BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

"Come, come again, whoever you are, come! Heathen, fire worshipper or idolatrous, come! Come even if you broke your penitence a hundred times, Ours is the portal of hope, come as you are."

29.02.2008.

zaljulja se sarajevo (blog mindset)

Idem preko carsije razmahujuci pesevima dzubeta - srecan, a jos ne znam zasto, zurim, a jos ne znam kuda. Cujem kako se za ledjima svjetina povecava, brze dise, grije, vuce sebi i goni ispred sebe, i pali me necim opasnim, ljudi, nikad nisam bio toliko pijan, toliko divalj. Da sam kriknuo da popalimo Sarajevo, ne bih se sutra trijezan cudio tom svom zovu i urliku. Topot za mnom sve brzi i glasniji. Uzvici sve ostriji i opasniji. Mirise na krv. U prepunoj tekiji navikasmo se: necemo nameta, isjeci cemo gulikoze kadiju i muselima, ambare aginske i trgovacke razvaliti, neka sirotinja jede dokle moze, vikasmo, pa se smirismo. Skup u prepunoj velikoj sobi tekijskoj pretvori se u sijelo. Popricasmo o slaboj ljetini, o sve tanjem prometu, o nezagradjenim grobljima, o nekakvoj gorickoj sirocadi koja lunja po sokacima ranjava, krmeljiva, gluha, o necistim bunarima i o rakidzijima koji nocu urlaju sokakom, aj, kad bismo osvojili vlast, pokajali bismo se koliko bi briga sebi natovarili na vrat! cinilo mi se, sve ce se sutra svrsiti mlakom svadjom nas nekolicine uticajnih sa kadijom. I bi mi zao onog neponovljivog uzbudjenja kad su za mnom dahtale ljute gomile ljudi, dragih, pobunjenih, nesvakidasnjih mojih Sarajlija. I svrsilo bi se sigurno tako nekom bezopasnom srdzbicom carsije i mahala, kakvih je bivalo i bice, da ujutru na sarajevske sokake ne provalise hiljade gnjevnih seljaka, naoruzanih kamenjem i tojagama i ponekom zardjalom sabljom. To ponovo zapali carsiju, zanatlije pozatvarase ducane, u trku se opasase i cvrsto obuse, iz sokaka pokulja sarajevska sirotinja, provrvje nekakav svijet za koji nisam znao ni da postoji, mada sam rodjeni Sarajlija, izmijesa se sa seljacima. Zaljulja se Sarajevo psujuci i prijeteci. ___ Pobune, Dervis Susic

29.02.2008.

johann sebastian bach (blog rekonstrukcija)

ovako je genij mogao izgledati

http://www.sarajevo-x.com/clanak/080228131

 

29.02.2008.

bob dylan (tour blog)

u junu ove godine, ikona koja hoda, planira u istocnoj evropi kracu turneju. do sada su potvrdjeni sljedeci gradovi i termini:

St Petersburg 3.
Tallinn  4.
Vilnius 6.
Belgrade 11.

naravno, sarajevo nije u planu.

28.02.2008.

zemlja zvana bosna (blog mindset)

"Moj gospodaru, Zemlja zvana Bosna nesretna je zemlja koju ne vrijedi osvajati, jos manje drzati, ali se moze podnijeti kao prijateljska. Time nam ne bi smetala, a sluzila bi bar kao sigurno konaciste na prolazu. Ona nije kraljevstvo u nasem smislu. Kralj je sprdnja poludivlje baronijade. Gospoda strepe jedan od drugog. Puk fanaticno mrzi i kralja i barune. Sa cetiri strane, Vama vec poznati aspiranti - podmecu, izazivaju, napadaju i otimaju. Ovo je zemlja suza, pokolja i uzasa. A lica ovog svijeta su mirna, razgovor se vodi sporo i o prošlosti se govori s ponosom, a o buducnosti s nadom. Cudesa! Muskarci su neka mjesavina Slavena, Ilira, Kelta i Romana. Kod kuce ne vracaju maceve u korice - za pojilo, za ispašu, za prijek pogled, za ruznu rijec. Na evropskim turnirima zadivljuju zdravljem, snagom, elegancijom i ratnickim vjestinama. U vlastitim kucama - nehatom, lijenoscu, sujetom i prljavstinjom. Mahom su patareni. Sloj posvecenih zivi isposnicki i ispasta za ostale koji uzivaju u paganskom komoditetu. Zene su im visoke, cutljive i teske, bez sarma. Moram priznati da ipak ima nesto privlacno u njihovom mrkom kamenom dostojanstvu. Umiju biti kraljice i sluskinje. U dvor u koji udju donesu korist i mir, ali - vedrine nema. Neka se Gospod smiluje ovoj zemlji. Dok ona sebe ne nadje, mi u njoj nema Bog zna sta da trazimo." ___ Uhode, Derviš Sušic

28.02.2008.

poslaniku ima ko da pise (action blog)

28.02.2008.

roditeljska paznja (radio blog)

na frekvenciji www.efm.ba na programu je emisija roditeljska paznja koju uredjuje i vodi zoran catic. danas je i dan otvorenih telefona +387 33 212 033 ; +387 33 212 034, pa se zainteresirani mogu "javiti u program". emisija obicno pocinje oko 10.30, ali predlazem da budete spremni i ranije iako show moze poceti i malo kasnije. u svakom slucaju, za danas je planirana zanimljiva tema sa vrlo zanimljivim gostima. za one koji ipak preferiraju frekventne modulacije cijela stvar se desava na 95,2 MHz.

27.02.2008.

do tebe je (privatna poruka)

u pravu si. najbolje ti je ostati kod svoje kuce. ako si raspolozen i ako imas vremena za gubljenje, a barem toga uvijek ima, mozes prohodati do drugih u posjetu, ostaviti neki komentar ako ima potrebe i tako. ako si u svom standardnom raspolozenju najbolje je da ostanes kod svoje kuce ili da eventualno prohodas samo do komsiluka. posten bloger radije ce ostati na svom blogu nego unezvjereno hodati okolo i ujedati ljude. izgleda da te jos jednom moram podsjetiti na smisao bloga tvoga. osim postenog drugarstva nema na blogu nista drugo, a da valja ili da to isto nema negdje bolje. dakle, polako, samo lagano. kada sklonis pogled od monitora i tastature vidjeces kroz prozor svoje sobe svijet koji je potpuno ravnodusan na sve tvoje snove i strahove i to sto si i ti ravnodusan prema njemu tebi nece pomoci. nema potrebe ni da se uzbudjujes. nema potrebe da vjerujes da na blogu ima nesto sto nema u stvarnom svijetu, a da ne valja. blog ti je samo jedna mutacija kolektivnog stanja u kojem se nalazimo i ta je mutacija zapravo sama sebi tehnicki preduslov za metastazu. do tebe je da li ces u tome ucestvovati, da li ces dozvoliti to u svojoj kuci, na svom blogu. do tebe je da li ces to sebi dozvoliti, a ja i dalje mislim da je sasvim u redu stajati na vratima svoga doma sirom rasirenih ruku za sve dobronamjerne. a kada pocnu padati kise tada je, kao sto znas, najljepse sa prozora promatrati svijet. nema smisla stalno kisnuti. mozda samo ponekad istrcati bos, malo zamisljati da si gene kelly i natrag pod krov bloga svoga. a valjda se jos uvijek sjecas kako smo nekada u sali govorili da je od svih stvari u ruci najbolje imati kisobran i kako smo slusali beefhearta i zajedno s njim pjevusili: my head is my only house unless it rains. do tebe je.

26.02.2008.

01:11 (blog mindset)

25.02.2008.

Kol Porter (blog songbook)

dan je previse lijep a da bi prosao bez muzike

preporucujemo dio iz bogatog repertoara Kola Portera

po principu: za svakoga ponesto

don't fence me in

night and day

it's all right with me

i got u under my skin

every time we say goodbye

25.02.2008.

o prolaznosti covjeka u prostoru i u vremenu (blog odlomak)

"Tako se Filip dugo trzao u svom čađavom snatrenju, kad je neku noć osjetio da je došlo vrijeme da se krene. Iznad čađavog oblaka nad zadimljenim kolodvorom stajala je rasvijetljena ploča jedne kolodvorske ure; ona crna kazala na tamno narančastoj, staklenoj, osvijetljenoj ploči probudila su u Filipu osjećaj vremena, on je osjetio kako vrijeme prolazi, i kako bi bilo dobro da se krene. Tako je krenuo i tako sada sjedi tu u kaptolskoj kavani i kao dim njegove cigarete oko njega kolutaju pramenovi umornog snatrenja o prolaznosti čovjeka u prostoru i u vremenu, i o tome, kako je životna stvarnost neshvatljivo ogromna spram ovakve trepetljive pojave, koja se zove subjekt, i nekih sitnih, posve neznatnih, izvan subjekta nepostojećih detalja, koji sačinjavaju spoznajne krugove ovakvog subjekta, koji i sam nije drugo nego detalj u nizu detalja, a sve je zapravo neko ogromno kretanje puno umora i žalosti. Gdje nam je dokaz, da naše "ja" traje, da smo "mi" još uvijek trajno i neprekidno "mi", gdje nam je zapravo mjera? Da on kao subjekt nije otputovao definitivno iz ovih prljavih i zaostalih prilika, kada je prije jedanaest godina posljednji put sjedio u ovoj smrdljivoj kavani, čekajući na svoj vlak? Onda je imao kraj sebe na stolici špagom svezani zamotak u novinskom papiru: jednu košulju i jednu keficu za zube. A ta se košulja već davno razderala i ona kefica za zube davno se već otrcala, i njegovo meso (tjelesna građa uopće) sve se to već davno izmijenilo, i gdje zapravo može da dokaže i po čemu da je on ostao onaj isti on, koji se tu prije jedanaest godina nervozno trzao očekujući onaj tren, kada će ostaviti sve to za sobom? Ime i prezime, stanje oko jednog izvjesnog imena i prezimena, to su samo nekakve vanjske, najpovršnije oznake! Konvencionalne, plitke građanske mjere! Po čemu bi on mogao uvjeriti "sebe" s nekom izvjesnom izvan svake sumnje pouzdanom garancijom, da to on doista mjeri "sebe"? Po licu? Pa to se lice potpuno izmijenilo! Po kretnjama? Te njegove kretnje danas, to su kretnje jednog sasvim drugog čovjeka! Po tjelesnom kontinuitetu? U njemu nema danas više ni jednog atoma od onog tjelesnog stanja prije jedanaest godina." M. Krleza: Povratak F. L.

