BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

"Come, come again, whoever you are, come! Heathen, fire worshipper or idolatrous, come! Come even if you broke your penitence a hundred times, Ours is the portal of hope, come as you are."

26.03.2008.

sunce u tami (chiaroscuro blog) #2

nakon sto sam primijetio da je greskom svanuo lijep dan, zatvorio sam i zavukao laptop ispod kreveta. moj prozor u svijet je bio zatvoren, zamracen i trebalo je jos samo navuci pokrivac preko glave da sve se zacrni i ostane samo glas u tami. rijekom misli, klizio sam u pokusaju da ponovo utonem u san.

i plovio sam tako tamnom vodom zelja i ideja, uspomena i ugoda. lutao sam galerijama i svijetom koji je lijep, koji je ljepsi od svega sto srecem svaki dan. dozivao sam u sjecanje botticellijevu veneru, rubensove sabinjanke, durerove autoportrete, bachove koncerte.

ugledao sam iggy popa kako skace u freneticnu publiku, syda berretta - sjedi u zooloskom vrtu, a druzina ga ceka u backstageu spremna kao i publika da koncert pocne. stajao sam pored edgara allana, dok je lezao mrtav-pijan, na plocniku pod reflektorima sunca, onog jutra kada je gavran prvi put poletio, dok je njegovim sugradjanima preko usana prelazilo "never more", vidjeh zatim fjodora na stratistu, zagledanog u bljestavo sunce cekajuci prasak koji nece cuti jer nikad nije odjeknuo, a i da je prasnuo svejedno ga ne bi cuo. sreo sam bolesnog paula - rezbari vrata na svojoj polinezijskoj kolibi, sjedio sam na mermernom kubusu i posmatrao velikog mestra - jauce unakazena lica, udaren rukom zavidnog kolege;

setao tajnim koridorom mediccijevih od palace pitti preko starog mosta pa sve do starog dvora. posjetio sam i friedricha pomracena uma u suncem okupanoj bolnickoj sobi, potpuno odsutan, nije me ni opazio. i kantora onog suncanog jutra kada mu se posve vratio vid. posljednji put je, kroz prozor svoje sobe, gledao ovaj svijet. sretoh i leonarda - putuje konjskom zapregom sa nedovrsenom slikom, suti, zamisljen, gleda u sjajnu zvijezdu. stigao sam predati partiju saha kubricku i naslonjen na kamin posmatrati karla i slusati ludwiga dok besjedi i mase zaracem. a onda se sjetih esmeralde i njenog gluhog obozavatelja i ukaza se jarkim suncem obasjana bogorodicna crkva. zadivljen sam cekao zvuk zvona koji je zauvijek utihnuo zvucne kulise nesretnog zvonara. i zazvonilo je.

jednom i opet. i jos jednom. neko je dusmanski rijesen da zvoni. trgnuh se. soba je sada vec bljestala suncem. zvoni. eto, sada cu sresti jos nekoga. zvoni. krenuh prema vratima. zvoni. zvoni.

26.03.2008.

danas je greskom lijep dan (chiaroscuro blog)

sunce. sjajno. plavi kljuc umjesto neba. jos uvijek je hladno i ostro, ali sa vizuelnog aspekta, ovo bi mogao biti, nezvanicno, prvi dan proljeca. sada dolazi dio kad treba da kazem da osjecam novu energiju i svjezinu. polet i snagu. vedrinu i optimizam. ovog, prvog proljetnog jutra morao bih osjecati zivot kako struji mojim tijelom jace nego juce, a ja sam slab i nezainteresiran za svijet oko sebe. sunce me jutros samo tjera da skiljim. blijedo, plavo, nebo, cisto i nezanimljivo. sve je savrseno i sunce i nebo i ova brda i planine oko mene, a ja osjecam odvratnost prema svijetu. nesto me proganja. neki osjecaj da sam prevaren. izigran. znam, trebao bih se osjecati drugacije, lijep dan bez velikih obaveza, ali danas je greskom lijep dan. sada je trebala padati kisa. trebalo je biti mracno jutro. bljuzgavica i mokri snijeg. sa ceznjom gledam na jucerasnji dan. i bez zelja za sutrasnji. bice da je do mene, a do koga drugoga bi uopste moglo biti?

BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

zajedno smo skupa

posljednji zapisi

privatne poruke
na putu u nigdje
zaborav i sjecanje
dodje mi da vrisnem svoje ime
silence is sexy
11541
u sumrak dana nezavisnosti
o snijegu, tisini i cistoci
amor fati
pricam ti pricu
pomracenje uma ili opis stanja stvari
u crnoj rupi iskopanoj po vlastitoj mjeri
nota o sreci i kako je steci
pred praskozorje
opasne misli i sulude ideje
o, mozda hamletu, te pomalo o vodi i zasigurno o uzaludnosti covjekovoj
s ovu stranu dobra i zla
momentum
idemo, svi, zajedno
obicno jutro
mi vida
samozaborav i zaboravljanje
danas
dobro jutro
uzbrdo i protiv vjetra na putu ka sreci
hic et nunc
ti svoje - oni svoje
blago tebi
recimo, cini se da
sjena i opsjena ili: treperiti ili biti
o ugrozenosti i ostalim pojavama u prirodi i drustvu
nepodnosljiva tezina postojanja
sanjati, sanjati, mozda spavati
odjeci u prazno
o zivotu i povracanju sebi
kao dah na staklu
rijeci i slova - jucer, danas, sutra
mirno more i sigurne luke
skroviste
umoran, sam
zasto?
kad sreca poljubi
super supper
a joooj
sretnost ili spretnost
sesti ili sedmi dan u sedmici, svejedno je
jos jedan lijep dan
ja jos uvijek cekam dok ti pleses
pretenciozna napomena o sreci
o ekvilibristici, tunelu i svjezem zraku
odluci se
kamen u lice
do tebe je
bliskost
udaljenost
kristalno sam
kako postajemo ono sto jesmo
krajolik konacnog
uzalud
novi pocetak
jutarnja naizgled dilema
nakon odiseje od snova do stvarnosti i nazad
sam sa samim sobom
dan poslije
posljednja stanica na putu u optimizam
blagdani, praznici, svetkovine
opusti se
haleluja
U noci punog mjeseca

FROWNLAND

My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
My spirit's made up of the ocean
And the sky 'n' the sun 'n' the moon
'n' all my eyes can see
I cannot go back to your land of gloom
Where black jagged shadows
Remind me of the coming of your doom
I want my own land
Take my hand and come with me
It's not too late for you
It's not too late for me
To find my homeland
Where a man can stand by another man
Without an ego flying
With no man lying
'n' no one dying by an earthly hand
Let the devils burn and the beggar learn
'n' the little girls that live in those old worlds
Take my kind hand
My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
I cannot go back to your Frownland

Don Van Vliet

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
544817

Powered by Blogger.ba