BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

"Come, come again, whoever you are, come! Heathen, fire worshipper or idolatrous, come! Come even if you broke your penitence a hundred times, Ours is the portal of hope, come as you are."

31.03.2008.

o prvom Ja, drugom Ti i trecem Mi (intersubjektivni blog)

nesporazumi i nevolje medju ljudima nastaju jer smo nesposobni u datom trenutku razmisljati i djelovati u odredjenom, nuznom licu, odn. licu kojeg se izvjesna stvar zaista tice. svi bez problema funkcioniramo u prvom Ja, rijetko u drugom TI, a skoro pa nikad i nikako u trecem Mi. sve i kada bi na glavi dubili bilo bi nam problem zanemariti prvo Ja. citav nas svijet - stvari, pojave i osjecaji trajno su determinirani i ograniceni prvim Ja, i tu se prica obicno zavrsava, ma koliko da pripovijedanje traje. sjecam se da sam pod opsadom vjerovatno posljednji put razmisljao i cinio u trecem Mi, i pri tome znao i druge koji slicno misle i postupaju. cesto sam se hvatao u tom tako stetnom i nekonjukturnom pogledu na svijet i poslije, a i danas mi se omakne. medjutim, to je suvisno i stetno, jer ukoliko svi subjekti koji ucestvuju ne promisljaju Mi, vec su u najboljem slucaju dobacili do svijesti o drugom Ti, onda je trece Mi i njegovo prakticiranje u najmanju ruku naivno. koga to jos npr. uopste dotice sudbina covjeka koji prosi, a izgleda normalno, ako pogledamo kroz poderanu odjecu, prljavstinu i ostalo? koga jos zanimaju gladni i obespravljeni, koga zanimaju prevareni? ko jos odbija prijateljstvo losih i pokvarenih individua bez obzira na njihovu eventualnu moc i licnu korist? ko jos nicim izazvan, bez dovoljnog razloga, kaze u oci nekome sta misli i pri tome ostaje smiren, iako zna da je iskrenoscu stekao neprijatelja? tako je malo takvih ljudi, da je o njima govoriti postalo deplasirano. empatija, uzajamna briga, postovanje, osjecaj za pravicnost i sukladno djelovanje. sasvim sam zadovoljan kada upoznam i primijetim kod nekoga drugo Ti, a one koji pokazuju sklonost ka trecem Mi, smatram prijateljima, bez obzira da li cu ih ikada vise sresti ... i tako, jos samo da me prodje ova prehlada i grlobolja i sve ce opet biti divno i bajno.

30.03.2008.

pretenciozna napomena o sreci (privatna poruka)

kompliciranost bilo cije svakodnevnice drugi mogu samo zamisliti, pa tako i ja samo slutim sta se sve u tvojoj glavi i dusi desava. nema potrebe da sebi pripisujes krivicu za bilo sta, odgovornost je sasvim dovoljna. ako zaista mislimo i osjecamo slicno, i ako stvari posmatramo na isti nacin, onda nista nece biti problem. ako to nije tako, malo sta nece biti problem. ovako ili onako, ucinili ovo ili ono ili ne, na kraju uvijek bude dovoljno razloga da budemo nezadovoljni i nesretni. medjutim, cesto zaboravljamo da smo toliko puta primijetili da je sreca bila tu, oko nas, na dohvat ruke. ponekad je bilo dovoljno samo ispruziti ruku, posegnuti. da, do nas je. kao sto je uvijek i bilo.

29.03.2008.

i oni trku za konja imaju (re-action blog)

vec mi se ne svidja danisova stranka i sve sto se oko svega toga desava. za dva mjeseca i u dva intervjua, sam tanovic nije rekao nista o programu i njenim clanovima. nismo culi skoro pa nista osim puste price i da ne kazem demagogije koju smo posljednjih desetak godina precesto slusali od raznoraznih politicara. pored toga njegovi su medijski pokrovitelji vec krenuli u razracunavanja i javne pozive na linc onih koji ne podrzavaju danisa politicara, a po njihovom misljenju bi trebali. inace, cijenim i postujem danisa kao dokazanog patriotu, casnog gradjanina i rezisera, ali ne i kao politickog lidera jer on to nije, a njegovi komesari, savjetnici i pomagaci vec su stigli jasno pokazati nalicje njihove partije kojeg se ne bi postidjeli ni poslusnici vladajucih stranaka. sa druge strane osim dijela glasova sdp-a i dijela glasova onih koji do sada nisu glasali tesko da njihova politicka opcija moze racunati na nesto vise. cini se kako ce njihova stranka biti formirana samo da sabotira sdp i zlatka lagumdziju, koji je, istina, davno trebao odstupiti sa celne pozicije partije koja propada na ocigled sviju. toliko, u ovom javljanju, sa lica mjesta.

28.03.2008.

theremin, the untouchable music (ted talks blog)

Virtuoso Pamelia Kurstin plays and discusses her theremin, the not-just-for-sci-fi electronic instrument that is played without being touched. Songs include the classic "Autumn Leaves," Billy Strayhorn's "Lush Life" and a composition by David Mash, "Listen: the Words Are Gone." Piano: Makoto Ozone.

27.03.2008.

your brain is badly wired - enjoy it! (ted talks blog)

26.03.2008.

sunce u tami (chiaroscuro blog) #2

nakon sto sam primijetio da je greskom svanuo lijep dan, zatvorio sam i zavukao laptop ispod kreveta. moj prozor u svijet je bio zatvoren, zamracen i trebalo je jos samo navuci pokrivac preko glave da sve se zacrni i ostane samo glas u tami. rijekom misli, klizio sam u pokusaju da ponovo utonem u san.

i plovio sam tako tamnom vodom zelja i ideja, uspomena i ugoda. lutao sam galerijama i svijetom koji je lijep, koji je ljepsi od svega sto srecem svaki dan. dozivao sam u sjecanje botticellijevu veneru, rubensove sabinjanke, durerove autoportrete, bachove koncerte.

ugledao sam iggy popa kako skace u freneticnu publiku, syda berretta - sjedi u zooloskom vrtu, a druzina ga ceka u backstageu spremna kao i publika da koncert pocne. stajao sam pored edgara allana, dok je lezao mrtav-pijan, na plocniku pod reflektorima sunca, onog jutra kada je gavran prvi put poletio, dok je njegovim sugradjanima preko usana prelazilo "never more", vidjeh zatim fjodora na stratistu, zagledanog u bljestavo sunce cekajuci prasak koji nece cuti jer nikad nije odjeknuo, a i da je prasnuo svejedno ga ne bi cuo. sreo sam bolesnog paula - rezbari vrata na svojoj polinezijskoj kolibi, sjedio sam na mermernom kubusu i posmatrao velikog mestra - jauce unakazena lica, udaren rukom zavidnog kolege;

setao tajnim koridorom mediccijevih od palace pitti preko starog mosta pa sve do starog dvora. posjetio sam i friedricha pomracena uma u suncem okupanoj bolnickoj sobi, potpuno odsutan, nije me ni opazio. i kantora onog suncanog jutra kada mu se posve vratio vid. posljednji put je, kroz prozor svoje sobe, gledao ovaj svijet. sretoh i leonarda - putuje konjskom zapregom sa nedovrsenom slikom, suti, zamisljen, gleda u sjajnu zvijezdu. stigao sam predati partiju saha kubricku i naslonjen na kamin posmatrati karla i slusati ludwiga dok besjedi i mase zaracem. a onda se sjetih esmeralde i njenog gluhog obozavatelja i ukaza se jarkim suncem obasjana bogorodicna crkva. zadivljen sam cekao zvuk zvona koji je zauvijek utihnuo zvucne kulise nesretnog zvonara. i zazvonilo je.

jednom i opet. i jos jednom. neko je dusmanski rijesen da zvoni. trgnuh se. soba je sada vec bljestala suncem. zvoni. eto, sada cu sresti jos nekoga. zvoni. krenuh prema vratima. zvoni. zvoni.