24.02.2008.

sta da se radi? (action blog)

demonstracije, osim sto su nam na trenutak vratile izgubljeno dostojanstvo i samopostovanje i sto smo politicare bogdu uzbihuzurili, do sada nisu imale konkretnog rezultata. a vjerovatno i nece. najlakse je odustati i vratiti se sebi i svom zivotu, iako nam stranke i pojedinci dizajniraju taj zivot. da ostavimo politicare da na miru uzivaju u svom ne-radu i da im vratimo samopouzdanje i sigurnost u poziciju? da priznamo da nismo u stanju srusiti ni primitivca kakav je tajo? da kazemo sebi da smo slabi i jadni i da dignemo ruke od svega? sta da se radi?



23.02.2008.

trening #4 (re-action blog)

jos samo malo i postat cemo veoma izvjezbani setaci i prosvjednici. subotom u 13.00 ide se pred katedralu, nadjes se sa drugarima i/ili drugaricama i polako prosetas, zvizdis, tu i tamo nesto uslikas, cujes neki vic i tako. poslije se svrati na kafu ili caj ili sta ko vec voli. malo se upitas s ljudima i eto. s obzirom na postojecu dinamiku ne treba se uzbudjivati, jer ovo ce trajati. ukoliko zaista zelimo postici cilj zvani OSTAVKE, onda cemo jos mnoge subote morati demonstrirati. ako i tad. u odsustvu bilo kakve alternativne akcije, za sada mozemo setati i zvizdati.

23.02.2008.

"saopstenje: pokusaj destabiliranja stanja u drustvu" (re-action blog)

Izvršni odbor KO StrankeEkonomskeAkcije Sarajevo je na sinoćnoj sjednici u proširenom sazivu, povodom posljednjih dešavanja u Kantonu Sarajevo, donio mobilizirajuće smjernice u funkciji sigurnosti građana, prema svim kojih se tiče, saopćeno je iz ove stranke. DAKLE, I MENE Izvršni odbor Kantonalnog odbora SEA Sarajevo u potpunosti prepoznaje političke namjere organizatora protesta s ciljem destabiliziranja stanja u društvu. A MI KAO ZIVIMO U STABILNOM DRUSTVU.

Isti, nedovoljno hrabri ETO, DRAGO MI JE DA STE VI HRABRI da se javno legitimišu STA VAS BRIGA, TO CE PRIVATNO OBAVITI VASA POLICIJA i preuzmu odgovornost NEMOJTE SAMO VI O ODGOVORNOSTI, uvodeći u praksu novi tip demokratije u kojoj je "kamen jači" od glasačkog listića A VISTE MISLILI DOBITI NA IZBORIMA POMOCU GLASOVA INDOKTRINIRANE, ZATUCANE I U POJAM UBIJENE VECINE, I ONDA 4 GODINE BITI RAHAT?! E, PA, NE IDE TO BAS SAMO TAKO pokušavaju destabilizirati funkcionalno najuređeniji dio BiH, FUNKCIONALNO NAJUREDJENIJI!?!? JOS DA ZNAMO STA TO ZNACI, OSIM DA JE OVAJ DIO BIH ZA VAS FUNKCIONALAN I UREDJEN, kaže se u saopćenju. 

SEA poziva građane da podrže otvoreni A DEMONSTRACIJE SU VALJDA ZATVORENE civilizacijski NECIVILIZACIJSKE dijalog DA LI KO PROSLE SUBOTE SA TAJOM, KOJI JE JAVNO POZVAO NA KAFU GRADJANE SARAJEVA? KAD TAMO PSI GA CUVAJU, NE MOZE SE PRICI. KAKVA KAFA KAKVI BAKRACI kao i institucionalno rješavanje svih otvorenih pitanja NIKAKAV PROBLEM. INSTITUCIJE SU NASE, A NE VASE. VI SAMO U NJIMA TRENUTNO (NE)RADITE. ALI NISMO KORNJACE. MI BI POKUSALI U OVOM STOLJECU NAPRAVITI PROMJENE NABOLJE, AKO SMIJEMO, posebno zahtjevajući i naročitu mobilnost svih struktura vlasti NE TREBATE ZAHTIJEVATI, TO VEC IDE SPONTANO, SVI CE TE BITI NA VIKENDICAMA PO POLJINAMA, BJELASNICI, A MALO SE ODE I DO AUSTRIJE I TAKO, od države do lokalne zajednice, jer samo zajedno A KAKO DRUGACIJE i tim putem ovo društvo može i treba ići naprijed TAKO JE! JER SAMO PUTEM DEMONSTRACIJA I TOTALNE PARALIZE VI CE TE POCETI RADITI SVOJ POSAO, A TO JE VEC DIVOVSKI ISKORAK ZA SVE NAS, stav je KO SEA. _____ E, STO GA SROCISTE, SVAKA VAM CAST. ____ MOZDA JE OVO NAPISANO PRED PROSLE DEMONSTRACIJE, PA SU SAMO ZABORAVILI SAOPSTITI NA VRIJEME. ____ HALO! NIJE KAMEN JACI OD GLASACKOG LISTICA, ALI JESTE PISTALJKA! ____ DANAS U 13.00 ISPRED KATEDRALE. DEMONSTRACIJE SU JOS UVIJEK SPONTANE I NEORGANIZIRANE I VALJDA IMAJU CILJ DA POKAZU DA INSISTIRAMO NA OSTAVKAMA, PA MAKAR I U FORMI CIVILIZIRANOG MONOLOGA, KAD VEC GOSPODA U VLADAJUCOJ POLITICI SAMO MEDJUSOBNO RAZGOVARAJU O NEKOM HIPOTETICKOM CIVILIZIRANOM DIJALOGU. OSNOVNI PREDUSLOV ZA TO JE CIVILIZIRANOST, A VI TO GOSPODO IPAK NEMATE. NISTE UOPSTE CIVILIZIRANI. VI SAMO IMATE VLAST I TERORIZIRATE SVOJOM GLUPOSCU, BAHATOSCU I NESPOSOBNOSCU NAS JER NE MISLIMO VASOM GLAVOM. ___________ p.s. ne znam kakve ce danas biti demonstracije, vidim krenule su i manipulacije raznorazne. cak sam pomisljao i da ne odem, ali me je ovo saopstenje koje jutros procitah diglo na noge, stvarno su nasi politicari inspirativni. ali problem je sto nema nikog ko nije navodno bio prosle subote, i svi mi nesto pricaju o tome, a ja nikog od njih nisam vidio. nisam vidio ni osnivace novih partija, niti inace zaprepascujuce brojne filmske radnike, tu nasu intelektualnu elitu (ali samo za djecu do 8 godina starosti), te nase slobodoumne gradjane koji inace punih usta govore u medijima o svemu i svacemu, pateticno demonstrirajuci dusebriznistvo i lazni patriotizam zamaskiran kao pseudo-aktivizam. toliko nas je bilo ispred katedrale prosle subote da sam prepoznao pola prisutnih, a i ostale bih da sam ih ikada igdje vidio, obicni ljudi. zasto nema filmadzija koji nas vode u evropu (i insistiraju da nas evropa preko reda primi) i osnivaju nove partije? pa jednostavno, valja snimati filmove, a ne valja se zamjeriti. bude tu i medija i tako. konformisti i oprtunisti. a jos kad se osnuje nova stranke pa kad pohrle svi oni koji se do sada nisu uhljebili ili uvezali u nekoj partiji. a ko ce onda snimati filmove, uh, pardon, ko ce se onda baviti politikom? hoce li zamrznuti svoj angazman? ... kakogod. idemo danas. pa sta bude neka bude.

