BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

"Come, come again, whoever you are, come! Heathen, fire worshipper or idolatrous, come! Come even if you broke your penitence a hundred times, Ours is the portal of hope, come as you are."

11.03.2008.

o ekvilibristici, tunelu i svjezem zraku (privatna poruka)

zaista me odusevljava taj tvoj savrseni balans izmedju dosljednosti samom sebi i nezdovoljstva samim sobom. paradoksalno ili ne, ti uspjesno odrzavas ravnotezu u tom svakako neprirodnom ekvilibriranju. stvari su bile zanimljive za gledanje dok si pehlivanio sa sigurnosnom mrezom ispod sebe, a od kada si iz egzibicionizma i avanturizma poceo setati po konopcu bez mreze stvari su postale neuporedivo uzbudljivije na zapanjujuce pogresan nacin. ono sto me cudi jeste s kojom strascu uvijek iznova nastupas bez publike, dok samo osoblje tvog zivotnog cirkusa pogledom prati tu vratolomnu setnju, tvoje akrobacije. znam, to je tvoja hodnja, po tvom konopcu. medjutim, ispod tebe je tvrda, najtvrdja zemlja. da, pad sa stilom je ponekad ljepsi nego let, a oduzimanje daha posmatracima je najdalja destinacija do koje mozemo doprijeti. empatija? to je nesto rijetko kao i prava ljubav. ako padnes, drugi ce se samo prepasti, bez saosjecanja, zabrinuti samo za vlastitu kozu. mozda ce te, eto, sazaljevati, a neko ce mozda i reci: neka vala, i jest srljao. a ti se nadas da ce tvoji postupci odjeknuti u vjecnost. da ce biti svjetlo u mracnom tunelu koji je sav nas zivot, a ne neko mjesto iz kojeg mozemo izaci na svjetlo dana. niti je ko trazio svjetlo, niti kome takvo svjetlo treba. hajde sad, sidji dole, pa da lijepo odemo na planinu, da setamo sumom gdje je sve kako treba biti i gdje se ipak lakse dise.

BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

zajedno smo skupa

posljednji zapisi

privatne poruke
na putu u nigdje
zaborav i sjecanje
dodje mi da vrisnem svoje ime
silence is sexy
11541
u sumrak dana nezavisnosti
o snijegu, tisini i cistoci
amor fati
pricam ti pricu
pomracenje uma ili opis stanja stvari
u crnoj rupi iskopanoj po vlastitoj mjeri
nota o sreci i kako je steci
pred praskozorje
opasne misli i sulude ideje
o, mozda hamletu, te pomalo o vodi i zasigurno o uzaludnosti covjekovoj
s ovu stranu dobra i zla
momentum
idemo, svi, zajedno
obicno jutro
mi vida
samozaborav i zaboravljanje
danas
dobro jutro
uzbrdo i protiv vjetra na putu ka sreci
hic et nunc
ti svoje - oni svoje
blago tebi
recimo, cini se da
sjena i opsjena ili: treperiti ili biti
o ugrozenosti i ostalim pojavama u prirodi i drustvu
nepodnosljiva tezina postojanja
sanjati, sanjati, mozda spavati
odjeci u prazno
o zivotu i povracanju sebi
kao dah na staklu
rijeci i slova - jucer, danas, sutra
mirno more i sigurne luke
skroviste
umoran, sam
zasto?
kad sreca poljubi
super supper
a joooj
sretnost ili spretnost
sesti ili sedmi dan u sedmici, svejedno je
jos jedan lijep dan
ja jos uvijek cekam dok ti pleses
pretenciozna napomena o sreci
o ekvilibristici, tunelu i svjezem zraku
odluci se
kamen u lice
do tebe je
bliskost
udaljenost
kristalno sam
kako postajemo ono sto jesmo
krajolik konacnog
uzalud
novi pocetak
jutarnja naizgled dilema
nakon odiseje od snova do stvarnosti i nazad
sam sa samim sobom
dan poslije
posljednja stanica na putu u optimizam
blagdani, praznici, svetkovine
opusti se
haleluja
U noci punog mjeseca

FROWNLAND

My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
My spirit's made up of the ocean
And the sky 'n' the sun 'n' the moon
'n' all my eyes can see
I cannot go back to your land of gloom
Where black jagged shadows
Remind me of the coming of your doom
I want my own land
Take my hand and come with me
It's not too late for you
It's not too late for me
To find my homeland
Where a man can stand by another man
Without an ego flying
With no man lying
'n' no one dying by an earthly hand
Let the devils burn and the beggar learn
'n' the little girls that live in those old worlds
Take my kind hand
My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
I cannot go back to your Frownland

Don Van Vliet

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
418750

Powered by Blogger.ba