BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

"Come, come again, whoever you are, come! Heathen, fire worshipper or idolatrous, come! Come even if you broke your penitence a hundred times, Ours is the portal of hope, come as you are."

06.03.2008.

odluci se (privatna poruka)

zaista ti nemam vise Bogzna sta reci. vrijeme prolazi i ti se moras sam odluciti. ne, ja necu ici vise na demonstracije. nikakve. neka demonstriraju oni koji nemaju hljeba da jedu. neka prosvjeduju reziseri i drugi licemjerni filmski i pozorisni radnici. ne zanima me ni policijski sat za maloljetnike, jer odavno sam punoljetan. ne zanimaju me pretpotopne lubanje i deluvijalne fizionomije politicara, zuljevite ruke radnika bez plata, a pogotovo me ne zanimaju samodopadni i nadobudni koji nemaju tri ciste u glavi, a okolo sve frca na sve strane od velikih rijeci i malih gesti. moram ti priznati da ih vecinom istinski prezirem, gade mi se. ipak, osjecam se tako usamljen i tako zeljan da konacno, jer nisam odavno, sretnem neku normalnu osobu bez kompleksa, bez potreba i razloga koji se presucuju. opazio sam u posljednje vrijeme kako postajem alergican na ove iz dijaspore. ja kad oni uzmu bistriti i pametovati, covjek bi rekao da im je stalo. naravno, nekima jest, ali ja ti pricam o vecini. vrlo slicnoj onoj glasackoj vecini koja me terorise svojom pukom egzistencijom i svojim velikim glasom ZA njih, a PROTIV mene. takva je vecina zemljaka u dijaspori. jad i cemer. znam i ja da ih ima finih, ali vecina je na emocionalnom dnu. uostalom, to i nije vazno. ne znam, ti kako hoces, ali ja se u ulozi psiho-terapeuta ne vidim. nikada me nije zanimala defektologija ni u zivotu, a kamoli na blogu. sve u svemu, sit sam svega i svakoga, ali i to ce me proci. o sarajlijama stvarno necu duziti. i previse sam ih predstavljao kao neke posebne, hrabre i velike ljude, ali to su obicna da prostis ... mal ti ne rekoh. nema tu covjeka ni do podne! prosjecan sarajlija danas utjelovljava najgore ljudske osobine: laze, ogovara, manipulira, zavidi i da ne nabrajam dalje. ono malo natprosjecnih treba cuvati ko oci u glavi, oni su nam sve sto imamo, ali oni su i sebi sve sto imaju teko da ce sve skupa biti tesko uskladiti. uglavnom da nema meni dragih sarajevskih mikro lokacija i grobova rodbine i poginulih prijatelja i saboraca, ne bih imao skoro pa nikog da obidjem, posjetim. da nisam zaljubljen, iz sebi neobjasnjivih razloga, u sve ove sokake i sva ova bezimena lica, i da nema zivih ljudi koje volim, nista me vise ne bi drzalo ovdje. dobro, priznajem, lud sam za svojim poslom, i ne mogu biti neskroman, ipak, zadovoljan sam, dobro mi ide. mada, nisam bas spreman na to da me neko ili nesto otjera od bilo kud i od bilo cega, a narocito ne iz rodnog grada. ti razmisli, vidi, ali meni je skoro pa prekipilo. ne, na demonstracije necu ici.

BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

zajedno smo skupa

posljednji zapisi

privatne poruke
na putu u nigdje
zaborav i sjecanje
dodje mi da vrisnem svoje ime
silence is sexy
11541
u sumrak dana nezavisnosti
o snijegu, tisini i cistoci
amor fati
pricam ti pricu
pomracenje uma ili opis stanja stvari
u crnoj rupi iskopanoj po vlastitoj mjeri
nota o sreci i kako je steci
pred praskozorje
opasne misli i sulude ideje
o, mozda hamletu, te pomalo o vodi i zasigurno o uzaludnosti covjekovoj
s ovu stranu dobra i zla
momentum
idemo, svi, zajedno
obicno jutro
mi vida
samozaborav i zaboravljanje
danas
dobro jutro
uzbrdo i protiv vjetra na putu ka sreci
hic et nunc
ti svoje - oni svoje
blago tebi
recimo, cini se da
sjena i opsjena ili: treperiti ili biti
o ugrozenosti i ostalim pojavama u prirodi i drustvu
nepodnosljiva tezina postojanja
sanjati, sanjati, mozda spavati
odjeci u prazno
o zivotu i povracanju sebi
kao dah na staklu
rijeci i slova - jucer, danas, sutra
mirno more i sigurne luke
skroviste
umoran, sam
zasto?
kad sreca poljubi
super supper
a joooj
sretnost ili spretnost
sesti ili sedmi dan u sedmici, svejedno je
jos jedan lijep dan
ja jos uvijek cekam dok ti pleses
pretenciozna napomena o sreci
o ekvilibristici, tunelu i svjezem zraku
odluci se
kamen u lice
do tebe je
bliskost
udaljenost
kristalno sam
kako postajemo ono sto jesmo
krajolik konacnog
uzalud
novi pocetak
jutarnja naizgled dilema
nakon odiseje od snova do stvarnosti i nazad
sam sa samim sobom
dan poslije
posljednja stanica na putu u optimizam
blagdani, praznici, svetkovine
opusti se
haleluja
U noci punog mjeseca

FROWNLAND

My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
My spirit's made up of the ocean
And the sky 'n' the sun 'n' the moon
'n' all my eyes can see
I cannot go back to your land of gloom
Where black jagged shadows
Remind me of the coming of your doom
I want my own land
Take my hand and come with me
It's not too late for you
It's not too late for me
To find my homeland
Where a man can stand by another man
Without an ego flying
With no man lying
'n' no one dying by an earthly hand
Let the devils burn and the beggar learn
'n' the little girls that live in those old worlds
Take my kind hand
My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
I cannot go back to your Frownland

Don Van Vliet

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
424252

Powered by Blogger.ba