22.02.2008.

policijski sat za maloljetnike u sarajevu? (re-action blog)

izgleda da je kantonalna vlada ozbiljno naumila uvesti zabranu kretanja maloljetnicima. prijedlog ovog zakona predvidja i novcane kazne. cilj je da se zaustavi i smanji maloljetnicka delikvencija. zaista, i pored najbolje volje, ne vidim kako ovakvim zakonom misle to postici. ne znam koliki je procenat maloljetnicke delikvencije u periodu od 23.00 do 5.00, ali sam siguran da prijedlog ovog zakona ne samo da nema veze sa delikvencijom i delikventima u smislu prevencije, vec je i nakaradan i nazadan. da imam 17 godina, ne postoji zakon koji bi me sprijecio da odem na dernek i vratim se recimo u 01.00 ili ostanem do zore, vec u skladu sa kvalitetom derneka. nema sanse da bi me neki zakon sprijecio da odem na koncert ili bilo gdje drugo. sa druge strane ce kriminalci zavrsiti svoj posao do 23.00, a i ako ga ne zavrse, mogu se kretati da ne budu opazeni od policije, koja ce ionako biti zaposlena zaustavljanjima auta i kontrolom saobracaja ili legitimisanjima i privodjenjima maloljetnika koji se vracaju sa nekog derneka ili koncerta.

21.02.2008.

bliskost (privatna poruka)

bliskost se zove moja daleka obala. neki je zovu i iskrenost, neki prijateljstvo, a ja samo preduslovom za ljubav. to sto stojis pored mene nije nas priblizilo, ni zblizilo. daleko smo, predaleko. dva svijeta koja su se lutajuci svemirom samo na trenutak nasla pukom koincidencijom u prostoru. vec za nekoliko trenutaka, ta ce se prividna povezanost rasprsiti i stvari ce poprimiti svoj stvarni oblik. nase otudjenje je ogromno i svakog je dana sve vece. pricali ili nijemo posmatrali svijet oko sebe, nasi osjecaji i nase misli ne doticu bitno druge.

jalovost komunikacije cini nas sve skupa svakog za sebe na svoj nacin ekskomuniciranim.

21.02.2008.

udaljenost (privatna poruka)

svakog trenutka udaljenost od drugih je sve veca. iz sata u sata moj brod odmice i ja ostajem sam sa pucinom ispred sebe. dani prolaze i poput prividjenja u magli, prepoznajem druge kao opsjene. umjesto da plovim, ja plutam i ne znam svoje odrediste. sve moje blijedi, nestaje. cak i sjecanja gube mirise i boje. nestaju uspomene koje cuvam kao kamencice svoje imaginarne obale, kao dijelove luke u koju se nadam uploviti. gluha tisina. bez zvuka. moj glas nema odjek. moj vrisak traje samo dok titraju moje glasnice. sve sto dohvatim mijenja svoj oblik i postaje nesto neodredjeno, bezoblicno. ljudi, duhovi koje govore ali ne kazuju, lete i lebde oko mene kao na vrtesci. ocajan, pokusavam uhvatiti neko lice, pogled. ali ne, moja je stvarnost gusta siva magla u kojoj se samo avetinjski naziru lica drugih. jos samo san, crni, mrtvi san, nudi nadu i zaborav. samozaborav. san, koji ce donijeti novi dan i novi pocetak. mozda vec sutra svijet dobije svoje smislene obrise i mozda se konacno sretnemo. udaljili smo se svijet i ja, odavno se razisli, svako na svoju stranu. i na kraju, lako cu ja bez svijeta, narocito, ako vec moram, ali kako ce svijet bez mene?

20.02.2008.

susanna & the magical orchestra (blog songs)

19.02.2008.

a history of evil (simple mind blog)

18.02.2008.

internet u BiH (de facto blog)

prema istrazivanjima agencije valicon, provedenim u toku 2007. godine,

u BiH internet koristi malo manje od trecine gradjana, svaki 4. korisnik interneta dolazi iz sarajeva,

a svaki 10. iz zapadne hercegovine. ostala podrucja su znatno ispod tog prosjeka. 

istrazivanje je obuhvatilo populaciju od 15 do 65 godina,

a najveci broj internet korisnika u BiH je starosne dobi izmedju 15 i 32 godine.

korisnici interneta u BiH smatraju se kreativnim, otvorenim, ambicioznim, krasi ih takmicarski duh, cijene privatne slobode i vole uzivati u zivotu. internet korisnici u BiH su populacija koja najredovnije posjecuje kulturne dogadjaje.

interesovanja i stavovi

istrazivanja su pokazala da je manje od jedne trecine zainteresirano za politiku,

jedna trecina je nezainteresirana,

nesto vise od jedne trecine i jeste i nije zainteresirano za politiku.

26,5% intenet korisnika smatra period komunizma potpuno negativnim,

24% ne smatra, a

49,5% nema stav.

42% smatra da nakon svih drustvenih promjena stanje postaje gore,

12% da drustvene promjene donose progres,

dok 46% nema stav.

u slucaju da su interesi drzave u suprotnosti sa licnim interesima

51% ce slijediti vlastit interes,

41% nema stav, a

8% ce slijediti interese drzave.

55,1 % korisnika interneta u bih

smatra da je u pojedinim situacijama smrtna kazna opravdana,

21,1%  posto smatra da nije, a

23,8% nema stav.

blogger.ba je najposjecenija web stranica u BiH u decembru 2007. godine, sa ukupno

87.706 razlicitih korisnika (real users) koji u prosjeku provedu 62 minute dnevno na bloggeru.

ukupno je vidjeno 5.201.763 stranica sa prosjecnim zadrzavanjem od 63 sekunde po stranici.

sarajevo-x.com je druga po posjecenosti sa ukupno 63.485 razlicitih korisnika u istom periodu, koji se prosjecno dnevno zadrzavaju na ovoj stranici 68 minuta.

ukupno je vidjeno 3.400.578 stranica, sa prosjecnim zadrzavanjem od 77 sekundi.

internet u BiH se najcesce koristi u vecernjim satima.

kontekst

18.02.2008.

kristalno sam (privatna poruka)

sam. ne zato sto ne mozes biti sa drugima. ne zato sto nisi sa drugima. vec zato jer drugi za tebe ne postoje. drugi su tvoja iluzija koju uvijek iznova obnavljas. prirodno nezainteresiran za druge koji su sustinski razliciti od tebe, ti iako poseban poput indigo malisana ili dostojanstveno usamljen kao kristalni djecak, tjeras se da u ljudima pronadjes ono sto ne postoji. tvoji prijatelji su tvoja projekcija prijateljstva na konkretne ljude. tvoja samoca je tvoje prirodno stanje na koje se jednostavno jos uvijek nisi potpuno navikao. jasno je da ne nalazis druge. sve ljude oko sebe poznajes kao manje ili vise bolne. svaki san koji sanjas novi je dokaz da je samoca tvoja sudbina i tvoj blagoslov. lako ces dokinuti samocu. lako ces dosadnu okruzenost drugima pretvoriti u druzenje ili prijateljstvo, potrebno je samo da budes manje ili nikako ti. ukines sebe i postanes osoba za druge. tada ce se svi drugi za tebe pojaviti. i svi ce biti tu, samo ces ti nestati.

17.02.2008.

committed citizens (blog mindset)

"never doubt that a small group of thoughtfull, committed citizens can change the world.

indeed, it is the only thing that ever has."

Margaret Mead

16.02.2008.

eto, vidjeli ste nas (re-action blog) foto raport

evo i fotografija. kao sto se moze vidjeti iz prilozenog, bilo je i poznatog svijeta ;)

16.02.2008.

eto, vidjeli ste nas (re-action blog)

danas je ceta mala, ali odabrana, pokazala ono sto cemo za ovu priliku nazvati: lice i nalicje sarajevskog intelektualnog underground-a.

danasnje demonstracije su najbolji primjer gradjanskog protesta u istoriji ovog grada u posljednjih, najtezih, 12 godina.

sve je bilo kako je i trebalo biti.

vidimo se naredne subote na istom mjestu u 13.00.

p.s. foto-galerija, malo kasnije. opet je bilo zima, pravo. ergo, setaci su se pristojno smrznuli. tako da je caj, ili kafa, jedini cilj koji sada imaju pred sobom. :)

15.02.2008.

katedrala 16.2.2008. u 13.00 (action blog)

evo ga i artikulacija. pomalo.

svaka cast FORUMASI !!!

http://www.sarajevo-x.com/clanak/080215115

vidimo se sutra ispred katedrale u 13.00!

p.s. ovaj put nema izgovora. ako ne sutra, ne morate onda doci nikad.

p.p.s. oni koji nisu sutra u 13.00 ispred katedrale njima je ionako svejedno. ali to je razlog vise da sutra tamo budemo svi mi gradjani, bez boja, bez nacija, bez politckih partija, ali sa vjerom u vlastitu snagu pa makar i nedovoljnu.

i neka ovaj gradjanski protest pokaze i nasa lica i nalicja.

i da, ponesite pistaljke i bubnjeve, serpe i lonce, kasike i viljuske. bilo sta sto pravi bilo kakvu buku.

15.02.2008.

sarajevo sutra (action blog)

cini mi se da svi koji misle da premijer vlade sarajevskog kantona treba odstupiti sa svog polozaja, a samim tim i njegova vlada, i svi oni koji zele da se to desi, trebaju doci sutra i 

DEMONSTRIRATI  SVOJ STAV NA MIRNIM PROSVJEDIMA

u trajanju ne vise od 60 minuta. tako ce se jasno vidjeti koliko je gradjana za, a koliko protiv ovog i ovakvog premijera.