26.03.2008.

danas je greskom lijep dan (chiaroscuro blog)

sunce. sjajno. plavi kljuc umjesto neba. jos uvijek je hladno i ostro, ali sa vizuelnog aspekta, ovo bi mogao biti, nezvanicno, prvi dan proljeca. sada dolazi dio kad treba da kazem da osjecam novu energiju i svjezinu. polet i snagu. vedrinu i optimizam. ovog, prvog proljetnog jutra morao bih osjecati zivot kako struji mojim tijelom jace nego juce, a ja sam slab i nezainteresiran za svijet oko sebe. sunce me jutros samo tjera da skiljim. blijedo, plavo, nebo, cisto i nezanimljivo. sve je savrseno i sunce i nebo i ova brda i planine oko mene, a ja osjecam odvratnost prema svijetu. nesto me proganja. neki osjecaj da sam prevaren. izigran. znam, trebao bih se osjecati drugacije, lijep dan bez velikih obaveza, ali danas je greskom lijep dan. sada je trebala padati kisa. trebalo je biti mracno jutro. bljuzgavica i mokri snijeg. sa ceznjom gledam na jucerasnji dan. i bez zelja za sutrasnji. bice da je do mene, a do koga drugoga bi uopste moglo biti?

25.03.2008.

babine huke ili instant post - sve u jedan (jutarnji sfumato blog)

wow. babine huke ili pravi snijeg - svejedno je. ako je ovakav pocetak proljeca, kakva li ce biti zima - vjerovatno topla i bez snijega. pa neka i bude. sve je ionako odavno naopako na ovoj planeti, cak i neki ljudi zive i hodaju naglavacke. evo, recimo kinezi, optuzuju dalaj lamu za sabotiranje olimpijskih igara. u isto vrijeme na sasvim drugacijem mjestu na zemlji, bushman glagolja kako se ne smije povuci jer bi to bio trijumf njegovih protivnika, a oni su razumije se i protivnici covjecanstva. pada mi na pamet pjesmica ratnih nadrealista, dok su jos imali nekog smisla, u njihovim posljednjim trzajima duhovitosti: veju veju pahulje, pam po staklu sara, stize nova godina, gora nego stara. da stvar bude bolja uopste nije iskljuceno da ovaj dan bude suncan, nekad kasnije. zar to nije uzbudljivo? evo sad - niko ziv ne zna kakvo ce vrijeme biti danas u sarajevu, u svakom slucaju, obucite se slojevito, to je ovdje uvijek pametan potez. a i sto bi rekla moja rahmetli nana, ne, nije se zvala marta: ko zna sine u cemu je hajr. ipak su bile babine huke, evo vec je prestalo. ne pada. dobro je, samo da nista ne pada.

24.03.2008.

cudnocudni hohstapler (junaci iz stripova i crtanih filmova)

cudnocudni hohstapler je po zanimanju profesionalni prijatelj, inace je uspjesan covjek. sposoban je stvoriti savrsen dojam kako je pravi drug i castan covjek. mozda taj dojam i odgovara stanju stvari, ali sam primjetio da ima neodoljivu potrebu biti prijatelj drugima iz vlastitog interesa. nesposoban za iskrenost i otvorenost, u opstenju s njim uvijek ste dio neke igre i manipulacije. nevjerovatno je, ali izgleda nesposoban ucestvovati u jednostavnoj relaciji. sve je ples kostima i igra maski i nista nije kao sto izgleda. i to i nije neka rijetkost, koliko je posebna ova karakterna strana u kombinaciji sa kreativnoscu i inteligencijom te osobe. nikad nisam rascistio da li se radi o emocionalno i/ili socijalno nezreloj osobi ili moralnoj nakazi. ono sto ga cini vrlo posebnim jeste i cinjenica da ga mnogi poznanici ne mogu prepoznati u ovakvom opisu. ponekad mislim da stvari u ovom slucaju stoje manje lose nego sto se meni cine, ali samo do trenutka u kojem se sjetim da se radi o elementarnoj taktici koja racuna na saosjecanje, jer za njega se ipak ne moze reci "mnogima bi se svidio da se nije trudio dopasti se svima", stvari su ipak malo gore. pored svega on je jos i intelektualni kleptoman, ali ipak je sarmantan, duhovit i smpatican, jednostavno - omiljen.

24.03.2008.

junaci iz stripova i crtanih filmova (blog najava)

odsadpanadaljeiubuduce u nas program ubacujemo jos jednu boomerang rubriku. naime, kol porter je insan koji poznaje mnoge imaginarne, anonimne i stvarne osobe, ali u novom serijalu JUNACI IZ STRIPOVA I CRTANIH FILMOVA predstavice vasoj paznji konkretne licnosti, imenom i prezimenom, one koji su zaista medju nama, na sebi odgovarajuci nacin. dakle svaka slicnost sa stvarnim osobama je sasvim namjerna. naravno, samo ukoliko mislimo na iste osobe.

23.03.2008.

sve ce biti dobro nakon sada (self-deception blog)

u sitan sat, kad sve utihne i samo se cuje nemuzikalno dobosanje kise, i odjek simsa, i tu i tamo i prozor zazvoni, vec priviknut na zvucnu pozadinu svojih misli, uhvatim se kako opet preispitujem: da li zivot u ovoj i ovakvoj zemlji uopste ima smisla? tjesim se da putujem kolosijekom koji ce proci sigurno kroz ovo ludilo i ocaj, i kako se na tracnicama ispred mene nece desiti nista lose. nece biti odrona kamenja, poplava, srusenih mostova, niti miniranih raskrnica koje nas dobru ne vode koji god pravac da izaberemo. tjesim se da postoji master plan koji ukljucuje i moj neskromni scenarij. ideja te price je jednostavna: covjek je dovoljno mocan da bude umjetnik, da leti na mjesec, da voli, da sanja, valjda je sposoban i da bude sretan. iako je skoro uvijek raspolozen da zavidi, mrzi i ubija, covjek je puno vise od gomile molekula sposobne da samu sebe promislja, i opaza, i osjeca sebe i svijet oko sebe. u dilemi sta uciniti u zivotu, npr. otici ili ostati, potrebno je naculiti sva osjetila, i sav intelekt fokusirati, na samo jednu stvar - nase vlastito srce, ako dozvolite da se tako izrazim. i kao sto su ucili najbolji medju ljudima: zaista je samo put srca - pravi put. ostajem ili odlazim, cinim ili ne cinim samo ono sto mi govori moje srce, ako ga ne precujem, a uglavnom se tako desava. ... i tako, dok razmisljam u sitan sat, kad sve utihne osim kise koja pada, meni ostaje samo nada da sve ce biti dobro nakon sada.

