BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

"Come, come again, whoever you are, come! Heathen, fire worshipper or idolatrous, come! Come even if you broke your penitence a hundred times, Ours is the portal of hope, come as you are."

31.01.2008.

krajolik konacnog (privatna poruka)

... ne znam: zasto svaka dusobolja spava kad i ti i zasto se budi kad i ti i zasto te nikada ne napusta? zasto je ziva i na poslu i na putu na posao i sa posla? zasto je tu i kada pijes kafu i kad citas novine? zasto ne ode, bar na jedan dan? negdje, nekom drugom. ne znam ... a zasto se ne sjetis svako jutro nekih lijepih stvari, trenutaka, osjecaja, uspomena? nekog pogleda, nekog osmjeha, pretrcavanja pariskih ulica, lutanja po nepoznatim gradovima, poluopijenih bauljanja muzejima. zasto se ne sjetis onog predivnog uzbudjenja kada iznenada shvatis da si ostao sam okruzen slikama? nasamo sa divnim avetima oko sebe. sjeti se nekog magicnog muzickog momenta, nekog mirisa koji te izvuce iz ordinarnog svijeta oko tebe. nekog fantomskog mirisa koji ti je dokument necega tako vaznog da se sam javlja negdje u tvojoj dusi i podsjeca te na ljepotu i nesto sto si ko zna kad zaboravio. ... ako se vec ne mozes sjetiti neceg lijepog, onda zamisljaj nesto sto cete odvesti daleko. zamisli da ces skoncati kao rutger hauer u filmu blade runner. pri punoj svijesti, reci posljednje rijeci i ugasiti se, jos samo za trenutak drzeci bijelu golubicu u ruci, koja ce odmah potom slobodno odletjeti. zamisli da si sve price koje volis sam prozivio i ispricao, da si spasio svijet od vanzemaljaca i da je nakon toga sve bilo super i da su svi bili sretni i zadovoljni. zamisli da si miyamoto musashi ili ljubavnik merilyn monroe. stagod. sjeti se, zamisljaj, sanjaj, samo ne dozvoli da te siva, crna svakodnevnica koju zivis i koja te okruzuje, proguta. da te uvuce u sebe i da postanes isti kao mnogi drugi, tu, danas, oko tebe. tup, bezosjecajan, iskljucivo samobitan, iskljucivo samozabavan. ne viri kroz prozore u kuce tudjih zivota, ma kako bili lijepi ili ruzni, uzbudljivi ili dosadni, samo zato da bi te nesto ucinilo sretnijim ili bar mirnijim. sam si. i sa drugima i bez njih sam si i sam ces i ostati. zato dopusti da nesto dobro, makar i nestvarno, oboji tvoj dan ljepsim tonovima i neka ti bar djelimicno zivot postane ugodan kad je vec iz dana u dan neugodan. probaj da te sve ono sto si nekad osjetio i dozivio podigne i izvuce iz ovog jada, uzasa, ludnice i haosa koji zoves svojom domovinom danas. neka te davno zatomljeni osjecaji ispunjavaju i ne dozvole crnilu da te na kraju ucini nesretnim. jer, kao sto smo toliko puta u sali rekli jedan drugom: sve je u sreci, zato ne dozvoli da budes nesretan. jer svakim dahom ostajes bez daha manje. i uopste, ostaje ti svega sve manje. vremena, srece, ljubavi, radosti, zadovoljstva, bezbriznosti. zivot je kratak, to pouzdano zna svaki stogodisnjak na siciliji ili okinavi. ovako ili onako, neces bas jos dugo setati ispod zvijezda, niti ce te zemlja na svojim ledjima jos 100 godina strpljivo nositi. mozda tvoje sutra dolazi vec sutra, a mozda za deset godina, a mozda nikada. zato, ne dozvoli da budes nesretan. _____ p.s. raspisah se. ali tvoje dugo cekanje i strpljenje morao sam zadovoljiti detaljnim odgovorom upravo sada i upravo ovako, jer drugacije ionako nije moglo biti. _____ p.p.s. da ne zaboravim, ako nista od ovoga ne radi i ne pruza ruku, prozovi neku sebi dragu i blisku, po mogucnosti iskrenu osobu i otidjite na kafu, koncert, u kino, u pm, bilo gdje, tamo gdje je pijesak dovoljno dubok. i to pomaze :)

30.01.2008.

fallujah: the ballad of the fallen / babylon story (blog geo politikon)

faludja je grad u iraku smjesten oko 70 km zapadno od bagdada. tragovi o istoriji ovog grada sezu do vremena babilona, a poznat je i kao grad suzivota i tolerancije, tako da je, izmedju ostalih i ostalog kroz mnoga stoljeca upravo u faludji bila aktivna i jevrejska akademija. danas je faludja grad pod unutrasnjom i vanjskom opsadom. u toku prvog rata amerike protiv iraka 1991. u napadima navodecim projektilima na most preko eufrata, u faludji je "greskom" stradalo na stotine civila. u pripremi posljednje invazije na irak, a i u sadasnjem vremenu okupacije, fallujah je grad koji je oznacen kao strateski najvazniji u tzv. sunitskom trouglu. vjerovatno je s tim u vezi razoreno 80% svih zgrada, od kojih je 50% totalno unisteno ukljucujuci i 60 gradskih dzamija. inace je faludja grad koji je nekada bio poznat i kao grad dzamija.

uprkos vlastitom svjedocenju, kolika kolicina destruktivnosti, barbarizma, svireposti i bescutnosti stoji negdje uvijek spremna kod onih koji su jaci a za one koji su slabiji, ipak sam uvijek iznova zatecen kada se sjetim da se to zapravo stalno i oduvijek desava. rat, nasilje, razaranja, ubistva, a sve zbog ekonomskih, politickih i vojnih interesa jakih kojima se to sve skupa jednostavno moze, pa jordame kako im i kad padne na pamet. sarajevo nije bilo sto je danas faludja, ali je i opsada sarajeva imala svojih "cari", ali to je druga prica. bilo kako bilo, svjestan ovih cinjenica mogu samo za svoj vlastiti racun pokusavati ciniti dobro bez obzira koliko sve skupa beznacajno bilo i izglasati sam sebi pravo na vlastiti stav. ... puno je prica o faludji. to su vazne price i treba ih pricati.