15.02.2008.

kako postajemo ono sto jesmo? (privatna poruka)

nemam pojma, bar ne u ovom trenutku. moje su me muze napustile. apolonski usamljen pokusavam pomoci samom sebi da preskocim i ovaj dan i sve zelje i ambicije koje sa sobom nosi. da jednostavno budem i gledam sta ce se desiti. cekajuci svoje muze, sanjam jedan bolji svijet, a kakav je ovaj koji imamo, bar to nije tesko. svijet u kojem nece biti namrstenih i tuznih, svijet u kojem ce dvoje ljudi moci stajati jedno pored drugog bez ega koji oko njih leti, zuji, bocka i grize. dvoje koje je jednostavno zajedno. bez da je neko bolji, neko voljeniji, neko pametniji ili bilo kako sam po sebi drugaciji ma koliko zapravo bili razliciti. sanjat cu svijet istih ljudi koji ce opet biti potpuno svoji. sanjat cu svijet ravnopravnih, koji su individualci sa svojim zeljama i nastojanjima. sanjat cu sve ono sto necu vidjeti kada izadjem na ulicu. zadovoljstvo. mir, srecu i ljubav. prijateljstvo. postenje i novac. i sve ono sto zelimo imati, a uvijek nam ovako ili onako ne-dostaje. snove i nadanja - to nam niko osim nas samih ne moze oduzeti. eto, vidis, upravo nadolazim: sanjajuci postajemo ono sto jesmo. nasi snovi nas cine onakvim kakvi smo. ne brini, sve ce biti u redu, ali dobro pazi sta ces pozeljeti, mozda ce ti se zelja ispuniti.

14.02.2008.

classical music RIP? (blog spot)

Classical music is dead!

In the latest issue of Muso (February/March), we asked British pianist Ben Solomon to write an opinion piece about the state of classical music.
He responded with a morbid view of the genre's future, saying that 'the public has no appetite for anything new that hasn’t already surreptitiously seeped into the collective subconscious through its use in some TV ad'.

http://www.musolife.com/816/classical-music-is-dead.html

14.02.2008.

zaljubljenost ili o ljubavi (prigodni blog)

za zaljubljene i one koji ce to tek postati: zelim da ovaj dan provedete u ljubavi, na javi ili u snu. bez ljubavi nas bio zivot bio prazan i beznacajan. bez osmjeha voljene osobe ne mozemo biti sretni. i zato, volite i dopustite da vas vole. ___ iako je ljubav ultimativna emocija, a zaljubljenost predivno stanje, ne zaboravite izaci, zagrljeni ili ne, na prve sljedece demonstracije i/ili slicne manifestacije. :-)

13.02.2008.

trazili ste - gledajte (re-action blog) #3

... fotke kasne zbog poznatih problema sa kapacitetima servera naseg dragog bloggera. _____ evo, upravo kantonalni premijer na bht-u ponovo izjavljuje da se ne osjeca moralno ni politicki odgovoran i kako nece dati ostavku. i nastavlja sa pricom da je sve ovo orkestrirano sa ciljem destabilizacije kantona. ____ licno sam se uvjerio: danasnji protesti su bili sve osim politicki, religijski ili nacionalno orkestrirani.

13.02.2008.

trazili ste - gledajte (re-action blog) #2

vidjelo se odmah da ce ovaj put biti drugacije. nakon nekoliko minuta pocelo je gadjanje jajima. momcine su pucale sa sigurne udaljenosti pa su mnoga jaja zavrsala na glavama i jaknama demonstranata. sa desne stane, blize zgradi predsjednistva, okupila se grupa agresivnijih momaka, neko bi rekao maloljetnih delikvenata. cisteci rukav, pomislio sam da bi mogle poceti sijevati i kamenice. jaja su i dalje padala po demonstrantima, a sve vise ih je pogadjalo i fasadu zgrade kantona. negdje s lijeve strane neko je bacio tenu ili cipelu, a nakon toga pocele su padati olovke, upaljaci, plasticne boce. a onda je pocelo kamenjanje. stari sarajevski obicaj, kad te neko dira ili ti smeta, odes i razbijes mu prozor, ako mu vec ne mozes nista drugo. dosta i grozd su dosli naoruzani sa nekoliko oranz kacketa i dva djecija megafona. jalovo su pokusavali «objasniti»  da su ovo mirne demonstracije. u toku prvih sat vremena doslo je i do nekoliko medjusobnih okrsaja samih demonstranata. u jednom trenutku je njih desetak napalo, pojma nemam zasto, nekog covjeka i zamalo nije doslo do opste tucnjave. 

dvojica policajaca su naivno pokusali da sprovedu jednog od bacaca kamenja, ali su dvije zene krenule za njima doslovno otimajuci momka. vidjelo se da policija ne namjerava upotrijebiti silu, sto je bilo potpuno ispravno, jer se samo cekalo da oni nesto urade. sve se pretvorilo u huliganstvo, demonstrantni koji su nespremni dosli, bez kamenja i marama, uzimali su sve sto im je bilo pri ruci i bacali prema zgradi. u jednom trenutku je nekoliko specijalaca krenulo u pravcu demonstranata i nastao je stampedo, opca bjezanija. ostalo je svega nekoliko ljudi, medju njima i jedan stariji gospodin na stakama.

ubrzo su se demonstranti vratili na stare pozicije i nastavili gdje su maloprije stali. nakon sto su zavrsili sa istocnom stranom zgrade, prebacili su se na juznu. nastavljeno je bacanje kamenica, ali ovaj put je policija elegantno udaljila demonstrante od zgrade, da bi se oni ponovo pokrenuli. ucinilo mi se da idu u pravcu tzv.zgrade dpo-a, gdje je sjediste gradske uprave. medjutim, nakon sto su zaustavili dva tramvaja, demonstranti su blokirali raskrsnicu na skenderiji. poslije  nekog vremena, izgledalo je kao da je to sve sto ce se danas desiti, pa sam vratio nazad na posao.

u ovoj zemlji, poslije rata niti jedan politicar nije podnio ostavku iz bilo kojeg razloga (ispravite me ako grijesim)! da budem sasvim jasan, nisam za nasilje i destrukciju, ali nasim vlastima je ocigledno uzalud pricati. ukoliko se nastave ove demonstracije, vjerovatno ce doci do novih eskalacija, nasilja i sukoba. dobro je da se nastavi ovaj pritisak, kakogod. ne vjerujem da ce bacanje kamenica, a pogotovo ne bacanje jaja, bilo sta promijeniti, ali sam potpuno siguran da politicka banda sada razmislja bar malo drugacije. svi su vidjeli sudbinu milosevica. gradjani mogu, ukoliko to zaista zele napraviti promjenu. ocigledno politicarima nije jasno da su stvari do bola lose, ali to je i nas i njihov problem. ali, ako nastavimo ovaj pritisak, a narocito ako sve skupa postane bitno masovnije, mislim da ce se nesto desiti. uostalom, ionako se nista osim pustih prica ne desava. ne znam da li je ovo vrijeme promjena, ali znam da to ovisi u prvom redu od nas i od onoga sto cemo u narednih nekoliko dana uraditi.



13.02.2008.

trazili ste - gledajte (re-action blog)

danas sam umjesto pauze za rucak, otisao na demonstracije. nakon 3 sata provedena ispred i oko zgrade kantona, vratio sam se na posao. na demonstracijama je bilo prisutno najmanje 5000 ljudi, uglavnom mladih. odmah se vidjelo i osjetilo da je omladina dosla spremna i bijesna, iako potpuno nepripremljena. dosta i grozd su se opet pokazali nedostojni situacije i nimalo na visini zadatka koji su sami pred sebe postavili. i jednostavno nisu imali nikakvog uticaja na sam tok demonstracija. cim dodjem malo sebi, vracam se sa postom i fotografijama. naime, zaboravio sam rucati.



13.02.2008.

pad slijepaca (blog parabola)

"A kad slijepac slijepca vodi, obojica u jamu padnu." ... (Matej, 15:14)



12.02.2008.

blogger na umoru?! (capacity blog)

cini li se vama da je blogger toliko umoran da je tehnicki gledano na umoru? meni se cini da su serveri od 15.00 do 23.00 poput mrtvih konja. potreban je veliki entuzijazam da covjek ostane uporan u pokusaju da se makar loguje kao covjek. isto vazi i za sarajevo-x. a kad smo vec kod toga, pitanje dana je:  

http://www.sarajevo-x.com/clanak/080212090

! _______ ? ?

sta blogerska zajednica misli o sutrasnjim demonstracijama, koje su simbolicno ali neprakticno zakazane u pet do dvanaest? 