23.03.2008.

kol porter ___ super dude ... in a sentimental mood (last sunday with superhero)

22.03.2008.

klodovik ... take five

22.03.2008.

izmedju dvije obale (malodusni poslijepodnevni blog)

duboka proljetna potistenost. bez ikakvog vidljivog razloga sve zraci apsurdom. ovo su valjda one situacije kada je covjeku toliko svejedno da i ideja smrti ostavlja ravnodusnim. zadrhtah na ovakvo huljenje protiv zivota, prirode i drustva. u isti cas napipah i cvrsto stisnuh svoj imaginarni obolus, spreman na susret sa haronom, tim mrskim ladjarom sto vrijedno prevozi sve zainteresirane preko stiksa, tamo prijeko, gdje je sve s onu stranu zelja i potreba, zivota i prirode. na toj, drugoj, obali ne zive melanholije, depresije, promjene vremena, ne osjacaju se uboji i lomovi iz mladosti. nema glavobolje. ne bole izdaje. ne boli ni svakodnevnica i beznadje koje nudi. ovako, ziveci sivilo koje svako malo moze postati crnilo, i haron se cini lijepim. a mozda sam blaziran jer sam neispavan. mozda sada samo lebdim izmedju sna i jave. ... jos se samo u snovima cini da je sve po mom i jos jedino snovi ne uznemiravaju, uglavnom. ... "spavati, spavati ... mozda sanjati" ...

21.03.2008.

klodovik ... lullaby

21.03.2008.

ponocna ispovijest meteopate (blog o snijegu i proljecu u istoj recenici)

meteopatija! godinama negiram, ali nema sta drugo biti. glavobolja. podmukla, blaga ili jaka, stalno prisutna. k tome jos, urodjeno nizak pritisak, lomovi i djetinjstvo obiljezeno brojnim razbijanjima glave (vlastite). (pre)osjetljivost na promjene vremena. simptomi su uglavnom razlicite varijacije raspolozenja, manje ili vise, u skladu sa vremena smjenama i mjesecevim mjenama. lijecim se kampanjskim konzumiranjem tecnosti i samozaboravom. tu i tamo neka tableta. da nocas pisem pricu mozda bih poceo: danas je prvi dan proljeca, sve je bijelo, snijeg je prigusio ionako tup i siv grad, ili tako nekako. prvi dan proljeca i snijeg u istoj recenici - savrseno odgovara stanju u mojoj glavi. taman tako, snijezno proljece.

19.03.2008.

randes vouz ili kako je lako voljeti kad si voljen (blog o obicnim stvarima)

"stvarno nema smisla" pomislio je cekajuci u krugu svjetla ulicne rasvjete. vec je podigao kragnu u pokusaju da se odbrani od hladnoce koja mu se sve vise i sve dublje uvlacila u kosti. "svaki put isto. precizno se dogovorimo i ona opet kasni." zaboravljao je da ona zapravo nece doci kao niti na jedan sastanak do sada. zaboravljao je da ce morati telefonirati da bi ostvario bilo kakav kontakt s njom. ona ce mu opet reci da nije mogla izaci i da je sav problem u tome sto se ona, eto, opet lose osjeca i sto na kraju krajeva on nema mobilni telefon, pa ga nije mogla obavijestiti o svemu, ali je dobro sto se javio i najbolje ce biti da on dodje do nje, i da zali jer ce propustiti predstavu, ali i da je sigurna da ce mu opet biti lijepo kod nje. ozaren njenim pozivom, koracao je hrabro prema ulici jorgovana, cudeci se da se upravo tako zove i da ona bas tu zivi. zaboravljao je kako se svaki put desi isto, on je ceka - ona ne dolazi, on je nazove - ona ga pozove. taj ritual se desavao dva ili tri puta sedmicno i bio je sve za sta je zivio. i ona je njega, naravno, voljela. i to istinski, cisto i plemenito, ali njen je svijet bio posve razlicit od njegovog. zivjela je narusena zdravlja u ogromnom stanu u ulici jorgovana, potpuno sigurna u svoju davno osiguranu egzistenciju i prihode koji je odavno vise i ne zanimaju. ne, on joj nije bio samo kucni ljubimac. njihova je veza trajala godinama, ali nista nije izgubila od svoje ljepote i sjaja. pozvonio je. iz zvucnika se cuo mazni glas i pitanje, "ko je?", "ja sam" odgovorio je konspirativno. zaculo se zujanje. otvarao je teska hrastova vrata sa zeljeznim okvirom, pomislivsi "sezame, otvori se", jurnuo je uz stepenice. preskakao je u prosjeku po tri stepenice, da bi izmedju treceg i cetvrtog sprata ipak malo zastao nastojeci povratiti dah i smiriti srce koje je vec, potpuno izvan kontrole, snazno lupalo. nakon nekoliko trenutaka, zaboravljajuci i srce i glavu u dva koraka prekoracio je posljednji red stepenica i nasao se pred njenim vratima. bila su to obicna drvena vrata, bez imena i plocice na njima. pozvonio je. tisina. nista se ne desava. pomislio je da cuje korake koji se priblizavaju vratima. nista. tisina. onda se sjetio da ga ona tiho ceka iza vrata, jer je kao i uvijek gledala sa prozora i znala da tacno u tom trenutku dolazi. tisina. a onda su se vrata otvorila. u istoj sekundi, ugasila se i rasvjeta na stubistu. i jos je samo slabo svjetlo dolazilo negdje iz njenog stana i osvjetljavalo njih oboje sa dvije strane kucnog praga. cetiri sjajna oka, dva osmjeha i jedan zagrljaj. vrata se zatvorise.

18.03.2008.

projektivna komunikacija ili ... (nazor blog)

Talk, its only talk /

Arguments, agreements, advice, answers, / Articulate announcements / Its only talk

Talk, its only talk
/ Babble, burble, banter, bicker bicker bicker / Brouhaha, boulderdash, ballyhoo / Its only talk /
Back talk

Talk talk talk, its only talk
/ Comments, cliches, commentary, controversy / Chatter, chit-chat, chit-chat, chit-chat, / Conversation, contradiction, criticism / Its only talk /
Cheap talk

Talk, talk, its only talk
/ Debates, discussions / These are words with a d this time / Dialogue, dualogue, diatribe, / Dissention, declamation /
Double talk, double talk

Talk, talk, its all talk
/ Too much talk / Small talk / Talk that trash / Expressions, editorials, expugnations, exclamations, enfadulations / Its all talk / Elephant talk, elephant talk, elephant talk
18.03.2008.

