BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

"Come, come again, whoever you are, come! Heathen, fire worshipper or idolatrous, come! Come even if you broke your penitence a hundred times, Ours is the portal of hope, come as you are."

09.02.2008.

katedrala 9. 2. 08. (re-action blog) epilog

sve je bilo precizno dogovoreno, 15 do 1 kod centrala. stigao sam na vrijeme (to je jako vazno, jer ja nikad nigdje ne stizem na vrijeme ;)). cim sam stao primjetim kako mi K dolazi u susret, nekoliko trenutaka kasnije stize i J. i ona odmah, kao iz topa: "sinoc je nekakav prislonio na celo nekakvom momku pistolj u Sa clubu". "Ma, pusti budale i seljacke igre bez granica", odmah odgovorih, potpuno fokusiran na katedralu. "ali ovaj je manijak opalio, eno momku se bore za zivot. 21 mu je godina. navodno bila neka privatna zabava, pozivnice, osiguranje, sve". izvjesni pocinilac krivicnog djela, koji je nedavno pusten iz zatvora je agresivni protagonist, a malo mu je bilo to pa je jos pucao i na zastitare. zna se ko je izvjesni pocinilac, iako je isti u bijegu. progutam to, presutim, pretrepcem, predisem i nastavim, vec pomalo nervozno: a gdje je Z, tita ti?! ... "Kloc!", slozismo se u trenu. (kasnije ce se ispostaviti da je i on nas negdje cekao). "hajmo gdje smo posli, pusti suplju". LJUDI su se vec bili skupili, u zraku se nije osjecala nikakva posebna atmosfera. prije bih rekao da su svi izgledali rezignirani. vidi se da su dosli ne ocekujuci nista. neko vrijeme smo se nijemo gledali sa nosiocima transparenata. gledaju oni u nas, a mi u njih, jedni nasuprot drugima. i tako neko vrijeme. pocela je govorancija. i kako to obicno biva, krenuo neki covjek nesto govoriti, ali slike ima, tona nema. u neka doba preko njegove price neko kao iz offa poce nesto svoje kroz razglas. i tako malo pomalo uvezase se oni polako, te ovaj bez tona dobi mikrofon i nastavi nesto kako treba ovo i ono. nakon njega, Denisova drugarica iz razreda i direktorica skole, jedna pa druga, obje prvo tihim nesigurnim glasom da bi poslije sve sigurnije nesto o tome kako je Denis bio najbolji na svijetu i kako ne vjeruju da se sve to upravo njemu desilo i kako on to nikako nije zasluzio itd. a, sta ce drugo? pa onda opet neka drugarica koja je plakala i recitovala pjesmu posvecenu Denisu, grcajuci takorekuc ... uglavnom, islo je, ako se dobro sjecam, ti redom i trajalo sve skupa nekih pola sata. bilo je dostojanstveno dosadno. u neka doba se pojavise i dva bannera sa prigodnim natpisima, a "u potpisu": horde zla. to me podsjeti na beznadeznu bizarnost imena navijaca fk sarajeva, a nisam navijac zelje. ipak svaka cast na akciji. na kraju moderator, nakon sto je nijemo gledao u mikrofon minut-dva, poce prilicno artikulirano i samouvjereno da objasnjava da smo svi tu da dignemo svoj glas protiv nasilja i da su oni koji su na vlasti, odgovorni za ovo i da cemo sada svi prosetati do kantonalnog suda, kantona, preko predsjednistva pa natrag do katedrale ili tako nesto. prosvjed je krenuo u rijetko lijepu setnju ferhadijom, pa kroz titovu u druge sarajevske ulice. dan je bio hladan, ali suncan. i to je manje vise sve sto se desilo, a da je za pricu ;) ______ nisam ocekivao da ce se nesto posebno desiti. ovo je bilo u stilu, hajmo se prebrojati, znas od kada nismo. mozda zato tako i jesmo. _______ ova je setnja bila vazna, jer smo vidjeli da mozemo bar toliko. vidjeli smo da nam nije svejedno. ranije smo vec vidjeli da smo duhovno sakati i da se bojimo jedni drugih i sami sebe. da smo svi ugrozeni (sa tim je izrazom sve i pocelo u vrijeme kada skoro niko nije bio posebno ugrozen, a sad se taj izraz uopste ne koristi). ugrozeni smo, ali nije sve beznadezno. svjesno izbjegavam lijepe i velicajne rijeci i nepotrebni zanos. ____ osjecam se super sto sam danas bio ispred katedrale. ______ nisam vidio bas previse poznatih i pametnih gradjana, onih koji obicno punih usta pricaju o svemu u svim medijima. nije bilo ni uspjesnih biznismena, danas je na bjelasnici bilo takmicenje menadzera. znate, ima prece od preceg. ________ eto, prodje i ovaj dan optimisticno. ________ i sutra cu opet biti optimista, a u ponedeljak cu polako, kao kad se ulazi u hladnu vodu, uci i zaroniti u nasu prostranu kanalizaciju zajedno sa ostalim stakorima. _____ ako zaista zelimo nesto uciniti, moramo izaci iz kanalizacije u kojoj se svi skupa nalazimo. mozda i jesmo stakori, ali siguran sam da mozemo u ovom drustvu uciniti vise nego sto mislimo ili slutimo. juce u to nisam bio posve siguran. _________________________________ nisam vidio niti jednog blogera, to me ne iznenadjuje, jer ne znam licno skoro pa nijednog/nijednu. :)) tako da nisam vidio ni simplija, ni dechka, ni gea-u (nju bih sigurno prepoznao:)), ni malteskog vuka, ni LTZS, ni zoru, niti bilo koga drugog, a opet sam osjecao da su svi tu negdje. tako da sam bio bar u jednom u pravu: nije vazno ko ce doci, vazno je da dodjes ti ;) ... eto, prebrojasmo se, nek nam je sa srecom