16:28   p.s. http://www.sarajevo-x.com/clanak/080212099 

16:46   p.p.s. http://www.sarajevo-x.com/clanak/080212107

12.02.2008.

jutros, setajuci psa (fade in blog)

jutros, setajuci psa, naisao sam na prevrnutu kantu smeca. moj vjerni pratilac Ego, kao i svaki neposlusni pas odmah je poceo da rovi i njuska, da bi mi u zubima donio neke prastare novine sa cije je naslovnice vristao naslov: pesimisti su ljudi koji nemaju pameti i hrabrosti. zainteresiran bombasticinom najavom, brzo sam poceo listati prljave zute stranice. citao sam, manje ili vise, ovo: optimista nije onaj koji misli da ce stvari biti bolje, vec onaj koji misli da stvari mogu biti bolje. pesimista je onaj koji nema snage i pameti da vidi nista osim stvari koje su lose. i ne moze, cak ni trenutak, da sebi olaksa, da skine sa svojih ledja taj grubi samar koji tegli gdje god krene, stane i pocine. ne voli to drveno sedlo nesretni pesimista. tesko mu je, lomi se i slama. medjutim, najveca je steta sto pesimista misli da stvari nece biti bolje i samim tim za njega nikada ne postaju bolje. mrsti se, krevelji, koci, ali nece promijeniti sebe, svoj stav. da, pisalo je i o tome kako pesimisti strasno vole svoj stav, cak vise i od vlastite srece. stvari su za pesimiste uvijek crne i crne ce uvijek i ostati. sretan je umjereni optimista koji je jednom nogom uvijek u pokretu prema pesimizmu, ali mu se nikad ne priblizava previse. jer optimista zna ono sto pesimista ne zna, da je rezignacija smrt prije smrti. optimista sanja snove djecaka iz Gaze, djevojcice iz Bagdada, djevojke iz Kabula, mladica iz opkoljenog Sarajeva. optimista zna da ne smije izgubiti nadu, jer samo nada spasava brod od pobjesnjelog mora i vraca ga u sigurnu luku. i tako, nagrdio je neki f.n. te nesretne pesimiste, da to ni pas s maslom pojeo ne bi. ali ne pricam vam sve ovo zbog ovoga, vec zbog necega sto se desilo prije nego sto sam izveo svoga psa u setnju. kad sam jutros otvorio oci, jednim sam spazio bljestavo sunce a drugim primjetio da Ego, moje drazesno pseto, jos uvijek mirno spava. i dok tako, pomalo razroko, progledah u novi dan, primjetih na svom jastuku nadu kako se budi. ima li ista ljepse od nade koja se budi? znam da je nada besmrtna i da umire sa posljednjim dahom covjeka, ali se svaki put iznenadim kako je lijepa i dobra. i kako me ucini dobrim i lijepim, samom sebi neodoljivim. eto, o tome sam vam htio pricati. ___ p.s. nakon sto je moj odani pas poskocio i pogledao me svojim tuzno veselim kestenjastim ocima izasao sam na balkon, pogledao u sunce i zaslijepljen njegovim svjetlom pomislih: "zvijezdo sjajna! kakva bi bila tvoja sreca da nemas one kojima sijas!"

11.02.2008.

lijep pozdrav za sve (fade out blog)

to bi bilo to, za sada.

vrijeme je da nada i optimizam odzuje sa bloggera.

vidimo se, nekad negdje, na nekom drugom cvijetu.

fade out.

11.02.2008.

nacionalne matrice i kriminal (ad hoc blog)

jasno je da tri nacionalne matrice definiraju svijet u kojem zivimo i jos je jasnije da to cine na najpogubniji moguci nacin za sve nas. medjutim, optimista sam jer se unutar nacionalnih matrica sve redovnije desavaju (unutrasnji) sukobi. nadam se da ce  mozda, ako bude srece i pravde, sve to zavrsiti nekom destrukcijom iste te matrice.

sa druge strane, medjusobno netrpeljivi i prema drugima iskljucivi, nacionalisti su dosljedno tolerantni samo prema kriminalu.

stvari bi se, u ovoj odvratnoj tranziciji, mogle zavrsiti konacnom legalizacijom kriminalom stecenog kapitala, koji je vec sada unutar nacionalnih oligarhija vrlo respektabilan. realno je da ce uskoro pojedini mocnici i krugovi moci biti u stanju potpuno ekonomski uticati na stvari u ovoj zemlji i da ce mozda na taj nacin (kao i do sada samo sebi) osigurati sretniju i sigurniju buducnost, u smislu finkcioniranja pravne drzave sa zakasnjenjem (da ih slucajno neko ne optuzi za nesto kada vise ne budu u politici).

uskoro, bi se stvari mogle poceti kretati u sasvim drugom smjeru, naravno po nas opet, vrlo moguce, pogubnom.

ipak, postoji izvjesna vjerovatnost da ce se nacionalne matrice jednog lijepog dana medjusobno unistiti, iako je ta vjeovatnost mala, nesreca je u tome sto ce se i to eventaualno desiti opet preko nasih ledja.



11.02.2008.

community building

In his book The Different Drum: Community Making and Peace, Scott Peck says that community has three essential ingredients: • Inclusivity • Commitment • Consensus. Community building typically goes through four stages: • Pseudocommunity: This is a stage where the members pretend to have a bon homie with one another, and cover up their differences, by acting as if the differences do not exist. Pseudocommunity can never directly lead to community, and it is the job of the person guiding the community building process to shorten this period as much as possible. • Chaos: When pseudocommunity fails to work, the members start falling upon each other, giving vent to their mutual disagreements and differences. This is a period of chaos. It is a time when the people in the community realize that differences cannot simply be ignored. Chaos looks counterproductive but it is the first genuine step towards community building. • Emptiness: After chaos comes emptiness. At this stage, the people learn to empty themselves of those ego related factors that are preventing their entry into community. Emptiness is a tough step because it involves the death of a part of the individual. But, Scott Peck argues, this death paves the way for the birth of a new creature, the Community. • True community: Having worked through emptiness, the people in community are in complete empathy with one another. There is a great level of tacit understanding. People are able to relate to each other's feelings. Discussions, even when heated, never get sour, and motives are not questioned.



10.02.2008.

he he he ili oho ho (re-action blog) kome ili cemu?

ne mogu a da ne izrazim svoju iznenadjenost nevjerovatnom "koncentracijom" organa reda i mira na ulicama sarajeva a sve u zadnja 24 sata. svi su vani. sve patrole. marice i ivice. pozarnici i sluzbenici. ima ih ko mrava. a ima i vise punktova, odn. parkiranih puchova. sve naprosto vrvi od policije. ponasaju se kao da misle da je opasno ugrozen javni red i mir. ______ cini se i da se odgovorni politicari predano bave vikendom. draga nasa BiH je vrlo zgodno sva u planinama i dolinama. ko god ima para moze sebi naci zabavu. a i vrijeme je bas taman. ni tamo ni vamo. ___ __ na tv-u ambiciozno pozivaju na ostavke _____ covjek bi rekao svasta se nesta deseva ______ a u stvari nista se ne desava. ___________ bas je lijepo gledati nase politicare kako se fino igraju i bave sami sa sobom. ___ milina jedna.

10.02.2008.

pouka ili o cemu razmisljam dan poslije (re-action blog)

prije nego sto odmorimo od politickih tema na ovom blogu (bar neko vrijeme), dozvolite da ponovo pomenem zizekov poucak koji je vec jednom postiran: ne treba pred državne vlasti iznositi pretenziozne idealisticne zahtjeve za koje je jasno da ih ovi neće ispuniti, treba ih bombardirati strateški izabranim, konkretnim i jednostavnim zahtjevima protiv kojih se ne mogu boriti retorikom tipa "sve je to lijepo i u savršenom svijetu bi vas rado poslušali, no mi živimo u stvarnom svijetu, gdje moramo činiti i ovakve stvari" ____________ bez da bilo cije rijeci uzimam kao sveto slovo, mislim da je tesko naci razumniju i smisleniju pouku. ne samo da to zvuci uvjerljivo, vec je i utjesno. jer treba nam utjeha, ako nista drugo, da znamo da je bar nesto moguce uciniti da stvari budu bolje, manje ili vise, to sad zaista nije vazno. vazno je da jednom zauvijek shvatimo da mozemo uciniti puno vise neho sto mislimo, slutimo ili hocemo da uradimo. i na kraju da parafraziram huxleya, kada vidis nekoga i to sto mu se desava, vidis da je to tako, jer je bas takav kakav jeste (malo nategnuto, ali u svakom slucaju takodje poucno)

09.02.2008.