biciklista i sunce (oniricki blog)

vrucina je nesnosljiva. ljepljiv i prasnjav sjedio sam ispod vrelog sunca i nesto cekao. misli su se sporo i nerado vukle, a moji pokusaji da se odvojim od neprivlacne stvarnosti oko sebe bili su uzaludni. i kao u svim pravim kaubojskim filmovima, iznenada, na horizntu, pojavila se crna tacka i postajala sve veca. poceo sam da razaznajem da se radi o nekakvom covjeku na konju, da bih ubrzo shvatio da mi u susret stize neki muskarac na metalik-sivom biciklu. prije nego sto je prisao dovoljno blizu, zacuo sam razgovor dvije djevojke, koji se takodje priblizavao, ali iz neodredjenog pravca. "rekla sam: ili ce biti kako ja kazem ili nikako. ne mogu vise izdrzati. dosta vise.", "neka si mu rekla, sta on misli, da ti to moras trpiti? e, pa ne moras, draga moja. ne moras! i na kraju sta on umislja, ko je i sta je, da se prema tebi tako ponasa?!", "i ja sam kriva, previse sam toga i sebi i njemu dopustila, ali sto je previse - previse je." , "ne znam kako si i do sada izdrzala, divim ti se, stvarno" otvorih oci, zainteresiran da vidim osobu vrijednu divljenja, medjutim ugledah samo dvije figure u bikiniju, lijevu, vrijednu divljenja u crvenom, i desnu, zadivljenu, u crnom kostimu za kupanje. odtabanale su negdje nastavljajuci razgovor, a ja se iz leceg polozaja prebacih u sjedeci i zagledah u plavi horizont ispred sebe i u zuto titravo sunce koje je neumoljivo przilo sve sto mu oko vidi. bunovan i dezorijentiran, okrenuh se i namjestih, ovaj put potrbuske, za nastavak slatkog sna. sa licem u hladu peskira pomislih na onoga o kojem su pricale one dvije prolaznice, pitajuci se, nije li on vozac misterioznog metalik-sivog bicikla. iskreno obradovan ovom mogucnoscu, potonuh ponovo u san ocekujuci nastavak.

17.03.2008.

klodovik ... cucurrucucu paloma

17.03.2008.

sedmodnevni ciklusi nicega (blog o izgubljenom vremenu)

opet na pocetku sedmice. opet novi sedmodnevni ciklus koji ce proletjeti kao ptica pored mene i prije nego pucnem prstima doci ce i novi pocetak nove sedmice i prije nego pucnem prstima jos jedan, i jos jedan ... pokusavam naci neki vedriji slijed misli, ali ne uspijevam. ovako ili onako, jedno je bjelodano: vrijeme nezaustavljivo leti. ne shvatamo kako nam se nas vlastiti zivot odvija ubrzano pred ocima, a mi i dalje pokusavamo ostvariti neke ciljeve, neke snove, dosegnuti zamisljene destinacije, prekoraciti granice. vrijeme kao da je voz u kojem se nas zivot, kao putnik, krece upravo u istom pravcu, tako da dvostruko brzo idemo ka naprijed, sve dalje i dalje. promicu prizori, kao pored prozora brzojureceg voza, slike koje su sav nas zivot, a mi kao da to ne primjecujemo. cini se da vrijeme mozemo zaustaviti, ali samo ako smo spremni da ne razmisljamo o juce i o sutra, o onome sto je bilo i onome sto ce biti, vec da jesmo u trenutku i za trenutak. ponekad pomislim kako bi dobro bilo da u ravnomjernim periodima fotografisemo svoje lice i slike redamo na zid u hodniku, pa da svakodnevno mozemo posmatrati tragicnu hroniku ljepote i obmanjujucu evoluciju duha. a i da se spomenemo vlastite prolaznosti. mozda ce tako vrijeme koje je proslo imati veci znacaj, pa nam se mozda i ucini da je sve trajalo bitno duze, nego sto se sada doima. vrijeme neumitno tece i mi, malo po malo, postajemo samo statisti u tom proticanju, dok su protagonisti uvijek neki drugi. statiramo bez mogucnosti da bilo sta bitno promijenimo u svijetu oko sebe, osim da mozda malo neke stvari popravimo. ipak, vrijeme je bujica koja nas nosi bez obzira da li se borimo protiv njenih struja ili se prepustamo, pa nas opet nosi gdje i kako zeli. izgleda da sve svejedno je i sve sto zapravo cinimo je samo pokusaj da ostanemo elegantni u vlastitoj mizeriji i besmislu.

15.03.2008.

my stroke of insight (ted talks blog)

14.03.2008.

id entitet (oniricki blog)

moja nicija zemlja veselo je mjesto. iako ne kontroliram prilaze, povremeno primjetim sta i ko sve izlazi sa teritorije koja je bice za sebe. u snovima lutam svim prostranstvima ove zavodljive zemlje, diveci se njenim predjelima, zbunjeno osluskujuci zvucnu pozadinu koja je neuporedivo tisa, a cujnija, nego bilo koja audio kulisa ovozemaljska. u svijetu koji je skoro bez mirisa, bez ucestalih eksplozija boja, taktilno cutim vecinu pojava i stvari. samo ponekad zalutam u prostor u kojem svim culima primam informacije o uzbudljivim desavanjima u intrigantnom svijetu moje nesvjesne imaginacije. poznajem mnoge koji zive u toj privatnoj nedodjiji, vecina njih je odraz, fragmentiran kao u razbijenom ogledalu, onih koje poznajem ili za koje znam da postoje u tzv. realnom svijetu. ne volim ekskluzivnost stvarnog rezerviranu samo za ono sto se i drugima moze pokazati. zemlja kojom putujem stvarnija je u realnom vremenu od bilo cega u svijetu drugih, mozda cak i od smrtne opasnosti. i tako, lutajuci hodnicima, podrumima, terasama, bastama i pejzazima vlastitog nesvjesnog, srecem ponekad i Nju. skoro pa uvijek je bez lica. ali to mi izgleda uopste ne smeta. ono sto me beskrajno rastuzuje je to da cim napustim taj cudni svijet, Ona pocinje da blijedi i nestaje, brzo i necujno kao moj vlastiti dah na staklu, dok sa prozora posmatram neprivlacno realan svijet. zakazujuci novi randes vouz znam da cu biti tamo, doci cu, a da li ce i Ona doci - to ne znam. iako se uvijek nadje nesto zanimljivo i uzbudljivo, ipak samo Nju pozelim pogledom dotaknuti. ono sto me uznemirava je sasvim realna mogucnost da Je mozda vise nikada necu sresti.

13.03.2008.

why design? (ted talks blog)

13.03.2008.

zajedno sami (samo blog u tami)

zajedno sami plesemo u tami i uvijek nas neko mami blize svojoj jami da u nju sidjemo ili bar pogledamo i u tamu se zagledamo mada znamo da je to samo uvijek nesto tudje tamo. zajedno sami slusamo u tami rijeci sluteci znacenja samo pokusavamo medju njima sebe skrasiti. zajedno sami sanjamo u tami dodir glasa mirisa ruke koja ce nas bez velike muke ili neke strke dotaknuti. zajedno sami plovimo u tami i nije vazno kamo bludi nasa barka jer zivot je samo varka koja nas ocarava i tu pred nama iluziju smisla stvara dok zajedno sami sjedimo u tami.