http://www.informationclearinghouse.info/article10907.htm

http://en.wikipedia.org/wiki/Fallujah

29.01.2008.

ponekad (ilustrirani blog) #4

neko ponekad dobije ono sto zasluzuje, a ponekad neko dobije i ono sto ne zasluzuje. tako je to. zivot presudjuje u skladu sa kvantnom fizikom, gluposcu, zagrijavanjem globalnim ili licnim, a i afekti su takodje vazni. najtuznije od svega je sto sve bude i prodje i sve bude kao da nikada bilo nije.

29.01.2008.

... ! ... ? ... šta se dešava ? (ilustrirani blog) #3

...

29.01.2008.

o čemu razmišlja? (ilustrirani blog) #2

...

29.01.2008.

o čemu razmišlja? (ilustrirani blog)

...

29.01.2008.

kao i jucer, iza zavjese (oniricki blog)

sanjao sam. ne sjecam se sta i kako. ostali su samo fragmenti, prizori i neki pomjesani osjecaji. bilo je tako uvjerljivo da nisam siguran da li sam sanjao nesto sto sam vec dozivio ili je to bilo nesto posve novo. san je bio erotican, ali bez trunke pornografije. zapravo, nije bilo nista seksualno, ali je bilo vrlo senzualno i nekako tajanstveno. ne, nisam sanjao da sam bogat :) bio je to jedan od onih snova kad se probudim zbunjen i sa nepodnosljivom zeljom da se sjetim svega, da prodjem kroz sve jos jednom, ali uzalud. ostaje samo taj neki nejasni osjecaj feelinga i zvuk sounda :)) da, i pjesma ... Ruke su mi bile slani pijesak Sanjao sam te Ruke su mi bile na oltaru mnoge godine Zaronjene stijene placu Svjetlost pocinje Tihim mijenjanjem mojih pobuda Kao i jucer Iza zavjese Mozda na mom licu nadjes tragove sjecanja Mozda ne razumijes, Ali volim te Krenuo sam u dubinu sobe s jasnom namjerom Da materijaliziram nemoguce snagom poruke Razuzdanost histriona blisko odzvanja Neka drugi broje krizeve Kao i jucer Iza zavjese Ono sto me stalno plasi zvuci poznato Mozda ne razumijes, Ali volim te Otkud osjecaj da gubis pouzdano zaledje Umjetnost te cini jacom nego sto pretpostavljas Mozda tvoja slutnja vara Mozda umisljam Htio bih da budes sretnija Kao i jucer Iza zavjese Igrat cu pred tobom opet ulogu pjesnika Mozda ne razumijes, Ali volim te Gledaj kako konci aluzije prodiru u svijest Ni tjeskoba kao nijemi svjedok ne vrijedi suvise Stajao sam na peronu ljeta gospodnjeg Moglo je biti proslo stoljece Kao i jucer Iza zavjese Zamisli da brdo slika putuje svemirom Mozda ne razumijes, Ali volim te

28.01.2008.

ponedeljak, jos jedan (heavy morning blog)

ponedeljak. opet. kao da je jucer bio prosli. kao da je jucer bila nova godina. kao da je jucer bilo ljeto. vrijeme tako brzo leti da me pocinje plasiti i bacati u blagi ocaj. sedmice su postale dani, a ciklusi od jedne godine dobri su samo za knjigovodstvo, prijave poreza i slicno. trebamo racunati vrijeme bar u petoljetkama. sustina je da svaki dan protice brze od prethodnog i tako stalno. pocinjemo slutiti da se nesto desava kada napunimo recimo 25. godinu. a vec poslije 30. nam postaje sasvim jasno da vrijeme neumoljivo ubrzava svoj zastrasujuci let. vec sutra cemo biti stari i ucinit ce nam se da smo jucer krenuli u osnovnu skolu ili fakultet, svejedno. i nije problem sto zivimo brzo. nije problem ni u brojnim obavezama, stvarnim, izmisljenim i samonametnutim, niti u nedostatku slobodnog i kvalitetnog vremena. problem je sto nam je to sudbina. to, da nam zivot brzo prodje. zato, odmah zavrsavam ovaj post. zelim vam jos jednu uspjesnu i veselu novu sedmicu ili novi dan, kako vam vise odgovara. ;)

27.01.2008.

o muzickom iskustvu ili zasto je nazif gljiva = johann sebastian bach (blogogled)