katedrala 9. 2. 08. (re-action blog) epilog

sve je bilo precizno dogovoreno, 15 do 1 kod centrala. stigao sam na vrijeme (to je jako vazno, jer ja nikad nigdje ne stizem na vrijeme ;)). cim sam stao primjetim kako mi K dolazi u susret, nekoliko trenutaka kasnije stize i J. i ona odmah, kao iz topa: "sinoc je nekakav prislonio na celo nekakvom momku pistolj u Sa clubu". "Ma, pusti budale i seljacke igre bez granica", odmah odgovorih, potpuno fokusiran na katedralu. "ali ovaj je manijak opalio, eno momku se bore za zivot. 21 mu je godina. navodno bila neka privatna zabava, pozivnice, osiguranje, sve". izvjesni pocinilac krivicnog djela, koji je nedavno pusten iz zatvora je agresivni protagonist, a malo mu je bilo to pa je jos pucao i na zastitare. zna se ko je izvjesni pocinilac, iako je isti u bijegu. progutam to, presutim, pretrepcem, predisem i nastavim, vec pomalo nervozno: a gdje je Z, tita ti?! ... "Kloc!", slozismo se u trenu. (kasnije ce se ispostaviti da je i on nas negdje cekao). "hajmo gdje smo posli, pusti suplju". LJUDI su se vec bili skupili, u zraku se nije osjecala nikakva posebna atmosfera. prije bih rekao da su svi izgledali rezignirani. vidi se da su dosli ne ocekujuci nista. neko vrijeme smo se nijemo gledali sa nosiocima transparenata. gledaju oni u nas, a mi u njih, jedni nasuprot drugima. i tako neko vrijeme. pocela je govorancija. i kako to obicno biva, krenuo neki covjek nesto govoriti, ali slike ima, tona nema. u neka doba preko njegove price neko kao iz offa poce nesto svoje kroz razglas. i tako malo pomalo uvezase se oni polako, te ovaj bez tona dobi mikrofon i nastavi nesto kako treba ovo i ono. nakon njega, Denisova drugarica iz razreda i direktorica skole, jedna pa druga, obje prvo tihim nesigurnim glasom da bi poslije sve sigurnije nesto o tome kako je Denis bio najbolji na svijetu i kako ne vjeruju da se sve to upravo njemu desilo i kako on to nikako nije zasluzio itd. a, sta ce drugo? pa onda opet neka drugarica koja je plakala i recitovala pjesmu posvecenu Denisu, grcajuci takorekuc ... uglavnom, islo je, ako se dobro sjecam, ti redom i trajalo sve skupa nekih pola sata. bilo je dostojanstveno dosadno. u neka doba se pojavise i dva bannera sa prigodnim natpisima, a "u potpisu": horde zla. to me podsjeti na beznadeznu bizarnost imena navijaca fk sarajeva, a nisam navijac zelje. ipak svaka cast na akciji. na kraju moderator, nakon sto je nijemo gledao u mikrofon minut-dva, poce prilicno artikulirano i samouvjereno da objasnjava da smo svi tu da dignemo svoj glas protiv nasilja i da su oni koji su na vlasti, odgovorni za ovo i da cemo sada svi prosetati do kantonalnog suda, kantona, preko predsjednistva pa natrag do katedrale ili tako nesto. prosvjed je krenuo u rijetko lijepu setnju ferhadijom, pa kroz titovu u druge sarajevske ulice. dan je bio hladan, ali suncan. i to je manje vise sve sto se desilo, a da je za pricu ;) ______ nisam ocekivao da ce se nesto posebno desiti. ovo je bilo u stilu, hajmo se prebrojati, znas od kada nismo. mozda zato tako i jesmo. _______ ova je setnja bila vazna, jer smo vidjeli da mozemo bar toliko. vidjeli smo da nam nije svejedno. ranije smo vec vidjeli da smo duhovno sakati i da se bojimo jedni drugih i sami sebe. da smo svi ugrozeni (sa tim je izrazom sve i pocelo u vrijeme kada skoro niko nije bio posebno ugrozen, a sad se taj izraz uopste ne koristi). ugrozeni smo, ali nije sve beznadezno. svjesno izbjegavam lijepe i velicajne rijeci i nepotrebni zanos. ____ osjecam se super sto sam danas bio ispred katedrale. ______ nisam vidio bas previse poznatih i pametnih gradjana, onih koji obicno punih usta pricaju o svemu u svim medijima. nije bilo ni uspjesnih biznismena, danas je na bjelasnici bilo takmicenje menadzera. znate, ima prece od preceg. ________ eto, prodje i ovaj dan optimisticno. ________ i sutra cu opet biti optimista, a u ponedeljak cu polako, kao kad se ulazi u hladnu vodu, uci i zaroniti u nasu prostranu kanalizaciju zajedno sa ostalim stakorima. _____ ako zaista zelimo nesto uciniti, moramo izaci iz kanalizacije u kojoj se svi skupa nalazimo. mozda i jesmo stakori, ali siguran sam da mozemo u ovom drustvu uciniti vise nego sto mislimo ili slutimo. juce u to nisam bio posve siguran. _________________________________ nisam vidio niti jednog blogera, to me ne iznenadjuje, jer ne znam licno skoro pa nijednog/nijednu. :)) tako da nisam vidio ni simplija, ni dechka, ni gea-u (nju bih sigurno prepoznao:)), ni malteskog vuka, ni LTZS, ni zoru, niti bilo koga drugog, a opet sam osjecao da su svi tu negdje. tako da sam bio bar u jednom u pravu: nije vazno ko ce doci, vazno je da dodjes ti ;) ... eto, prebrojasmo se, nek nam je sa srecom

09.02.2008.

katedrala 9. 2. 08. foto raport (re-action blog)

eto, ga. fotografije sa lica mjesta. zapravo, sve su sa jednog mjesta iz podignute ruke, nabrzaka. :) nekad kasnije, ide maksuz post. dok vi gledate fotografije ja cu slusati muziku i piti caj. malo sam se da prostite smrznuo. u ime konceptualnog kontinuiteta, kako bi to rekao Frank Zappa, nastojat cu dati sve od sebe da post objavim sto prije, kako vi koji ste eventualno zainteresirani ne bi dugo cekali. citamo se, vrlo skoro.

09.02.2008.

hajmo ljudi, setnja! (peripateticki blog)

dosta je okupljanja po kafanama, dosta je suplje, dosta je pametovanja po ugostiteljskim objektima i dnevnim sobama i kancelarijama. dosta nam je milionskih projekata o kojima razgovaraju ljudi koji nikad nisu bili u radnom odnosu. dosta je bilo i nas samih. hajmo danas bar jedan sat trenirati optimizam, prakticirati demokratiju, pa makar bili naivni, glupi, pateticni ili bilo sta drugo. bar danas nemojmo biti to sto uvijek jesmo, stagod da je to. nego, hajmo polako u setnju. randevu je u 13.00 ispred sarajevske katedrale. idemo. danas ne razmisljamo zasto idemo ispred katedrale. danas samo treba otici u setnju, to moze svako. setnja je danas jedini cilj. idemo. _____________________________________________________________________p.s. drage moje sarajlije i svi oni koji ste to tek postali, nemojte molim vas poslije reci: jao, pa nisam znao/la, da jesam i ja bih bio/la tamo ili neku slicnu glupost. nemojte, molim vas, jer ne znam da li cu vise prezirati to sto niste znali ili sto niste saznali, a i ne podnosim vise aftermath suplju. nimalo. vidimo se danas.

08.02.2008.

randevu sa samim sobom (action blog) naivan? patetican? mozda. (blog omen)

draga dnevnice, ovaj je dan osvanuo optimisticno ispunjen brojnim mogucnostima. ja sam za danas izabrao da budem optimistican u smislu da budem i ostanem cijeli dan sretan i zadovoljan. i tako, malo pomalo sve je nekako bilo smisleno i na svom mjestu. danas sam primjetio da se artikulira glas akcije u vezi okupljanja ispred Katedrale, sutra u 13.00 sati.

znas, ja cu ici. necu ici sam, za svaki slucaj. ne bih bas volio da sutra budem jedini tamo. za svaki slucaj, iako znam da ce sutra biti drugacije. osjecam da cemo se sutra, nakon svih ovih godina, moci pogledati u lice nakon sto smo, Bogu hvala, dosegnuli samo dno koje, logicno, mora da smo sami zasluzili. znam,  i opet cemo padati i posrtati i zivotariti na dnu, ali sutra idem da se sretnem ako nista sa samim sobom, jer prigoda je toliko casna, toliko simbolicna da je dovoljno da bilo ko bude tu. znam, bit ce ispred Katedrale sutra LJUDI.  

sutra cu mozda vidjeti da nada ne umire, da nije smrtna. mozda cemo sutra svi priznati da nismo toliko hrabri da odustanemo od nade. jer nada je, draga dnevnice, magicna rijec za svakoga. nada je ono sto je Neko ili Nesto garantirao covjeku i to je garancija kosmicke vrijednosti. u redu, znam da je i inkvizicija mucila nadom, i znam da nada boli, ali i bol je za LJUDE. jer, nade se ne smijemo odreci pa cak ni kad boli.

ne idem sutra samo fola radi. unaprijed se veselim svima koje cu sutra tamo vidjeti. ako neki politicar bude govorio sutra, ja cu zvizdati. ako bude tamo neka govornica i ako bilo ko pocne drzati politicke govore i zanosno deklamovati velike rijeci, opet cu zvizdati. znas, ja bih volio da se sutra nista posebno ne desi. a najvise bi volio da nas bude puno.

ppuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuunnnooooooooooooooo.

a, to vec ne znam. zato, idem sutra ispred Katedrale, da vidim koliko nas je. ako nista, sto nas je vise to smo brojniji, a i zajedno smo skupa. :)

pa, kakvigoddasmonekasmo.

BOSNA I HERCEGOVINA

SARAJEVO

KATEDRALA

presvetog srca isusovog

9. februara/veljace 2008.