12.03.2008.

na klupi (shizoidni blog o ispravnom djelovanju)

jedna od stvari koju je najbolje znati je sta je ispravno u smislu djelovanja na individualnom nivou. gurdjieff je ispravno djelovanje opisao kao radnje koje nas na najbolji nacin priblizavaju ostvarenju postavljenog cilja. naravno, nije mislio na efemerne teznje pojedinca nego na skup vrijednosti kojima covjek tezi i zeli da tezi, odn. koje sam za sebe odredi kao svoj prioritet tj. zivotni cilj. jasno, nisam toliko sistematican kao gurdjieff. djecacki od lakmus papira zivota pravim origami, a kada sam u dilemi i pred nekom vaznom odlukom, u kojoj su bitni principi, sjetim se sebe kao sijedog, jos uvijek neodoljivog insana :), kako sjedim na klupi i hranim golubove i razmisljam o onome sto je bilo i proslo. tada se upitam, sta od onoga sto mogu uciniti danas treba uraditi kako bi taj simpaticni starcic na toj klupi u suton svog zivota bio sretniji. i sta i kako uciniti da mu bude lakse bacati zrna kukuruza medju od srece izbezumljene golubove, da mu bude lakse posmatrati posljednje kadrove vlastite prolaznosti, posmatrajuci i prolaznost svega kao ultimativni smisao postojanja uopste. golubovi nece znati da je jednom jedan tamo ucinio pravu stvar zbog koje se sada ovaj starcic, dok ih hrani i sjedi na klupi, zadovoljno smjeska, svjestan da ce ovi plavi golubovi oko njegovih nogu mozda jos uvijek gledati sunce, letjeti nebom iznad krovova i ulica ovog grada, ili cekati nekog novog mislioca prolaznosti na toj istoj klupi, a njega, koji je tim istim ulicama toliko puta prosao, vise nece biti. medjutim, vazno je da vidim tog umornog i razocaranog starca kako je barem zadovoljan sobom i kako ne zali sto, iz ovog ili onog razloga, nekada davno nije odustao od onoga sto je mislio da je ispravno, makar takav izbor za njega u tom trenutku bio potpuno pogresan. takva pogreska danas za starca ce na onoj klupi biti izvor zadovoljstva i spokoja. ako mene ili njega prije toga nesto ne sustigne.

11.03.2008.

o ekvilibristici, tunelu i svjezem zraku (privatna poruka)

zaista me odusevljava taj tvoj savrseni balans izmedju dosljednosti samom sebi i nezdovoljstva samim sobom. paradoksalno ili ne, ti uspjesno odrzavas ravnotezu u tom svakako neprirodnom ekvilibriranju. stvari su bile zanimljive za gledanje dok si pehlivanio sa sigurnosnom mrezom ispod sebe, a od kada si iz egzibicionizma i avanturizma poceo setati po konopcu bez mreze stvari su postale neuporedivo uzbudljivije na zapanjujuce pogresan nacin. ono sto me cudi jeste s kojom strascu uvijek iznova nastupas bez publike, dok samo osoblje tvog zivotnog cirkusa pogledom prati tu vratolomnu setnju, tvoje akrobacije. znam, to je tvoja hodnja, po tvom konopcu. medjutim, ispod tebe je tvrda, najtvrdja zemlja. da, pad sa stilom je ponekad ljepsi nego let, a oduzimanje daha posmatracima je najdalja destinacija do koje mozemo doprijeti. empatija? to je nesto rijetko kao i prava ljubav. ako padnes, drugi ce se samo prepasti, bez saosjecanja, zabrinuti samo za vlastitu kozu. mozda ce te, eto, sazaljevati, a neko ce mozda i reci: neka vala, i jest srljao. a ti se nadas da ce tvoji postupci odjeknuti u vjecnost. da ce biti svjetlo u mracnom tunelu koji je sav nas zivot, a ne neko mjesto iz kojeg mozemo izaci na svjetlo dana. niti je ko trazio svjetlo, niti kome takvo svjetlo treba. hajde sad, sidji dole, pa da lijepo odemo na planinu, da setamo sumom gdje je sve kako treba biti i gdje se ipak lakse dise.

10.03.2008.

moralna dilema (blog o pravicnosti)

moralne dileme zaista su individualna stvar. vremenom covjek nauci da drugi uglavnom nisu ni priblizno moralni, onako i onoliko, koliko izgledaju odn. kako se predstavljaju. uvijek je prisutna doza hohstapleraja, jer covjek iz nekog razloga zeli da ga drugi smatraju boljim nego sto jeste, kakav god da je taj neko. rijetko imamo priliku upoznati pravo lice i nalicje necijeg identiteta i ustanoviti njegov stvarni integritet, a ponekad su potrebne i godine da bi shvatili da je neko hulja, spletkar, smutljivac ili jednostavno da je puno gori nego sto se predstavlja. ipak, u sferi licnih interesa stvari pokazuju svoje pravo lice. primjera radi, ukoliko dodju u sukob interesi dvojice prijatelja to ce biti rijetka prilika da se vidi pravo stanje stvari.

medjutim, cini se kao nedokuciva moralna dilema: npr. situacija kada osoba A predstavlja nekoga ko moze da ugrozi ili pomogne vase interese i to i cini, recimo, na vase zadovoljstvo i bez vasih licnih ustupaka, tako da su vasi interesi zadovoljeni. medjutim ta ista osoba A poduzima pokvarene napade na osobu B, inace slabijeg od sebe, dovodeci iz vlastitog hira citavu egzistenciju osobe B u pitanje. pri tome koristi svoj drustveni polozaj i poziciju. posredno se osvjedocite da je osoba A losa i zla, iako je prema vama recimo korektna, a i u strateskom interesu vam je da s osobom A ostanete u dobrim odnosima, iako znate da je ta osoba grozna i potpuno nemoralna, ali, eto, vama je, ovako ili onako, u interesu da s njom ne budete u ratu.

DILEMA: A je zao prema B jer mu se moze. B je vama niko i nista. medjutim, da li je odsustvo reakcije moralno i pravicno? iako sve sto uopste mozete uciniti ne moze ni na koji nacin pomoci osobi B, vec samo vama odmoci. cini se u namanju ruku pravicno dici svoj glas, ali ta je pravicnost u konkretnom slucaju jalova i samo za pravicnog stetna, a nikome korisna. sta da se radi?

08.03.2008.

klodovik presents: meu fado meu

08.03.2008.

ovo i ono (deja vu blog)

ima mnogo stvari koje slabo ili nikako podnosim, ali ono sto me posebno iritira, a i cudi, je recimo slucaj koji mi se opet, po ko zna koji put u zivotu, desio. pricam ti ja tako jednom sa jednim i kazem ti ja njemu ovo i ono, i prodje od toga deset ili vise dana i dodje 8. mart i ja ti s njim ko biva danas odem na kafu i sta ima, i sta ima jos. i jes cuo, jes vidio, jesam, nisam, a sta bi onda, ne znam otisao sam kad i ti, a tako. i sta ima jos? i tako. kad u pola price on ce ti meni: znas, moj ti, ja ti mislim ovo i ono. vrisnuh bez glasa, u dubini duse, sto bi rekli. isprica ti on meni doslovno isto sto i ja njemu prije deset ili vise dana. od rijeci do rijeci! valjda zaboravio da je tu pricu od mene cuo, sta li? valjda ne misli da je uopste cuo sve to od bilo koga. cuj to!? reagovah zainteresirano. ja, bolan! euforicno ce on. i onda nastavi dalje elaborirati, a ja se kao kaskatim, a on kao poentira: covjece, ne mozes vjerovati! ne mogu, moj ti.

08.03.2008.

klodovik presents: lets stay together (sretan 8. mart!)