nema sanse, ali nikakve sanse da nekome ko slusa recimo halida beslica ili nazifa gljivu objasnite zasto je johann sebastian bach znacajniji muzicar. to je isto kao da nekome ko u galerijskom ambijentu svoje dnevne sobe uziva okruzen brojnim vilerovim goblenima pokusavate objasniti znacaj djela jacksona pollocka ili kazimira maljevica. za prvog ce reci da je bezveze, jer je mahnito isprskao platno bojama, sto je u sustini tacno, a za maljevicevu suprematisticku kompoziju bi vas samo blijedo pogledao neiskreno klimajuci glavom pokusavajuci sakriti svoje sazaljenje prema vasem atrofiranom intelektu. ali vratimo se muzici. zaista, svaki ljubitelj bachovih kantata ce pozeljeti zacepiti usi kada cuje neki novokomponovani radijski hit, isto ce reagirati i redovni posjetilac aque ili bazena kada cuje neki kantorov koncert, fugu, koral ili bilo sta drugo. jasno je da je sa pozicija muzicke teorije bach neuporedivo savremeniji i moderniji od bilo kog novokomponovanog kompozitora, ali isto je tako suvremeniji i moderniji i od svakog rock n roll benda. ipak, tesko je prihvatiti cinjenicu da neko ne podnosi bacha, a dosegnuti egzaltiranost ili ekstazu uz kemala malovcica mu je kao ljubitelju bacha napiti se vode. razlog nalazim u cinjenici da je svaka muzika emocionalni izraz i kao takva svaka ima vlastitu vrijednost u smislu emocionalne komunikacije izmedju autora (i/ili izvodjaca) i publike. cak se ne mogu valjano donositi ni aksioloski sudovi niti raditi bilo kakve komparativne analize ili ocjene. jednostavno, izgleda da estetika muzike treba da podrazumijeva ravnopravnost i demokratiju. u tom smislu gledano, svaka je muzika podjednako vrijedna jer svaka nudi izvjesno muzicko iskustvo. u prakticnom smislu, kao sto adolescenti teze identificirati i diferencirati sebe upravo uz pomoc muzike, na isti nacin skloni smo procjenjivati, da li po ovoj adolescentnskoj inerciji ili ne, druge na osnovu onoga koju i kakvu muziku slusaju. cesto i u smislu kvalifikacije ili diskvalifikacije drugih. tako da smo skloni ocjenjivati druge na osnovu toga sta slusaju, a ne na osnovu onoga sto rade i govore. cinjenica da dok uz omiljenu muziku prosjecni bh. mladic dlanovima podize plafone, a djevojka stere ves, bez obzira da li stoje na podu ili stolu ili pak zajedno vise na plafonu, ne znaci previse nekome ko tu muziku ne podnosi. naravno, problem nije u tome, vec je nezgodno sto taj neko ni njemu ni njoj ne priznaje muzicko iskustvo. kao da je estetika rezervirana samo za koncertne dvorane i galerije. novac je, kao mjerilo vrijednosti ili ekonomsko-estetsku kategoriju, suvisno objasnjavati. skoro pa je svaki vidjeniji novokomponovani izvodjac zaradio mnogo vise od svog arlaukanja nego bach od svog komponiranja ili sviranja.

26.01.2008.

kol porter ili dan poslije 100 dana kolporterstva (prigodni shizo blog)

kakav bih ja bio kolporter kada vam ne bih donio i vijesti o blogeru koji se odaziva na ime Kol Porter? nikakav. e, kako sam ja svakakav ali nikako nikakav ono sto slijedi je kratka prica o Porteru ili kako je znameniti americki kompozitor u svojoj blog reinkarnaciji postao virtuelno sretan. zapravo radi se o potpuno obrnutoj prici od one koja se smatra istinitom. a evo odmah i dva primjera: u svom blog izdanju iskljucivo je hetero orijentiran, za vrijeme rata nije kako se vjeruje dernecio po Parizu i drugim evropskim metropolama kao pripadnik izgubljene generacije vec je skakutao i cucao po rovovima. ali to je ionako dosadan dio price o Kolu Porteru ... svoj blogerski zivot zapoceo je razmjenjujuci salvete i razglednice za knjige iz etike, estetike i gnoseologije. kako su blogeri zainteresirani uglavnom za salvete, ostalo mu je podosta razglednica pa je iste poceo slati na razlicite adrese, rezultat te akcije jos uvijek ocekuje. medjutim, umjesto zeljene literature dobio je uglavnom neinspirativne dnevnike nezanimljivih ljudi, a i zena. a poznato je da voli citati i tipkati, pa je poceo da ispisuje stranice kako bi nadomjestio manjak u svojoj blogoteci. glavna tema za njega je on sam i svi drugi u svijetu oko njega. jedna od vaznijih aktivnosti na blogu mu je igranje na klackalici sa samim sobom. ponekad je dole, a ponekad gore, pa sve tako. to znaci da je uglavnom negdje izmedju i da sebe ne gleda sa visine, a ni iz perspektive vrtnog patuljka. povremeno pati od nesanice. to mu nije problem osim sto se zakiti podocnjacima, ali i to prodje. ... dosadno pise kada pise o sebi. bolje pise kad ne pise o sebi. navodno se najbolje govori o sebi kad se dobro pise. zaista je porter covjek paradoksa. njegova je misija, ako cemo pravo, vrlo jednostavna: siriti uvjerenje da nada ipak postoji. nada da se ljudi mogu razumjeti, pa mozda cak i shvatiti. a sve u cilju boljeg drustva uopste. zivi u ubjedjenju da je moguce koracati ka boljem i sretnijem drustvu, jer on zaista gaji nadu da drustvena sreca kao takva postoji, pa makar i samo kao ideja. kol porter nije usamljen, ali okruzenost drugima ne preferira u odnosu na samocu. iako je u pravom svijetu umjereni pesimista, na blogu je nadrealni optimista. iako pise o svemu ne pise svasta, rado komunicira sa svima ali ne i sa svakim. uglavnom to je jedan dobronamjeran bloger, bar sudeci po onome sto ja znam o njemu. o drugim, tudjim, iskustvima zaista ne mogu govoriti. ... eto, za sada toliko, bit ce sigurno vise nego dovoljno. ovom prilikom prenosim njegove licne pozdrave svim drugovima i drugaricama, a i onima koji ce to tek postati.

25.01.2008.

prigodne vijesti (blog mindset)

"Dobra je vijest da percepcija nije realnost. Loša je vijest da realnost nije važna."