!!! 13.00, sharp !!!

eto, draga dnevnice, lijep ovi optimisticni dan, a jos ni noc nije pala kako treba. a nocas ce nas opet zvijezde posmatrati, a mi, svi mi, svjesno ili ne, svakog casa bit cemo sve blize i blize istini o jos jednoj nadi i jednom susretu. a nada je, draga dnevnice, carobna rijec.

p.s. znam da ovim necemo promijeniti nista sto je bilo. ali ako vec ne mozemo ili ne smijemo, ili necemo da dignemo glavu i prkosimo. ako vec necemo da se borimo, hajde onda bar da napravimo gestu, makar malu i simbolicnu. i na kraju, ko zna mozda nam se negdje na nebu, medju silnim nebeskim svjetlima, osmjehne jedna mlada dusa, kojoj ce biti drago, jer, eto, bar gore nije sama.
08.02.2008.

nista mi nece ovi dan pokvarit (optimalni blog)

... nista mi nece ovi dan pokvarit ... pjevusim, nicim posebno zadovoljan, spreman da se borim za svoj komadic bezbriznosti. sve je tako savrseno lose oko mene da ce sve ici svojim neredom i bez mene. cao problemi, cao nevolje. mozda od vas ne mogu pobjeci zauvijek, ali danas me sigurno necete imati. nevolje i problemi, vama govorim! danas cu biti sretan i zadovoljan. ne-za-ni-ma-te-me-!-!-! ... nista mi nece ovi dan pokvarit ...jos samo da uvezem sa vikendom. eh, gdje ce mi biti kraj. ... nista mi nece ovi dan pokvarit ... nakon sto je uzeo svoje ruzicaste naocale, otpjevusio je bezbrizno u dan pun mogucnosti.

07.02.2008.

tramvaj zvani ceznja (sentimentalni blog)

... zaista bih volio da sam bio u tom tramvaju. znam, lako je naoruzan tastaturom biti heroj i tipkati lekcije o moralu, pravdi, savjesti, junastvu. ali, sve se u meni pocelo desavati kada sam juce ujutro, rastresen i potresen, prepricavao prijatelju na poslu brutalno ubistvo mladog denisa .... kratku pricu sam zavrsio rijecima: a sve se to desavalo u tramvaju, naocigled sviju! na sta mi je on lakonski dobronamjerno odgovorio pitanjem: a sta bi ti uradio? nekoliko trenutaka kasnije, kao u soku sam ispustio samo jedno: ... jah ... od tog casa me u nepravilnim intervalima plavi ceznja i svako malo me nesto iznutra stegne, zaboli. danas sam vidio sa koliko uzasa, nevjerice, ljutine blogeri objavljuju postove. u svim objavama sam citao zalost i bijes zbog smrti nevinog mladica, zbog nepravde. zaista bih volio da sam bio u tom tramvaju. ... kakvi smo to postali LJUDI?! jesmo li mi isti oni koji su prije desetak godina, kakogod, ali, ipak ponosno prkosili smrti, cak je izazivali, gledali je u oci i smijali se? zar smo mi isti oni koji su za puno manje riskirali zivot? danima, mjesecima, godinama. zar smrt nevinog covjeka, ili bi bilo bolje reci: zar jedan zivot nije dovoljan da se ponovo pokrenemo? da se dovedemo u opasnost ako nam to savjest nalaze? ... zaista bih volio da sam bio u tom tramvaju, ako nista da jos jednom vidim od kakvog sam ja sam materijala napravljen, da li mi je kao covjeku istekao rok trajanja. da se uvjerim samo za svoj vlastiti racun. da znam da li sam obicna kukavica ili covjek. tako bih volio da sam bio u tom tramvaju, iako je svima jasno da mi, svi skupa, odavno vise nismo isti LJUDI.

07.02.2008.

aletheia - veritas - praxis (primjenjena blogozofija) #3

rijetko je koja istina tako pouzdana kao naucna, opste je mjesto da su naucne istine izvjesnije od drugih, nenaucnih istina. izmedju ostalog, naucna istina rijetko ukljucuje emocionalni aspekt pa je tako manje podlozna dojmovima, afektima itd. zato i jest naucna. medjutim, naucne istine su samo one koje su dokazive, a to implicira da su nedokazive istine zapravo neistine. razmisljajuci o npr. postanku svemira i istini: naucnik, koji do istine pokusava doci naucnim metodama, i religiozna osoba, koja vjeruje da je sve sto jeste kreacija apsoluta ili djelo Boga, obojica na slican nacin ipak samo vjeruju da stvari stoje tako kako za njih stoje. slicno tome, to sto npr. u svetim knjigama vecina datih "informacija" ne odgovara cinjenicama, mislim u odnosu na ono sto pouzdano znamo o postanku svijeta i svemira, to ne iskljucuje mogucnost postojanja apsoluta. sve dok jedan npr. evolucionist ne dokaze i ne-postojanje apsoluta, do tada sasvim osnovano ostaje na snazi princip dualiteta (svijet kakvim ga nauka poznaje nije u suprotnosti sa postojanjem Boga) ... bilo da si naucnik, privatno religiozna osoba, ili svecenik u nekoj monoteistickoj religiji ili si shaman ili seoski nadriljekar, vozac tramvaja, bloger, ili bilo ko, istina je vrlo cesto samo ono sto sam vjerujes da istina jeste.

06.02.2008.

no more heroes ili o sugradjanima koji odlaze (sentimentalni blog)

nije mi poznata statistika, ukoliko iko u ovoj zemlji uopste o tome vodi racuna, ne znam cak ni puno slucajeva, ali primjecujem da pametni i obrazovani jos uvijek u znacajnom broju odlaze iz BiH. odlaze da se ne vrate. i to se desava stalno, svaki dan. i tako vec godinama. cini se da je svakog dana u ovoj je zemlji sve vise problema, a sve manje onih koji ce ih rjesiti. jasno je zasto odlaze. ovdje za njih nema perspektive ili je oni ne vide ili ih vise uopste ne privlaci miris ovog naseg bosanskog lonca, u kojem svega ima osim jestivih sastojaka. razlicite osobe imaju razlicite motive, zelje, ambicije, snove. ali, svima koji odlaze iz BiH jedno je definitivno zajednicko, iz ovih ili onih razloga, ne zele vise zivjeti ovdje. moram priznati da je to mudra odluka, narocito onih koji su jos uvijek dovoljno mladi, sigurni u sebe i u svoje sposobnosti, u svoju odlucnost, istrajnost. medjutim, uvijek me pogodi kada cujem da neko odlazi, a posebno mi tesko pada ako je taj neko osoba za koju mislim da treba ovoj zemlji najmanje 100 puta vise nego ona njemu. nisam primjetio neku progresiju u svim tim odlascima, ali je nemoguce ne primjetiti da su konstantni. a tako je puno njih vec otislo. ... neka idu, neka im je sretno. zaista, zelim svima sve najbolje i nadam se da ce im se zelje ispuniti i snovi ostvariti. ... nego, sta cemo mi koji ostajemo? i dokle vise ovako?!

05.02.2008.

igra na srecu (blog luping)

citajuci informaciju o serijskom silovatelju koji trazi suprugu na internetu, sjetih se da me odavno cudi optimizam onih koji ocekuju da ce upoznati neku osobu na internetu (ovako ili onako) koja bi eventualno mogla biti osoba njihovog zivota, prijatelj, lubavnik ili ljubavnica, ili nesto peto. vrlo je uocljiva veza sa igrama na srecu. cini mi se slicno ako ni po cemu drugom, a ono po vjerovatnosti da se tako nesto zaista i dogodi. naime, sanse u oba slucaja su zanemarljivo male. ispada da oni koji tragaju za srecom moraju igrati na srecu, jer nemaju niti jednu drugu opciju. tako dolazim do ideje ili ako bas hocete paradoksa dana, kada je smisao zivota u pitanju: potrebna nam je sreca da bi bili srecni, odn. da bi srecu dosegnuli. na kraju se namece kao zakljucak da je internet dobar alat za sasvim realnu ambiciju u cilju razvoja komunikacije u drustvu i priblizavanje te bolje medjusobno razumijevanje uopste. na isti nacin ima smisla i uplata listica binga s vremena na vrijeme.