07.03.2008.

zajedno smo skupa ili nekoliko ad hoc razloga ZA (o blogu blog)

      moj blog je moja virtualna kuca – SVI su dobrodosli!

iako je identitet autora nepoznat, sve napisano i objavljeno govori o samom autoru i svaki post je nova skica za portret istog.

blog je super jer ne obavezuje, a i u svakom trenutku ga mozes obrisati. tako mozemo izbrisati i sami sebe i svoj trag u svemu. upravo zato to ne treba uciniti.

na blogu mogu, i jesam, i hocu govoriti o cemu god i kako god zelim i kako mi padne na pamet, ako se nekome to svidja i cini mu dobro to je super, a ako ne – nema veze.

kada neko zauvijek ode i napusti svoj blog ucinio je sve skupa potpuno besmislenim.

blog je prilika da se na pravi nacin osvjedocimo. da primimo k znanju slovo o sebi i o drugima.

sa blogom nikad niste sami, kao ni sa shizofrenijom. :)

blog je mjesto susreta ljudi i ideja. koga ne zanimaju ljudi i njihove ideje, ne treba se izlagati blogu.

kao i zivot, blog je mjesto gdje ego nije pozeljan i potpuno je suvisan, jer dovodi u opasnost sustinu i smisao svega.

blog je internet dnevnik i kao takav predstavlja vlastita sjecanja na samog sebe i na druge. moj blog je dokument o meni. o mojim nadama, osjecajima, strahovima, idejama, dilemama, diskusijama, komentarima i svemu onome sto sam na blogu cinio.

ne postoji nista na mom blogu sto ne govori o meni i ne postoji nista napisano iza cega ne stojim (ako nista, tako sam mislio u datom trenutku). javno ili privatno, s ovim ili onim identitetom, integritet je neupitan.

na blogu sam uvijek ja ja, a drugi su uvijek drugi, sa drugacijim ja - razlog vise da mi budu zanimljivi.

blog nije mjesto gdje cemo ostvariti ono sto smo propustili u zivotu, neko svoje bolje ja. takvi smo kakvi smo i blog nas nece uciniti boljim. jer blog je ipak samo medij.

blog je slican stvarnom zivotu – sve je do nas samih.

      blog je ok, ma sta mi mislili o tome.
06.03.2008.

klodovik presents: rosensfole

06.03.2008.

klodovik presents: mi vida (klo to kol porter)

06.03.2008.

dame i gospodo: DJ klodovik (promo blog)

oduvijek sam zelio imati svog vlastitog DJa, a kada je kol porter sreo klodovika pomislio sam da je to to. prvo ga je nagovarao da otvori svoj blog, sto je on odbio, da bi mu nakon toga ponudio probni rad na ovom blogu. uz neckanje je odlucio probati i izgleda da mu se svidjelo. :)

elem, odsadpanadaljeiubuduce, klodovik ce na ovom blogu biti jedini muzicki urednik. to ce biti nas zajednicki pokusaj da unesemo malo dodatne nade i optimizma u ovaj gluhi nevakat. naravno, klodovik je sklon cestim i neobjasnjivim promjenama raspolozenja, ali vjerujem da je njegova estetika do kraja izgradjena, a znam i da za klodovika ne postoje muzicke granice, imena, klasifikacije. kakogod, ova pticurina voli dobru muziku iliti glazbu i nepogresivog je ukusa. nadam se da ce te kao i ja sam uzivati u njegovom muzickom izboru u vremenima koja dolaze.

06.03.2008.

odluci se (privatna poruka)

zaista ti nemam vise Bogzna sta reci. vrijeme prolazi i ti se moras sam odluciti. ne, ja necu ici vise na demonstracije. nikakve. neka demonstriraju oni koji nemaju hljeba da jedu. neka prosvjeduju reziseri i drugi licemjerni filmski i pozorisni radnici. ne zanima me ni policijski sat za maloljetnike, jer odavno sam punoljetan. ne zanimaju me pretpotopne lubanje i deluvijalne fizionomije politicara, zuljevite ruke radnika bez plata, a pogotovo me ne zanimaju samodopadni i nadobudni koji nemaju tri ciste u glavi, a okolo sve frca na sve strane od velikih rijeci i malih gesti. moram ti priznati da ih vecinom istinski prezirem, gade mi se. ipak, osjecam se tako usamljen i tako zeljan da konacno, jer nisam odavno, sretnem neku normalnu osobu bez kompleksa, bez potreba i razloga koji se presucuju. opazio sam u posljednje vrijeme kako postajem alergican na ove iz dijaspore. ja kad oni uzmu bistriti i pametovati, covjek bi rekao da im je stalo. naravno, nekima jest, ali ja ti pricam o vecini. vrlo slicnoj onoj glasackoj vecini koja me terorise svojom pukom egzistencijom i svojim velikim glasom ZA njih, a PROTIV mene. takva je vecina zemljaka u dijaspori. jad i cemer. znam i ja da ih ima finih, ali vecina je na emocionalnom dnu. uostalom, to i nije vazno. ne znam, ti kako hoces, ali ja se u ulozi psiho-terapeuta ne vidim. nikada me nije zanimala defektologija ni u zivotu, a kamoli na blogu. sve u svemu, sit sam svega i svakoga, ali i to ce me proci. o sarajlijama stvarno necu duziti. i previse sam ih predstavljao kao neke posebne, hrabre i velike ljude, ali to su obicna da prostis ... mal ti ne rekoh. nema tu covjeka ni do podne! prosjecan sarajlija danas utjelovljava najgore ljudske osobine: laze, ogovara, manipulira, zavidi i da ne nabrajam dalje. ono malo natprosjecnih treba cuvati ko oci u glavi, oni su nam sve sto imamo, ali oni su i sebi sve sto imaju teko da ce sve skupa biti tesko uskladiti. uglavnom da nema meni dragih sarajevskih mikro lokacija i grobova rodbine i poginulih prijatelja i saboraca, ne bih imao skoro pa nikog da obidjem, posjetim. da nisam zaljubljen, iz sebi neobjasnjivih razloga, u sve ove sokake i sva ova bezimena lica, i da nema zivih ljudi koje volim, nista me vise ne bi drzalo ovdje. dobro, priznajem, lud sam za svojim poslom, i ne mogu biti neskroman, ipak, zadovoljan sam, dobro mi ide. mada, nisam bas spreman na to da me neko ili nesto otjera od bilo kud i od bilo cega, a narocito ne iz rodnog grada. ti razmisli, vidi, ali meni je skoro pa prekipilo. ne, na demonstracije necu ici.

05.03.2008.

brod izgubljenih dusa (navigacijski blog)

blogerskim morem plove, plivaju, rone i plutaju razlicita bica i stvari. blogerskim morem plovi i brod kojim putuju izgubljene duse na svom putu ka nicemu, konacnom. tuzan je to brod i tuzna je ta plovidba. putnici se utopljenicima smiju, kapetane bacaju u more, bune se i divljaju. jos je tuznije kako davljenici gledaju u taj brod kao u nadu, spas. jedini cilj. razna jos bica i cudovista, nimfe i sirene, kvase svoje pipke i nozice po blogerskim plicacima, ili plivaju i rone po morskim dubinama, ali o tome nekom drugom prilikom. a do tada, zelim nam mirno more i sigurne luke.