Jonathan Bernstein

http://www.bernsteincrisismanagement.com/

 



25.01.2008.

jedna priča (sentimentalni blog)

25.01.2008.

splav meduze ili 100 dana kolporterstva (o blogu blog)

pozdravljam sve prisutne i zahvaljujem na dolasku. kao sto znate, prisutnima na ovom blogu garantiramo potpunu indiskreciju

kada sam otvorio ovaj blog dao sam sebi 100 dana da se upoznam sa "stanjem stvari" i ustanovim cemu zapravo blog sluzi, jer s obzirom da nisam znao cemu blogger sluzi pitao sam se da li uopste radi, jer mi se kao patku u mikijevoj radionici cinilo da ne radi ili da prostite, mislio sam da je blogger institucija za gubljenje vremena. otvaranjem ureda ili predstavnistva u jednoj takvoj ustanovi cinilo mi se kao sjediti u parku i pricati sa slucajnim prolaznicima o svemu i svacemu. sa druge strane blogovi koje sam prije ovog vremena posjecivao uglavnom su strucni gdje pametan svijet truni o ponekad pametnim stvarima, ali to su da ih tako nazovem strukovni blogovi po svijetu, a kako BiH ne zivi u korak sa vremenom i svijetom u njemu, blogger.ba mi je izgledao kao znameniti splav meduze, a bh. blogeri kao brodolomnici koje je kapetan napustio i prepustio divljem moru i neizvjesnoj sudbini ... romanticar u meni je ovo prepoznao kao poziv i vec u sljedecem trenutku blog je bio otvoren, hocu reci, zasjala je nova zvijezdica na blogerskom nebu. :P 

u proteklom periodu dobio sam izvjestan broj privatnih poruka u vezi sa mojim identitetom, pa bi mozda bilo najbolje da to odmah rascistimo. kol porter je stvarna licnost, kompozitor velikog broja pjesama od kojih se velika vecina i danas snima i izvodi. prosao je neobican i tragican zivotni put i prica o njemu slijedi u narednom prigodnom postu povodom ovog naseg malog, ali znacajnog, jubileja. jer kao sto rece moj prijatelj, a ja sa zadovoljstvom prenosim, "otvaranje ovog bloga je mali korak za tebe, a veliki za blogersku zajednicu". naravno, svidjela mi se ova hiperbolicna dosjetka, i vremenom sam poceo shvatati je ozbiljno :) ... evo, emocije su proradile i tesko zadrzavam fokus :)

uglavnom, prvo sam se cudio nekih dvadesetak dana komentarima na blogovima: nigdje veze smisla i znacaja bilo cega. to me dobacivanje koje zovemo komentarima ponovo podsjetilo na situaciju slucajnih prolaznika. onda sam otkrio drazi privatnih poruka. e, to je srce i dusa blogerske uzaludnosti u vremenu i prostoru. vrhunsko otudjenje koje tezi egzibicionizmu sakrivenom ispod plasta privatnosti. te poruke su zapravo potpuno negativan aspekt bloga kao takvog. tu se ustanovljava institucija za gubljenje vremena i utemljuje potpuna ispraznost ukoliko se ne koriste krajnje umjereno (osim ako nemate u ambiciji neku shemu). tako da vas ovim putem obavjestavam da vise ne koristim servis privatnih poruka (osim u iznimno hitnim i posebnim slucajevima). glede komentara uveo sam rezim tako da sam anonimnima medju nama oduzeo pravo javljanja. dovoljno je sto sam sam anoniman :)

i tako dan po dan, eksperiment po eksperiment i dosli smo do prvih 100 dana, i da budem iskren pomislio sam cak i da sa ovih 100 dana i zavrsim sa blogom. ipak sam odlucio da ostanem iako je popularno i uputno sa bloggera otici koji put zauvijek.

u 100 dana naucio sam da sto te vise posjecuju sve te vise posjecuju i obratno. na bloggeru je sve progresivno, u svakom pravcu. moja skromna pocetnicka statistika je preko 6000 posjeta, preko 150 blogera me smatra svojim favoritom, a imam i vlastite favorite. nakon brojnih lutanja intelektualnim labirintima razlicitih blogera i blogerki bilo je prijatnih iznanedjenja, a i drugih iznenadjenja i saznanja. one koje sam upoznao sa zadovoljstvom cu ovom prilikom spomenuti, sto ne znaci da one koje ne spominjem nisam zapamtio po dobrom i lijepom.

... pa, da vidimo, bez koga moj blog ne bi imao smisla. ...

posebno su mi dragi oni koji dolaze od pocetka, a ti znaju koji su ;)

... bambi, neokrunjena kraljica bloggera, duhovita i cinicna, jedina joj je mana sto podrzava konju :) ; superjunak, odlican i zadivljujuce odmjeren bloger (upravo je superjunak jednoglasnom odlukom drustva kolportera BiH proglasen za blogera sa najvise stila); umorni mi je zbog necega posebno drag, a da ni sam pouzdano ne znam zbog cega (valjda sam sentimentalan prema neznanim saborcima), svidja mi se toplina i ambijent kafane, ispod bloba, kod brace kresevljakovic i to je jedan od rijetkih ugostiteljskih objekata u koji uopste zalazim. tajni agent mi je medju duhovitijim i nepretencioznijim u raji. nema sanse da kliknem dva puta na njegov blog a da se bar jednom ne nasmijem pravom cistom bezveznom a smislenom i britkom bosanskom humoru, a i marljiv je momak ravnog mu nema. ...

pravohibridnoslavlje je dvojac koji navodno fercera zamaskiran u dva identiteta, oba su cool iako potpuno razlicita. dok je hibridna komponenta pravohibridnogslavlja cura koja jednostavno koristi obje noge pri svakom klizecem startu, slavopravni sastojak je retko fin decko, simpatican nadasve. ovaj je dvojac blog-spomenik intelektualnog bluda i nemorala bez nacionalne osnove ;-)

ne moze covjek a da se ne susretne sa blog-djevama, pa smo tako sreli srcanu gea-u, putnicu, cmokanu, pashinicu, hasarsceru, o be lisku, opskurno vidjenu i iznutra plavu. sve su manje-vise :)))) pametne, a kako izgledaju to vam zaista ne bih znao reci. ja sve blogere zamisljam pomocu njihovih avatara. tako da sam se odmah prepao cim sam sreo bambi, obradovao heroju, nasmijao majmunu za hastalom, a sto tek djeve imaju avatare ...