09.02.2008.

katedrala 9. 2. 08. foto raport (re-action blog)

eto, ga. fotografije sa lica mjesta. zapravo, sve su sa jednog mjesta iz podignute ruke, nabrzaka. :) nekad kasnije, ide maksuz post. dok vi gledate fotografije ja cu slusati muziku i piti caj. malo sam se da prostite smrznuo. u ime konceptualnog kontinuiteta, kako bi to rekao Frank Zappa, nastojat cu dati sve od sebe da post objavim sto prije, kako vi koji ste eventualno zainteresirani ne bi dugo cekali. citamo se, vrlo skoro.

09.02.2008.

hajmo ljudi, setnja! (peripateticki blog)

dosta je okupljanja po kafanama, dosta je suplje, dosta je pametovanja po ugostiteljskim objektima i dnevnim sobama i kancelarijama. dosta nam je milionskih projekata o kojima razgovaraju ljudi koji nikad nisu bili u radnom odnosu. dosta je bilo i nas samih. hajmo danas bar jedan sat trenirati optimizam, prakticirati demokratiju, pa makar bili naivni, glupi, pateticni ili bilo sta drugo. bar danas nemojmo biti to sto uvijek jesmo, stagod da je to. nego, hajmo polako u setnju. randevu je u 13.00 ispred sarajevske katedrale. idemo. danas ne razmisljamo zasto idemo ispred katedrale. danas samo treba otici u setnju, to moze svako. setnja je danas jedini cilj. idemo. _____________________________________________________________________p.s. drage moje sarajlije i svi oni koji ste to tek postali, nemojte molim vas poslije reci: jao, pa nisam znao/la, da jesam i ja bih bio/la tamo ili neku slicnu glupost. nemojte, molim vas, jer ne znam da li cu vise prezirati to sto niste znali ili sto niste saznali, a i ne podnosim vise aftermath suplju. nimalo. vidimo se danas.

BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

zajedno smo skupa

posljednji zapisi

privatne poruke
na putu u nigdje
zaborav i sjecanje
dodje mi da vrisnem svoje ime
silence is sexy
11541
u sumrak dana nezavisnosti
o snijegu, tisini i cistoci
amor fati
pricam ti pricu
pomracenje uma ili opis stanja stvari
u crnoj rupi iskopanoj po vlastitoj mjeri
nota o sreci i kako je steci
pred praskozorje
opasne misli i sulude ideje
o, mozda hamletu, te pomalo o vodi i zasigurno o uzaludnosti covjekovoj
s ovu stranu dobra i zla
momentum
idemo, svi, zajedno
obicno jutro
mi vida
samozaborav i zaboravljanje
danas
dobro jutro
uzbrdo i protiv vjetra na putu ka sreci
hic et nunc
ti svoje - oni svoje
blago tebi
recimo, cini se da
sjena i opsjena ili: treperiti ili biti
o ugrozenosti i ostalim pojavama u prirodi i drustvu
nepodnosljiva tezina postojanja
sanjati, sanjati, mozda spavati
odjeci u prazno
o zivotu i povracanju sebi
kao dah na staklu
rijeci i slova - jucer, danas, sutra
mirno more i sigurne luke
skroviste
umoran, sam
zasto?
kad sreca poljubi
super supper
a joooj
sretnost ili spretnost
sesti ili sedmi dan u sedmici, svejedno je
jos jedan lijep dan
ja jos uvijek cekam dok ti pleses
pretenciozna napomena o sreci
o ekvilibristici, tunelu i svjezem zraku
odluci se
kamen u lice
do tebe je
bliskost
udaljenost
kristalno sam
kako postajemo ono sto jesmo
krajolik konacnog
uzalud
novi pocetak
jutarnja naizgled dilema
nakon odiseje od snova do stvarnosti i nazad
sam sa samim sobom
dan poslije
posljednja stanica na putu u optimizam
blagdani, praznici, svetkovine
opusti se
haleluja
U noci punog mjeseca

FROWNLAND

My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
My spirit's made up of the ocean
And the sky 'n' the sun 'n' the moon
'n' all my eyes can see
I cannot go back to your land of gloom
Where black jagged shadows
Remind me of the coming of your doom
I want my own land
Take my hand and come with me
It's not too late for you
It's not too late for me
To find my homeland
Where a man can stand by another man
Without an ego flying
With no man lying
'n' no one dying by an earthly hand
Let the devils burn and the beggar learn
'n' the little girls that live in those old worlds
Take my kind hand
My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
I cannot go back to your Frownland

Don Van Vliet

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
544832

Powered by Blogger.ba