05.02.2008.

lazni valter i njegova logoreja o revoluciji (propaga(n)dni blog)

prije nekoliko dana, citajuci komentare nove blogerke surplus (inace ista mi se cini sasvim super), ograisao sam na tzv. blog sarajevska komuna, gdje o revoluciji mumlja nadugo i nasiroko izvjesni valter071 koji je vec u narodu svojim revolucionarnim rezultatima zasluzio ime LAZNI VALTER. zaista nije vrijedan price, ali ono zbog cega ovo pisem jeste cinjenica da je nakon dva komentara Kol Portera i jos nekoliko britkih komentara koje je ostavila Surplus, doticni istinoljubivi revolucionar staljinistickog tipa prvo brisao komentare, da bi na kraju ukinuo mogucnost komentiranja uopste. u ime slobode govora i elementarne demokratije odmah sam isprobao kako radi alat blokiraj korisnika, i sa zadovoljstvom ustanovio da fercera bez greske.

moj prvi komentar je bio:

manipulacija i demagogija!

rekao bih klasicno sarajevsko presipanje iz supljeg u prazno i pretovaranje magle.

kakve veze ima Delacroix i njegov romantizam sa sustinom revolucije koja je nasilna po definiciji? 
to sto je Delacroix naslikao ovaj prizor to taj prizor i revoluciju samu ne cini romanticnom. (napisao je lazni valter da je svaka revolucija romanticna, a argument je to da je Delacroix bio romanticar!)

uostalom bujrum domacine, izadji na barikadu. i nemoj iza busije monitora pozivati na revoluciju niti propagirati istu. propovjedaj primjerom. uradi nesto. pisati na blogu moze svako.uzmi citizena pod ruku pa polako na ulicu. vjezbajte postavljanje barikada, moglo bi vam to biti sjajno iskustvo. igrajte se zajedno revolucionara, ali nemojte kao oni pravi, skidati prolaznicima glave i prati se njihovom krvlju, mozda su potrebniji ovoj zemlji vise nego vi. mozda su veci patrioti nego vi. a mozda su i pametniji i korisniji ovom drustvu koje ima dovoljno institucija, a nedovoljno pravih ljudi u njima.

revolucija u 21st.!?

nama ne treba revolucija. imamo institucije. nama trebaju ljudi.

ne postoji kriticna masa ni za dobar dernek.
ne postoji kriticna masa za posten prosvjed povodom poskupljenja, silovanja sluzbenice od strane sudije itd.

kakva revolucija?! 
ko bi je vodio? 
ko bi u njoj ucestvovao?
sa kojim ciljevima? 
kako?

mislim, ako se bolje osjecas da pises ovakve postove to je ok. 
ali, znaj da fantaziras i hodas po oblacima.

nema ljutis.

blogerski pozdrav

p.s. kad smo kod romantizma i romanticara, upravo oni nisu ti koji pokrecu revolucije

izbrisan je i drugi kol porterov komentar koji je bio kraci sa namjerom da bude i posljednji:

problem je sto ti nisi vizionar, vec samodopadni verbalni egzbicionista.

tragicno brkas romantizam i idealizam

eto toliko, da se zna.

03.02.2008.

aletheia - veritas - praxis (primjenjena blogozofija) #2

istina. svi je navodno volimo i svako ce otvoreno reci da je istinoljubiv. istina u BiH je nesto sto je odavno zaboravljeno i napusteno kao koncept. ratni i tranzicijski cunami zauvijek je promijenio lice, a narocito nalicje ove zemlje. istina je da je ideja gradjanstva u ovoj zemlji davno bankrotirala i da gradjani skoro da vise i ne zive u BiH, a po Ustavu upravo njima pripada. istina je da su nam kao drzavi male sanse u svemu, a da politicare zanima samo novac i moc i obratno. istina je da su nasi poznanici i prijatelji vise zainteresirani za malo svoga trenutnog interesa nego za nasu egzistenciju u cjelosti ukljucujuci i nasu buducnost. istina je da smo sami sve ovo zasluzili. istina je i da smo sve ovo sami na legalnim i demokratskim izborima izabrali, pa ponovo to isto izabrali, pa opet. istina je da smo trajno i nepovratno samounisteni, ma sta mi mislili o tome. uz sve ovo, istina je da i dalje svakoga dana u svakom pogledu sve vise nazadujemo. da li zaista pod svim okolnostima i u svim situacijama volimo istinu i jesmo li istinoljubivi?

03.02.2008.

platonska ljubav (neprakticna blogozofija)

platonska ljubav je odavno dio kolokvijalne stvarnosti. obicno se pod ovom kovanicom razumijeva ili intenzivan, ne-seksualan odnos izmedju dvije osobe, ne iskljucujuci pripadnike istog spola, ni rodbinu; ili, vjernije platonovom ucenju, ideal koji izrasta iz strastvene ljubavi. nesto kao cista ljubav, sa ili bez fizickog kontakta. vjerujem da upravo takav ideal predstavlja ljubav kao ultimativno osjecanje. ljubav koja je jaca i drugacija od ljubavi brace i sestara, djece i roditelja, prijatelja ili ljubavnika. platonska ljubav je sustina svake ljubavi. da tako kazem, supstanca svake moguce ljubavi.



02.02.2008.

aletheia - veritas - praxis (primjenjena blogozofija) #1

svi deklarativno preferiramo iskrenost i uvijek insistiramo da nam je istina zaista i vrlo vazna. medjutim, kada nekom saopstite istinu onakvom kakvom je poznajete, uz eventualne argumente, u pravilu se na istinu reagira u obrnutoj proporciji sa vlastitim interesom i vlastitom potrebom, ovom ili onom. ako toj osobi istina odgovara kao npr. iskren kompliment, sa zadovoljstvom ce se sloziti. ako pak kazemo da nije u pravu kada cini ili govori ovo ili ono, ili nedajboze nesto u stilu: joj ti lobanje, nekome ko ima npr. specifican oblik glave, ista osoba ili bilo koja druga, nece jednostavno prihvatiti ono sto govorite. osim u slucajevima iskrenog prijateljstva ili ljubavi. u takvim situacijama moze se desiti da se istina prihvati sa osmjehom i da ista osoba reaguje vrlo slicno kao i na kompliment. da li nam je istina zaista i vrlo vazna?

01.02.2008.

zena srednjih godina, dobro drzeca, trazi mladica radi izrucenja (blogoglas)

...

01.02.2008.

Kapetan Bay Lop (flashback blog)

na danasnji dan prije 40 godina sef nacionalne policije juznog vijetnama Nguyen Ngoc Loan, pred kamerama televizijske kuce NBC i fotografom Adamsom, izvrsio je egzekuciju nad oficirom vijetkonga kojeg su zvali kapetan Bay Lop, sa pravim imenom Nguyen Van Lem. fotografija je obisla svijet, Eddie Adams je dobio Pulitzerovu nagradu, a general Loan je stekao slavu kakvu nije zelio (pravi umisljeni bescutni pozer i gad koji je mislio da je pametan, a bio je obicna brutalna budala). fotografija je potaknula promjenu nacina razmisljanja americke javnosti u vezi sa ratom u vijetnamu. nesretnog Lema, koji je takodje stekao slavu mimo svoje volje, Loan je hladnokrvno pogubio na ulicama sajgona u toku tet ofanzive. Lem ostaje trajno zapamcen kao heroj-zrtva, a njegova potresna smrt nije bila uzaludna. naime, ova je fotografija pokrenula plodonosnu akciju na najvaznijem frontu tog rata, u americi. to ce biti jedan od fitilja koji ce zapaliti cijelu ameriku i u konacnici dovesti do toga da amerika izgubi ovaj rat upravo u samoj americi. tako se sva silna ratna masinerija pretvorila u zmaja od papira nakon sto je rat izgubljen politicki.



BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

zajedno smo skupa

posljednji zapisi

privatne poruke
na putu u nigdje
zaborav i sjecanje
dodje mi da vrisnem svoje ime
silence is sexy
11541
u sumrak dana nezavisnosti
o snijegu, tisini i cistoci
amor fati
pricam ti pricu
pomracenje uma ili opis stanja stvari
u crnoj rupi iskopanoj po vlastitoj mjeri
nota o sreci i kako je steci
pred praskozorje
opasne misli i sulude ideje
o, mozda hamletu, te pomalo o vodi i zasigurno o uzaludnosti covjekovoj
s ovu stranu dobra i zla
momentum
idemo, svi, zajedno
obicno jutro
mi vida
samozaborav i zaboravljanje
danas
dobro jutro
uzbrdo i protiv vjetra na putu ka sreci
hic et nunc
ti svoje - oni svoje
blago tebi
recimo, cini se da
sjena i opsjena ili: treperiti ili biti
o ugrozenosti i ostalim pojavama u prirodi i drustvu
nepodnosljiva tezina postojanja
sanjati, sanjati, mozda spavati
odjeci u prazno
o zivotu i povracanju sebi
kao dah na staklu
rijeci i slova - jucer, danas, sutra
mirno more i sigurne luke
skroviste
umoran, sam
zasto?
kad sreca poljubi
super supper
a joooj
sretnost ili spretnost
sesti ili sedmi dan u sedmici, svejedno je
jos jedan lijep dan
ja jos uvijek cekam dok ti pleses
pretenciozna napomena o sreci
o ekvilibristici, tunelu i svjezem zraku
odluci se
kamen u lice
do tebe je
bliskost
udaljenost
kristalno sam
kako postajemo ono sto jesmo
krajolik konacnog
uzalud
novi pocetak
jutarnja naizgled dilema
nakon odiseje od snova do stvarnosti i nazad
sam sa samim sobom
dan poslije
posljednja stanica na putu u optimizam
blagdani, praznici, svetkovine
opusti se
haleluja
U noci punog mjeseca

FROWNLAND

My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
My spirit's made up of the ocean
And the sky 'n' the sun 'n' the moon
'n' all my eyes can see
I cannot go back to your land of gloom
Where black jagged shadows
Remind me of the coming of your doom
I want my own land
Take my hand and come with me
It's not too late for you
It's not too late for me
To find my homeland
Where a man can stand by another man
Without an ego flying
With no man lying
'n' no one dying by an earthly hand
Let the devils burn and the beggar learn
'n' the little girls that live in those old worlds
Take my kind hand
My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
I cannot go back to your Frownland

Don Van Vliet

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
458789

Powered by Blogger.ba