ima ona jedna sa crtezom, ona brze pameti i ostrog jezika; pa ona s rukama, sto pise one price; pa ona sto je vazda na kamili; pa ona sa uvijek spremnim poljupcem; pa androgena itd. ... ipak ostaje kao najveca dilema da li bijeli odsjaj na crvenom balonu reflektira prozor ili su to dva usklicnika? :) ...

zapravo su favoriti smisao i ljepota bloga. nemam pojma kakve su hiljade drugih, ali da budem otvoren nisam ni previse radoznao. ... moglo bi se nabrojati jos mnogo njih, ali ovo bi trebalo dostati. blog je javan tako da cemo se povremeno baviti sami sobom odnosno drugim blogerima u smislu njihovih blogerskih identiteta i integriteta. ... ja skoro pa nikog ne znam licno na bloggeru. a i mene skoro da niko ne poznaje i ta mi situacija godi. volio bih da tako i ostane. ...

ipak, sustina bloggera zrcali se u cinjenici da je to najveci klub usamljenih srdaca koji poznajem. a s obzirom da ja nisam usamljeno, nego hrabro srce :) lako je doci u situaciju koja potencijalno stvara nesporazum i problem, ali ne moze se tu nista. tako je to. ... bilo kako bilo, nakon prvih 100 dana odlucio sam da do daljnjeg ostajem na bloggeru bloger.

salu na stranu, hvala na strpljenu i vremenu. vidimo se ;) 

p.s. zamalo sam odustao od bloga zbog silnog publiciteta i sve vise javnih licnosti na bloggeru, cini mi se da i druge, za razliku od mene, iskusne blogere pomalo pocinje nervirati ovaj isforsirani trend dolaska javnih licnosti, ali sad kad je i predsjednik tu nema smisla napustati bojisnicu, i zaista mi je zanimljivo u kojem smjeru ce blogerska zajednica otici. u svakom slucaju osjecam da sam stigao na vakat, nadam se da sam i dobrodosao.

p.p.s. zna li iko, sta se desava sa misterioznim cortom? od kako je ulje poskupilo ni traga od njega ;)

 



24.01.2008.

splav meduze ili 100 dana kolporterstva (o blogu blog)

...

blog najava

...

osvrt na blog i blogere nakon 100 eksperimentalnih dana kolporterstva.

...

 

 

23.01.2008.

edgar allan poe - alone

From childhood's hour I have not been As others were; I have not seen As others saw; I could not bring My passions from a common spring. From the same source I have not taken My sorrow; I could not awaken My heart to joy at the same tone; And all I loved, I loved alone. Then- in my childhood, in the dawn Of a most stormy life- was drawn From every depth of good and ill The mystery which binds me still: From the torrent, or the fountain, From the red cliff of the mountain, From the sun that round me rolled In its autumn tint of gold, From the lightning in the sky As it passed me flying by, From the thunder and the storm, And the cloud that took the form (When the rest of Heaven was blue) Of a demon in my view.

23.01.2008.

the fog of war / robert mcnamara (blog politikon)

23.01.2008.

alan parker (video blog)

22.01.2008.

edgar allan poe - annabel lee

IT was many and many a year ago,       In a kingdom by the sea,   That a maiden there lived whom you may know       By the name of Annabel Lee;   And this maiden she lived with no other thought              Than to love and be loved by me.      I was a child and she was a child,       In this kingdom by the sea,   But we loved with a love that was more than love,       I and my Annabel Lee;    With a love that the wingèd seraphs of heaven       Coveted her and me.      And this was the reason that, long ago,       In this kingdom by the sea,   A wind blew out of a cloud, chilling        My beautiful Annabel Lee;   So that her highborn kinsmen came       And bore her away from me,   To shut her up in a sepulchre       In this kingdom by the sea.       The angels, not half so happy in heaven,       Went envying her and me;   Yes! that was the reason (as all men know,       In this kingdom by the sea)   That the wind came out of the cloud by night,        Chilling and killing my Annabel Lee.      But our love it was stronger by far than the love       Of those who were older than we,       Of many far wiser than we;   And neither the angels in heaven above,       Nor the demons down under the sea,   Can ever dissever my soul from the soul       Of the beautiful Annabel Lee:      For the moon never beams, without bringing me dreams       Of the beautiful Annabel Lee;    And the stars never rise, but I feel the bright eyes       Of the beautiful Annabel Lee;   And so, all the night-tide, I lie down by the side   Of my darling—my darling—my life and my bride,       In her sepulchre there by the sea,        In her tomb by the sounding sea.

22.01.2008.

ratno iskustvo ili kratka geneaologija jedne poslovice

ratna iskustva dijelim na dvije vrste. prva je profiterska, a druga tragicna i traumaticna. naime, svi koji su se u ratu obogatili, hajrovali ili stekli privilegije, pozicije i sl. ili im je u ratu ovako ili onako bilo dobro i dovoljno ugodno nazivam onima sa profiterskim iskustvom. unutar ove grupe postoje brojne varijacije, od sasvim benignih do razlicitih malignih oblika ratne prakse i zivljenja. ali me trenutno ova vrsta ratnog iskustva ne zanima. ovi drugi su dozivjeli rat na "pravi" nacin, kao traumu i/ili tragediju. e, ti me zanimaju, skoro svi. po zavrsteku rata mislio sam da samo oni koji su bili na strani pravde imaju pravo ratno iskustvo, a svi oni koji nisu bili na strani istine imaju krivu sliku stvari. ja sam bio na strani pravde i i stine, i tako vjerovatno misle svi iz ove grupe. otici cu tako daleko i reci da vjerovatno i neki zlocinci isto tako misle, stavise lako je zamisliti da su potpuno uvjereni u to. bilo kako bilo, suvisno je razmjenjivati iskustva rata sa onima koji su bili na drugoj strani, oni ostaju onostrani a njihova iskustva jednostavno ne korespondiraju sa nasim. i nije ovo prica o nama i njima, a oni su svi oni koji nisu mi. vec je ovo prica o ratnom iskustvu. i danas cesto razmisljam o tome sta je to u mom ratnom iskustvu ili iskustvu rata, ako bas hocete, sto me najvise pomjerilo i ostvarilo najsnazniji uticaj? na prvom mjestu sretan sam jer sam ostao ziv. zvuci sebicno ali nije. samo sam svjestan da je puki slucaj odlucio da postanem promasen i ostanem ponosan ratni promasaj. uvijek se iznova pitam sta sam naucio o ratu, ako sam ista. i tako vremenom sam shvatio da sam puno vise stvari zaboravio u ratu, nego naucio. ali sam i saznao neke stvari koje bez rata mozda nikada ne bih naucio. i da ne duzim, silom prilika i mimo moje zelje, medju vrijednostima koje sam iznio iz rata je i jedna lekcija o zivotu ciji sam cudni pa skoro mogu reci i bizarni nauk iprva nesvjesno, a kasnije i svjesno prakticirao skoro pa svakodnevno. kakogod, u ratu sam naucio da vjerujem da ukoliko nesto dovoljno zelis da je to nesto i moguce.