04.03.2008.

bezobzirna kritika svega postojeceg (blog mindset)

Cini se da su unutrasnje teskoce gotovo vece nego vanjske zapreke. Jer ako i ne postoji sumnja o polaznoj tacki, utoliko vlada veca zbrka u pogledu cilja. Ne samo da je izbila opca anarhija medju reformatorima, nego ce svaki sam sebi morati priznati, da nema nikakva uvida u to, sto u sebi krije buducnost. Medjutim, to je upravo prednost novoga pravca da mi ne anticipramo svijet dogmatski nego novi svijet zelimo naci tek pomocu kritike staroga. Dosad su filozofi imali rjesenja svih zagonetki u svojim tezgama, a glupi egzotericki svijet trebalo je samo da otvori gubicu, pa da mu u nju ulete peceni golubovi apsolutne nauke. Filozofija je postala svjetovnom, a najuvjerljiviji dokaz za to jest taj, sto je sama filozofska svijest uvucena u vrtlog borbe ne samo izvanjski, nego i iznutra. Ako konstruiranje buducnosti i zavrsavanja za sva vremena nije nasa stvar, onda je utoliko sigurnije sto treba da izvrsimo u sadasnjosti, mislim na bezobzirnu kritiku svega postojeceg, dakako, bezobzirnu kako u tom smislu da se kritika ne boji svojih rezultata, a isto tako ni sukoba s postojecim silama. ___ iz Marxovog pisma Rugeu, 1843.

04.03.2008.

neka bude sretno i uspjesno! (second opinion blog)

u sinocnjem pokusaju show programa bh televizije definitivno smo se uvjerili da je nasa zemlja dobila idealnog predstavnika koji ce je ovakvu kakva jest reprezentirati na najprikladniji moguci nacin na najbizarnijem sveevropskom muzickom natjecanju.

04.03.2008.

banzai! (esprit de corps blog)

opet isto. svako jutro se ponovo sjetim i odmah me kosne, presijece. umjesto donkihotovske srece, zivim svjestan jalovosti pokusaja. cak je i nesudjeni vitez bio sretnije sudbine od mene. u drustvu vjernog pratioca, lutao je kroz svijet svoje maste siguran u povratak. u drustvu vlastite sjene, muci me slutnja da nema nazad i da je vec prekasno, uzaludno. potrebno je naci novi put, novi nacin da iznova jurnem na svoje vjetrenjace. ali ja sam jurisnik vojske koje se niko ne boji i o kojoj niko ne brine, jer nikom nije stalo. ipak, skupio sam snagu. spreman sam za jos jedan juris. jos samo malo, jos samo ovaj put. covjek svaki dan radi nesto siguran u beznadeznost svoga cina ili je do kraja nesvjestan bespotrebnosti pokusaja. nista zato. ovaj put bi ipak moglo biti drugacije. banzai!

03.03.2008.

kamen u lice (privatna poruka)

lijepo je govorila B: hehehe, na blogu su isti oni bezveznjakovici koje srecemo svaki dan na ulici, ili tako nekako. ali nije to bas precizno rekla. ja bih dodao: bezveznjakovica je na blogu isto onoliko koliko i na ulici ili bilo gdje drugo. ali to nema veza sa onim o cemu zelim govoriti. ono o cemu zelim govoriti nije za pricu tako da o tome ne mogu govoriti. pa sta onda da kazem? najbolje ce biti nista. slika vrijedi ... ne znam tacno koliko, ali sigurno vise nego nekoliko rijeci. a koliko onda vrijedi rijec? "kako kad", dobaci neko. nekada rijec vrijedi koliko i zivot, ali uglavnom rijeci nemaju neku stalnu vrijednost. rijec je kao kamicak ili kamenica koju mozes naci na ulici. kamen i rijec su zapravo vrlo slicni, mozes ih dugo nositi sa sobom i na kraju ipak baciti. ako skupis previse rijeci ili kamenja u dzepovima u slucaju da upadnes u duboku vodu doista ti nece pomoci isplivati. zaista su rijeci upravo kao kamenje. mozes u svakom trenutku naciljati i pogoditi necije lice. rijeci uglavnom ne bole previse, dok kamen nanosi konkretnu bol. ipak, rijeci ponekad bole vise od kamena, a sto je najgore, kada jednom rijec pogodi, bol moze trajati vrlo dugo. dok udarac kamena u lice vremenom zacijeli, rijeci mogu boljeti vjecno.

02.03.2008.

soma state (blog mindset)

Nauka? Divljak nabra obrve. Rijec mu je bila poznata. Ali sto je tacno znacila, to nije znao. Shakespeare i starci iz puebla nisu nikad spominjali nauku, a od Linde je cuo samo blijede nagovjestaje: nauka je nesto pomocu cega se prave helikopteri, zbog cega se treba smijati ritualnoj igri za kukuruz, sto sprecava bore i ispadanje zuba. On napreze sve svoje snage da bi shvatio smisao Upravljacevih rijeci. "Da", govorio je Mustafa Mond, "to je jos jedna stavka koja ulazi u cijenu srece. Nije samo umjetnost nespojiva sa srecom, nego i nauka. Nauka je opasna. Moramo je drzati na jakom lancu, s dobrom brnjicom." "Sto?" zaprepasti se Helmholtz. "Ali mi uvijek govorimo da je nauka sve. To je uobicajena hipnopedijska fraza." "Tri puta tjedno izmedju trinaeste i sedamnaeste godine", ubaci Bernard. "I sva ta naucna propaganda koju obavljamo u Visoj skoli ... " "Da, ali o kakvoj je nauci rijec?" sarkasticno upita Mustafa Mond. "Vi nemate naucnog obrazovanja, dakle ne znate cijeniti to. Ja sam u svoje vrijeme bio dosta dobar fizicar. Pretjerano dobar - taman toliko dobar da shvatim kako je sva nasa nauka samo jedna "Narodna kuharica", s ortodoksnom teorijom kuhanja koju nitko ne smije dovoditi u pitanje, i popisom recepata kojem se nista ne smije dodavati bez odobrenja glavnog kuhara. Sad sam ja glavni kuhar. Ali u mladosti sam bio radoznali prakuhar. Bio sam poceo kuhati na svoj nacin. Neortodoksno, ilegalno. U stvari, bavio sam se pravom naukom." On usuti. "I sto se dogodilo?" upita Helmholtz Watson. Upravljac uzdahnu. "Zamalo ono sto ce se dogoditi vama dvojici. Za dlaku me nisu poslali na neki otok." ___ Divni novi svijet, Aldous Huxley

02.03.2008.

magic words to steal your heart away (blog osvrt)

