BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

"Come, come again, whoever you are, come! Heathen, fire worshipper or idolatrous, come! Come even if you broke your penitence a hundred times, Ours is the portal of hope, come as you are."

06.01.2008.

athos ... agion oros ... holy mountain

Grcki poluotok Athos nalazi se u Egejskom moru i nazvan je po istoimenoj planini. U isto vrijeme to je i samostalna monaska drzava. U svjetovnom odn. politickom smislu u direktnoj je relaciji sa grckim ministarstvom vanjskih poslova, a u sakralnom pod ekumenskom patrijarsijom Konstantinopolisa. Stanovnistvo drzave Athos cini nesto vise od 2000 stanovnika koji zive u 20 potpuno samostalnih i nezavisnih manastira, od kojih je 17 grckih i po jedan bugarski, srpski i ruski. Poluotok se prostire na 350 km2, a pored Grcke, zvanicna zastava je ona i Vizantijskog carstva. Za ulazak je potrebna neka vrsta vize koja se ugovara nekoliko dana unaprijed u skladu sa kapacitetima, jer je sistem uredjen tako da je dozvoljeno samo do 100 posjetilaca dnevno i to iskljucivo muskaraca.

U mitologiji postoje dvije verzije nastanka ovog poluostrva. Obje smjestaju nastanak Athosa u vrijeme titanomahije. Po prvoj, titan Athos je bacio ogromnu stijenu na Posejdona, ali to nije bas najspretnije uradio pa je ista pala u more i napravila planinu Athos: po drugoj, Posejdon je bacio stijenu na Athosa. Tom ga je stijenom i ubio odn. "pritisnuo" i tako je nastala planina Athos. Prema krscanskoj tradiciji, Djevicu Mariju i svetog Ivana, na njihovom putu prema Kipru, zahvatilo je nevrijeme i zaklon su nasli u jednoj od luka na ovom poluotoku. Marija, odusevljena ljepotom ovog mjesta, zatrazila je od Boga da joj pokloni ovu planinu. Navodno joj je Gospod odgovorio otprilike sljedece: neka ovo mjesto bude tvoj vrt i tvoj raj, i spasenje, i utociste za one koji traze spas. Od tada se planina Athos smatra Bastom ili Vrtom Djevice Marije. Ironicno, jer je ulazak u Athos zenama strogo zabranjen i formalno nemoguc. Cak je i Vijece Evrope dva puta interveniralo kod Grcke vlade da ukine ovaj zakon, ali uzalud.

Bilo kako bilo, Athos je drzava u drzavi i za pravoslavne vjernike, a i za mnoge ljude sirom svijeta ovo je sveto mjesto. Vec od 5. stoljeca zabiljezeni su dolasci prvih monaha koji su trazili mir u ljepoti prirode kako bi se u potpunosti posvetili spoznaji Boga. Narednih nekoliko stoljeca zivjeli su uglavnom u ermitazima od kojih su i danas mnogi u upotrebi. Najstariji manastiri su izgradjeni prije vise od deset stoljeca. Na ovom poluotoku su manastiri jedinstveni i po tome sto su na izvjestan nacin izolirani jedni od drugih. Svaki ima i pratece objekte i to su uglavnom manje kuce, celije, ermitazi i sl. Godine 1180. manastir Hilandar (koji je prethodnih stotinjak godina bio grcki) poklonjen je Stefanu Nemanji i srpskom narodu. Od tog vremena je i srpski jezik jedan od sluzbenih jezika u Athosu. Upravo je ovaj manastir najvise stradao od pozara 1990. i 2004. godine koji su nanijeli ogromnu stetu Athosu.

Ova pravoslavna geografska i duhovna svetinja uspjesno je odoljevala raznim osvajacima i ta burna istorija ostavila je traga na arhitekturi. Tako su manastiri vecinom prave tvrdjave sa bedemima i kulama. Od 15. stoljeca i dolaska osmanlija, ova mini vizantijska drzava je potpuno sacuvala nezavisnost. Kada je Sultan Murat osvojio Solun 1430. godine monasi su mu odmah obecali lojalnost, a ovaj im je garantirao sigurnost imovine i vjeroispovijesti. To je potvrdio i Mehmed nakon sto je osvojio Konstantionopolis 1453. garantirajuci im nezavisnost. Period od kraja 15. do pocetka 17. stoljeca bio je prosperitetan za Athos. Cak je i sultan Selim izdao fetvu da svaka gradjevina na Athosu u kojoj je citano i proucavano evandjelje ukoliko bude srusena ili vatrom izgori mora biti renovirana. Osmanlije su se zadrzale do 1912. a vec 1913. poluostrvo je i formalno pravno pripalo Grckoj kao dio mirovnog sporazuma. U novije doba ova je drzava bila u najvecoj krizi pocetkom sedamdesetih godina proslog stoljeca. Broj monaha je iznosio nesto vise od 1000 i uglavnom su bili stari. Od tog vremena Athos je na razlicite nacine podrzavan i obnavljan, a u ovom stoljecu dozivljava i svojevrsni procvat dolaskom sve veceg broja mladjih i obrazovanih monaha sa religijskim zanosom kakav nije vidjen godinama.