21.01.2008.

zajedno

"I know it's probably impossible that we will ever be together ... But, that doesn't mean we can't have a few laughs together, you know. I'll take whatever you can give cause I'm just happy to be with you!" --------- Good Morning, Vietnam

20.01.2008.

o prici i pricanju (blog citat)

"Na hiljadu raznih jezika, u najraznolicnijim uslovima zivota, iz veka u vek, od drevnih patrijarhalnih pricanja u kolibama, pored vatre, pa sve do dela modernih pripovedaca koja izlaze u ovom trenutku iz izdavackih kuca u velikim svetskim centrima, ispreda se prica o sudbini covekovoj koju bez kraja i prekida pricaju ljudi ljudima. Nacin i oblici toga pricanja menjaju se sa vremenom i prilikama, ali potreba za pricom i pricanjem ostaje, a prica tece dalje i pricanju kraja nema. Tako nam ponekad izgleda da covecanstvo od prvog bleska svesti, kroz vekove prica samo sebi, u milion varijanata, uporedo sa dahom svojih pluca i ritmom svoga bila, stalno istu pricu. A ta prica kao da zeli, poput pricanja legendarne Seherezade, da zavara krvnika, da odlozi neminovnost tragicnog udesa koji nam preti, i produzi iluziju zivota i trajanja. Ili mozda pripovedac svojim delom treba da pomogne coveku da se nadje i snadje? Mozda je njegov poziv da govori u ime svih onih koji nisu umeli ili, oboreni pre vremena od zivota-krvnika, nisu stigli da se izraze? Ili to pripovedac mozda prica sam sebi svoju pricu, kao dete koje peva u mraku da bi zavaralo svoj strah? Ili je cilj toga pricanja da nam osvetli, bar malo, tamne puteve na koje nas cesto zivot baca, i da nam o tom zivotu, koji zivimo ali koji ne vidimo i ne razumemo uvek, kaze nesto vise nego sto mi, u svojoj slabosti, mozemo da saznamo i shvatimo; tako da cesto tek iz reci dobrog pripovedaca saznajemo sta smo ucinili, a sta propustili, sta bi trebalo ciniti, a sta ne. Mozda je u tim pricanjima, usmenim i pisanim, i sadrzana prava istorija covecanstva, i mozda bi se iz njih mogao bar naslutiti, ako ne saznati, smisao te istorije. I to bez obzira na to da li obradjuju proslost ili sadasnjost." ..... Ivo Andric, dio govora povodom primanja Nobelove nagrade.

20.01.2008.

uzalud (privatna poruka)

ljudi i zene, momci i djevojke, draga djeco bloggeri. jutros mislim kako se dva indivduuma nece nikada medjusobno shvatiti kako treba. uvijek su najmanje dvije price ili dvije verzije iste price, ili dvije istine, dva dojma, dvije slutnje, dvije vizije, dva stanovista, dvije struje, dva senzibiliteta ... dvije osobe. sanse za potpunom komunikacijom drasticno se smanjuju sto je vise ucesnika. uglavnom, uzalud se trudimo. tesko ce iko ikada biti do kraja i kako treba shvacen. ... vjerovatnoca da ce neko biti shvacen obrnuto je proporcionalna njegovoj potrebi da bude shvacen. ... sto se tice saosjecanja, to realno ne treba ni ocekivati. jedva iskreno saosjecamo sami sa sobom.

19.01.2008.

iza maske ili ispred zavjese (blog osvrt)

sigurno ste primjetili, dragi moji princevi i jos draze princeze dnevnih boravaka, kako polako postaje trend (ukazanja) na nasem dragom bloggeru da poznate ili javne licnosti otvaraju svoje blogove. fino je to i kao i svi drugi dobro su dosli, te ih i ovom prilikom pozdravljamo. medjutim, malo mi je bezveze kada cim otvore blog odmah krenu u pr akciju. Ambasador ili neko drugi, cini mi se da sve sluzi popravljanju ili poboljsavanju imagea uz pokusaj da se predstavi doticna osoba kao neko sirokog horizonta, bez predrasuda prema bilo cemu, sklona novim medijima itd. cinjenica je da koriste vlastita odn. prava imena, a ne koriste brojne mogucnosti kreiranja blog-identiteta. e, tu vam ja dragi moji otkrivam najmanje jedan paradoks. vidim pokusaj kreiranja pozeljne maske obicne, otvorene i sasvim normalne osobe koja ce biti njihovo novo made-up lice za novi medij. postoje slicnosti kada su u pitanju javne licnosti na bloggeru. jedna od uocljivijih je bezlicnost. cemu blog ako ce Ambasador na njemu pjevati istu pjesmu kao i u ostalim medijima? cemu blog ako ce gosp. Ibro Spahic, na njemu objavljivati vec objavljene pjesme? meni su pomenute osobe sasvim ok, ali su mi njihovi blogovi bezveze. jer ako vec nose na svojim licima nevidljive maske onda neka budu dosljedni i ostanu iza zavjese. ali oni hoce ispred zavjese, mame ih svjetla bloggerske pozornice, sta li? jedinstvena prilika za bezazleni hohstapleraj. ... nego, recite mi vi, koji smijete reci ono sto drugi ne smiju ni pomisliti, kako se vama sve ovo oko javnih licnosti na bloggeru cini? ... p.s. jeste li sreli neku od javnih-blogger-licnosti na nekom blogu koji nije njihov? jer kako sami kazu zele upoznavati, komunicirati ... ponekad se cini da ih nema ni na vlastitim blogovima:)

18.01.2008.