sinoc je u sarajevu u domu armije u okviru festivala sarajevska zima odrzan koncert susi hyldgaard trija. ukoliko zanemarimo stvari koje se ne mogu i ne smiju zanemariti, bio je to odlican koncert, a muziciranje uveliko iznad sarajevskih koncertnih standarda, koje cemo takodje zanemarati jer ne postoje. pored vise nego skromne tehnike, dvorana je, ukljucujuci i scenu i publiku, bila toliko osvijetljenja bijelim svjetlom da je zaista bilo tesko i muzicarima i publici ostvariti neki ozbiljniji estetski kontakt. bio je potreban ogroman napor da umjetnici jednostavno zbace sa sebe taj teret loseg zvuka i razbiju aerodromski ambijent, a da bi presli s onu stranu zbilje i priustili nam dogadjaj kakav je rijedak u nasem gradu u ovo doba godine. repertoar su cinili mnogi standardi od kojih posebno isticem porterov love for sale, ovo naravno iz osobnih razloga. medjutim, pored toga sto susi hyldgaard pjeva, svira klavir i harmoniku i sto se na nekoliko albuma dokazala i kao vrlo kompetentan autor, prate je i izvrsni basista jannik jensen i bubnjarka benita haastrup. ansambl je vrlo muzikalan i njihova interpretacija standarda sa jedne strane se vraca, da tako kazem, izvornom slagerskom maniru, a sa druge strane delikatnim aranzmanima, minimalistickom upotrebom klavijatura i laptopa hyldgaardove, perkusionistickim pristupom u ambijentalne svrhe haastrupove, i rasviranim bas linijama odlicnog jannika jensena, standardi kao my one and only love, breakfast at tiffany's i drugi, zazvucali su izuzetno zanimljivo i svjeze. bend je potpuno usviran i njihovo muziciranje nije puko isviravanje vec umjetnost koja ima svoj razlog i smisao postojanja. ovaj danski trio je pravi mali dragulj u ovogodisnjem programu sarajevske zime. isto tako ovo je jos jedan primjer da, nakon sto smo prije 7-8 ili vise godina u narodnom pozoristu u okviru ovog festivala gledali spektakularan koncert sjajnog william breuker kollektiefa, treba pratiti desavanja u gradu, jer sarajevo je cudo! svako malo neko zaluta. ovaj put je to bio danski trio susi hyldgaard, i sa ovog sam koncerta otisao razmisljajuci kako po ko zna koji put odlazim vise razocaran nego zadovoljan sa nekog koncerta u sarajevu koji je zaista mogao biti odlican, ali, eto, produkcija je zakazala i to na elementarnom nivou. bilo kako bilo, ovaj zanimljivi trio je ipak na najbolji nacin pokazao da je muzika mocnija od nestrucnosti organizatora koji je za ovaj koncert osigurao toliko tehnike da bi se jedva mogla otvoriti izlozba fotografija, a ne realizirati sofisticirane muzicke zamisli troje umjetnika.

01.03.2008.

ima li neko da sumnja da necemo pobijediti? (sport blog)

dio motivacijskog govora znamenitog trenera vrbanjuse pred istorijski susret sa zeljom. 

braco 1

braco 2

a sada svi zajedno: ov de ni ko ....

01.03.2008.

dan nezavisnosti: katedrala u 13.00 (action blog)

danas je dan nezavisnosti i neizvjesnosti. vlasti nisu pripremile prigodni program kako bi pomogle svecarske ambicije gradjana, pa ce se isti danas okupiti u sarajevu ispred katedrale u 13.00 na mirnim demonstracijama. danas cemo radno i svecano obiljeziti 16. obljetnicu nezavisnosti protestvujuci protiv bahatog ponasanja vlasti, protiv neodgovornosti, protiv svega sto nam u ovoj zemlji smeta. danas svi koji zaista vole sarajevo i bosnu i hercegovinu trebaju biti skupa ispred katedrale, a nakon toga prosetati gradom kako i dolikuje za lijepa dana. pozivam na prvom mjestu sve borce koji su se borili za ovaj grad i ovu zemlju, a koji nisu clanovi takozvanih borackih i slicnih organizacija, jer su sve te organizacije, eto, bas, nedavno izgubile i ono malo legitimiteta, digniteta i postenja koje im je od krvi znanih i neznanih heroja ostalo. pozivam penzionere da izadju na sunce, mozda ih i ogrije. kurtoazno pozivam i mlade, iako su oni vec potvrdili svoj dolazak. pozivam vjernike da pokazu svoju vjeru i patriotizam tako sto ce danas doci i u ime Boga i istine zatraziti OSTAVKE onih koji se Boga ne boje, vec strahuju samo od svojih stranackih saucesnika i lidera. pozivam roditelje, jer moraju doci. pozivam sve konformiste i oprtuniste, kojima je iz ovog ili onog razloga dobro u ovoj zemlji da dodju iako misle da nemaju razloga: nemojte se bojati, niko vas nece vidjeti. pozivam sve intelektualce ovog grada da konacno izadju iz svojih rupa i pokazu se na svjetlu dana. ovom prilikom pozivam kulturne radnike, a narocito rezisere i glumce, pozorisne, filmske i ostale, da konacno pokazu elementarnu gradjansku kulturu i izadju na prosvjede. znam da vam ovaj eventualni publicitet nece donijeti nikakvu korist, ali mozda vam bar malo umiri savjest, jer osim sto sebi snimate svoje filmove i za sebe rezirate svoje predstave, mozda bi za promjenu mogli uraditi nesto i za druge. znam da nemate razloga prosvjedovati, ali bolje vam je i to nego recimo mene redovno razdrazivati svojim svakodnevnim hohstaplerajom i pojavljivanjem u svim mogucim medijima. pozivam sve umjetnike i zanatlije, sve lijecnike i doktorke, nakupce i prekupce, obicne i neobice, siromasne i siromasnije. pozivam danas iz svoje blogerske anonimnosti SVE one koji zele bolje sutra svim gradjanima sarajeva i bosne i hercegovine. a kad smo vec svi tu: sretan vam svima dan nezavisnosti.

BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

zajedno smo skupa

posljednji zapisi

privatne poruke
na putu u nigdje
zaborav i sjecanje
dodje mi da vrisnem svoje ime
silence is sexy
11541
u sumrak dana nezavisnosti
o snijegu, tisini i cistoci
amor fati
pricam ti pricu
pomracenje uma ili opis stanja stvari
u crnoj rupi iskopanoj po vlastitoj mjeri
nota o sreci i kako je steci
pred praskozorje
opasne misli i sulude ideje
o, mozda hamletu, te pomalo o vodi i zasigurno o uzaludnosti covjekovoj
s ovu stranu dobra i zla
momentum
idemo, svi, zajedno
obicno jutro
mi vida
samozaborav i zaboravljanje
danas
dobro jutro
uzbrdo i protiv vjetra na putu ka sreci
hic et nunc
ti svoje - oni svoje
blago tebi
recimo, cini se da
sjena i opsjena ili: treperiti ili biti
o ugrozenosti i ostalim pojavama u prirodi i drustvu
nepodnosljiva tezina postojanja
sanjati, sanjati, mozda spavati
odjeci u prazno
o zivotu i povracanju sebi
kao dah na staklu
rijeci i slova - jucer, danas, sutra
mirno more i sigurne luke
skroviste
umoran, sam
zasto?
kad sreca poljubi
super supper
a joooj
sretnost ili spretnost
sesti ili sedmi dan u sedmici, svejedno je
jos jedan lijep dan
ja jos uvijek cekam dok ti pleses
pretenciozna napomena o sreci
o ekvilibristici, tunelu i svjezem zraku
odluci se
kamen u lice
do tebe je
bliskost
udaljenost
kristalno sam
kako postajemo ono sto jesmo
krajolik konacnog
uzalud
novi pocetak
jutarnja naizgled dilema
nakon odiseje od snova do stvarnosti i nazad
sam sa samim sobom
dan poslije
posljednja stanica na putu u optimizam
blagdani, praznici, svetkovine
opusti se
haleluja
U noci punog mjeseca

FROWNLAND

My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
My spirit's made up of the ocean
And the sky 'n' the sun 'n' the moon
'n' all my eyes can see
I cannot go back to your land of gloom
Where black jagged shadows
Remind me of the coming of your doom
I want my own land
Take my hand and come with me
It's not too late for you
It's not too late for me
To find my homeland
Where a man can stand by another man
Without an ego flying
With no man lying
'n' no one dying by an earthly hand
Let the devils burn and the beggar learn
'n' the little girls that live in those old worlds
Take my kind hand
My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
I cannot go back to your Frownland

Don Van Vliet

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
544838

Powered by Blogger.ba