privatne poruke
na putu u nigdje
zaborav i sjecanje
dodje mi da vrisnem svoje ime
silence is sexy
11541
u sumrak dana nezavisnosti
o snijegu, tisini i cistoci
amor fati
pricam ti pricu
pomracenje uma ili opis stanja stvari
u crnoj rupi iskopanoj po vlastitoj mjeri
nota o sreci i kako je steci
pred praskozorje
opasne misli i sulude ideje
o, mozda hamletu, te pomalo o vodi i zasigurno o uzaludnosti covjekovoj
s ovu stranu dobra i zla
momentum
idemo, svi, zajedno
obicno jutro
mi vida
samozaborav i zaboravljanje
danas
dobro jutro
uzbrdo i protiv vjetra na putu ka sreci
hic et nunc
ti svoje - oni svoje
blago tebi
recimo, cini se da
sjena i opsjena ili: treperiti ili biti
o ugrozenosti i ostalim pojavama u prirodi i drustvu
nepodnosljiva tezina postojanja
sanjati, sanjati, mozda spavati
odjeci u prazno
o zivotu i povracanju sebi
kao dah na staklu
rijeci i slova - jucer, danas, sutra
mirno more i sigurne luke
skroviste
umoran, sam
zasto?
kad sreca poljubi
super supper
a joooj
sretnost ili spretnost
sesti ili sedmi dan u sedmici, svejedno je
jos jedan lijep dan
ja jos uvijek cekam dok ti pleses
pretenciozna napomena o sreci
o ekvilibristici, tunelu i svjezem zraku
odluci se
kamen u lice
do tebe je
bliskost
udaljenost
kristalno sam
kako postajemo ono sto jesmo
krajolik konacnog
uzalud
novi pocetak
jutarnja naizgled dilema
nakon odiseje od snova do stvarnosti i nazad
sam sa samim sobom
dan poslije
posljednja stanica na putu u optimizam
blagdani, praznici, svetkovine
opusti se
haleluja
U noci punog mjeseca

FROWNLAND

My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
My spirit's made up of the ocean
And the sky 'n' the sun 'n' the moon
'n' all my eyes can see
I cannot go back to your land of gloom
Where black jagged shadows
Remind me of the coming of your doom
I want my own land
Take my hand and come with me
It's not too late for you
It's not too late for me
To find my homeland
Where a man can stand by another man
Without an ego flying
With no man lying
'n' no one dying by an earthly hand
Let the devils burn and the beggar learn
'n' the little girls that live in those old worlds
Take my kind hand
My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
I cannot go back to your Frownland

Don Van Vliet

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
432168

Powered by Blogger.ba