Michel Gondry (video blog)

17.01.2008.

thich quang duc (blog profil)

Thich Quang Duc rodjen je 1897. godine kao Lam Van Tuc i njegov zivot bio bi impresivna ali tipicna prica vijetnamskog budistickog monaha da se 11. juna 1963. godine nije zapalio u znak protesta protiv politike tadasnjeg predsjednika Diema. citav slucaj je postao globalni fenomen nakon sto je u New York Timesu objavljena prica uz fotografiju Malcoma Brownea, koji ce za to djelo dobiti i Pulitzerovu nagradu, kao i David Halberstam za tekst, a obojica su kao reporteri prisustvovali cinu samospaljivanja. Thich Quang Duc je stigao kao dio velike procesije na prometnu sajgonsku raskrsnicu. navodno je jedan drugi monah htio izvrsiti ovaj protest ali je Ducovo starjesinstvo prevagnulo. u pratnji dvojice monaha zauzeo je karakteristicni meditativni polozaj (lotosov cvijet). dok ga je njegov pratilac posipao benzinom Duc je u ruci nizao drvene kuglice budisticke brojanice i izgovorao molitvu posvecenu Budi, zatim je upalio sibicu ... Halberstam je izmedju ostalog napisao: "...bio sam previse sokiran da bih plakao, previse zbunjen da zapisem bilo sta ili postavim pitanje, previse izgubljen i dezorijentiran da bih mislio ... dok je gorio nije se ni pomjerio niti oglasio ili ispustio neki zvuk. mirno je sjedio u potpunom kontrastu prema svemu sto se u tom trenutku oko njega desavalo". dok je pripreman za konacno ritualno kremiranje izvadjeno mu je srce koje je ostalo potpuno netaknuto. srce su kao relikviju pohranili u Xa Loi Pagodu. upravo taj samostan, kao i mnogi drugi, pretrpio je napad vladinih snaga, u augustu iste te godine, u kojem je na stotine monaha ubijeno ili nestalo. bilo je jos ovakvih slucajeva samospaljivanja u Vijetnamu i prije i poslije Duca. njegov primjer je slijedio i Norman Morrison koji se zapalio "pod prozorom" americkog ministra odbrane Roberta McNamarae u znak protesta protiv rata u Vijetnamu 2. novembra 1965. godine. autokrat Diem koji je vrsio sistematske progone budista u Vijetnamu je platio glavom upravo 2. novembra 1963. godine. nakon Ducovog protesta ponovo je izigrao narod Vijetnama i budiste, ali se i njegov polozaj u cjelosti promijenio. u samo nekoliko mjeseci pao je u nemilost, da bi na kraju bio ubijen u oklopnom vozilu na putu prema glavnom sjedistu vojske Vijetnama. sahranjen je u neoznacenom grobu pored kuce Americkog ambasadora. 3. novembra 1992. americki bend Rage Against the Machine objavio je svoj debi album sa fotografijom Duca u plamenu.

diem nakon egzekucije
16.01.2008.

o savremenom i savremenosti (blogogled)

za pocetak se odmah dogovoramo i preskacemo pricu o postmoderni i tzv. postmodernizmu, da bi se kao ljudi i zene vratili pomalo zaboravljenom pojmu savremenosti, koji je podjednako besmislen i prazan i kao takav zapravo ne govori nista bitno, osim ako puku faktografiju ne smatramo bitnom.

kada kazemo savremeno slikarstvo, savremena muzika, savremena knjizevnost, imamo dojam da smo nesto rekli. nesto dobro i pametno. pojmovi i sintagme koji ukljucuju savremenost kao npr. savremena umjetnost uglavnom funkcioniraju na nivou faktografije. ukoliko ne funkcioniraju na nivou faktografije onda ne funkcioniraju nikako.

slika 1. mlad, uspjesan poduzetnik vozi se u svom sportskom kabrioletu. i dok mu vjetar viori prelijepu plavu kosu, iz zvucnika cujemo Bachov koncert BWV 1065, stav treci, Allegro

slika 2. isti mladi poduzetnik pod istim okolnostima slusa Joy Division i pjesmu Transmission 

slika 3. na otvorenju izlozbe grafika lokalnog umjetnika najavljuju kao odlicnog predstavnika savremene grafike u recimo BiH

slika 4. mladi filozof objavio je esej o svevremenoj savremnosti Platonove filozofije

slika 5. u novembru 2007. godine hiljade mladih i starih bh. gradjana odlazi na koncert grupe Deep Purple

prve dvije slike predstavljaju nesavremenost i odsustvo iz savremenosti. (osobno preferiram napustiti savremenost upravo na takav nacin, ali nisam mlad i uspjesan poduzetnik i nemam sportsko auto :))

slika 3. osim cinjenice da umjetnik zivi u isto vrijeme odn. u istom vremenu kao i mi koji smo dosli na otvorenje nista pod kapom nebeskom nije receno ni o umjetnosti ni o doticnom umjetniku.