Prirodne ljepote Athosa, manastiri, brojni ermitazi od kojih neki i na takoreci oku nepristupacnim liticama, ikone, freske i ilustrirane knjige cine ovo mjesto dusom pravoslavlja. Athos bastini milenijsku tradiciju koju je obiljezila posvecenost monaha, od kojih mnogi i danas niti primaju niti pisu pisma, niti komuniciraju sa "vansjkim svijetom", a mnogi ne pricaju uopste (kako bi se izbjegla tastina). Daleko od svijeta i svega svjetovnog uspjeli su odrzati svoju vjeru u potpunom duhovnom miru i predanosti, okruzeni prirodnim ljepotama, izolirani, a ponekad na njihovu srecu i zaboravljeni ...

... i da, njemacki kompozitor i multiinstrumentalist (u pravom smislu te rijeci) Stephan Micus snimio je album Athos  kao epilog trodnevne posjete i svojevrsnog hodocasca. Rezultat je meditativna i ekstaticna muzika, koja na izuzetan nacin rekreira njegovo iskustvo ovog svetog mjesta.

zastava vizantijskog carstva
BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

zajedno smo skupa

posljednji zapisi

privatne poruke
na putu u nigdje
zaborav i sjecanje
dodje mi da vrisnem svoje ime
silence is sexy
11541
u sumrak dana nezavisnosti
o snijegu, tisini i cistoci
amor fati
pricam ti pricu
pomracenje uma ili opis stanja stvari
u crnoj rupi iskopanoj po vlastitoj mjeri
nota o sreci i kako je steci
pred praskozorje
opasne misli i sulude ideje
o, mozda hamletu, te pomalo o vodi i zasigurno o uzaludnosti covjekovoj
s ovu stranu dobra i zla
momentum
idemo, svi, zajedno
obicno jutro
mi vida
samozaborav i zaboravljanje
danas
dobro jutro
uzbrdo i protiv vjetra na putu ka sreci
hic et nunc
ti svoje - oni svoje
blago tebi
recimo, cini se da
sjena i opsjena ili: treperiti ili biti
o ugrozenosti i ostalim pojavama u prirodi i drustvu
nepodnosljiva tezina postojanja
sanjati, sanjati, mozda spavati
odjeci u prazno
o zivotu i povracanju sebi
kao dah na staklu
rijeci i slova - jucer, danas, sutra
mirno more i sigurne luke
skroviste
umoran, sam
zasto?
kad sreca poljubi
super supper
a joooj
sretnost ili spretnost
sesti ili sedmi dan u sedmici, svejedno je
jos jedan lijep dan
ja jos uvijek cekam dok ti pleses
pretenciozna napomena o sreci
o ekvilibristici, tunelu i svjezem zraku
odluci se
kamen u lice
do tebe je
bliskost
udaljenost
kristalno sam
kako postajemo ono sto jesmo
krajolik konacnog
uzalud
novi pocetak
jutarnja naizgled dilema
nakon odiseje od snova do stvarnosti i nazad
sam sa samim sobom
dan poslije
posljednja stanica na putu u optimizam
blagdani, praznici, svetkovine
opusti se
haleluja
U noci punog mjeseca

FROWNLAND

My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
My spirit's made up of the ocean
And the sky 'n' the sun 'n' the moon
'n' all my eyes can see
I cannot go back to your land of gloom
Where black jagged shadows
Remind me of the coming of your doom
I want my own land
Take my hand and come with me
It's not too late for you
It's not too late for me
To find my homeland
Where a man can stand by another man
Without an ego flying
With no man lying
'n' no one dying by an earthly hand
Let the devils burn and the beggar learn
'n' the little girls that live in those old worlds
Take my kind hand
My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
I cannot go back to your Frownland

Don Van Vliet

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
471751

Powered by Blogger.ba