slika 4. opazamo da kontradikcija i ovaj put nudi vise smisla nego kondikcija (inace pravni pojam ali isti u ovom slucaju koristim slikovitosti radi). zaista je Nietzsche savremeniji filozof od mnogih zivucih filozofa. naravno, mnogi mrtvi fillozofi su zivlji u smislu savremenosti nego mnogi filozofi koji su upravo u ovom trenutku usred vlastitog predavanja

slika 5. ukoliko posjetite muzej vostanih figura Madame Tussauds nista niste saznali o savremenosti, ukoliko posjetite Louvre ili Uffizi saznat ce te puno vise o savremenosti, odn. o onome sto bi ona zapravo trebala biti i predstavljati 

i moglo bi se o savremenosti jos svasta reci u smislu da ova ne govori nista previse vazno, ali cini se da nema potrebe. savremnost je bas kao postmoderna, zvuci dobro ali ne znaci bas previse. i jedan i drugi pojam svojim postojanjem i svakodnevnom upotrebom bezuspjesno pokusavaju dokinuti izmedju ostalog i pojam modernog koji je ipak imao i jos uvijek ima smisla.

zavrsimo ovaj tekst prigodnim stihovima Curtisovim i otplesimo u skokovima u jedan ljepsi svijet u kojem rijeci znace i predstavljaju iskustvo, emocije, smisao.

Radio, live transmission. Radio, live transmission. Listen to the silence, let it ring on. Eyes, dark grey lenses frightened of the sun. We would have a fine time living in the night, Left to blind destruction, Waiting for our sight. ... Dance, dance, dance, dance, dance, to the radio. ...

objavio u 16:17 postpostmodernisticki p.s. post:  isjecak iz filma 24 hours party people, ukljucujuci i briljantnog Tonya Wilsona :)

http://www.youtube.com/watch?v=B4SvIgq_dL4&feature=related

a kako drzim da je ovaj film odlican i obavezan za gledanje evo jos jedan kratki dodatak

http://www.youtube.com/watch?v=Jq2B4iPszNo&feature=related

i za kraj da ne bude nesporazuma

http://www.youtube.com/watch?v=flVEoNuEYgE

15.01.2008.

music is the best (best blog)

Information is not knowledge.

Knowledge is not wisdom.

Wisdom is not truth.

Truth is not beauty.

Beauty is not love.

Love is not music.

Music is THE BEST...

album Joe's Garage

FRANK ZAPPA

http://www.youtube.com/watch?v=UXIi7lw_lIY

15.01.2008.

simple formula (blog citat)

"I'll give you a simple formula for straightening out the problems of the United States (or any other country, op. kp).

First, you tax the churches. You take the tax off of capital gains and the tax off of savings. You decriminalize all drugs and tax them same way as you do alcohol. You decriminalize prostitution. You make gambling legal. That will put the budget back on the road to recovery, and you'll have plenty of tax revenue coming in for all of your social programs, and to run the army."

Frank Zappa

14.01.2008.

novi pocetak (privatna poruka)

probudih se u zoru sto je izgledala kao novi pocetak. jedina pouzdana veza sa samim sobom su ova pisma sto ih neredovno i brzo pisem. pokusavam dobaciti svoj glas do sebe, nesto sto sam opazio pa to drzim kao spoznaju.

quo vadis? mozes li uopste uhvatiti korak sa samim sobom, zivjeti u korak sa sobom? mozes li dok pises ove redove biti potpuno iskren? mozes li zaista reci sve?

ako dozvolis, dao bih ti savjet: pokusaj izbjegavati samozaborav. budi i misli da si to sto jesi, jer nista drugo ne mozes biti bez obzira sto ti se nekada cini da bi mogao biti sve. ako, konacno, postanes ono sto jesi, ako se do kraja realiziras, tada ces moci biti sve, ali ces to sto vec jesi znati kao sve sto ikada zelis biti.

ponekad, kada te dugo posmatram imam srece da te uhvatim u tvojim majstorijama vrludanja kroz zivot. zato znam da ti na kraju moram reci: to je samo jedan zivot i napravljen je od vremena. tvoj zivot od tvog vremena.

13.01.2008.

jutarnja naizgled dilema (privatna poruka)

zivim u vrijeme prisilne drustvenosti i rastuce usamljenosi pojedinca. stvari teze vlastitom pogorsanju, a zivot izmedju samoce i okruzenosti drugima postaje svakoga dana sve apsurdniji. u ocajnickoj potrebi da budemo voljeni bez ustezanja cemo npr. ogovarati druge i pri tome osjecati kako je nama nanesena nepravda i kako tu istu nepravdu nikada necemo ispraviti, ali se eto trudimo i radimo sta i koliko mozemo da ucinimo druge nesretnima, da im otezemo ionako tezak zivot. jer oni to zasluzuju. jer mi to zasluzujemo.

cemu onda poezija i muzika, slikarstvo i balet, strip i teatar kada mozda iza svake umjetnosti unezvjereno prebiva jedna sujetna i sebicna osoba?

12.01.2008.

nakon odiseje od snova do stvarnosti i nazad (privatna poruka)

sada, nakon sto si zavrsio jos jednu svoju odiseju od snova do stvarnosti i nazad, budi bezbrizan jer znas da kojim god putem krenes uvijek je to jedan te isti put. tvoj jedini put koji si morao i moras preci. ne ostaje jos puno toga sto treba uciniti. slobodno sanjaj i budi bezbrizan jer to je jedina sreca koja je ikada postojala. uci od djece, sijedi i umni ipak znaju bitno manje. i jos nesto, a ti to znas, estetski dozivljaji i iskustva umjetnosti ma kako duboki, iskreni i potresni bili, unutrasnji su i potpuno licni i ne uticu na bilo sta sto je izvan tebe. isto kao sto nikad niko nece biti do kraja shvacen u onome sto je za njega najbitnije. isto tako, ljepota koju osjecas i sve ono cemu se divis ostaje zauvijek samo u tebi.

10.01.2008.

ekskluzivno s povodom (foto blog)

u ljeto 2006. godine Zijah Gafic je napravio seriju fotografija u okolini Zepca. predstavljeni prizori ilustriraju idilican i slikovit zivot, kao i i sacuvanu tradiciju mjestana.

povod za objavljivanje ovog posta je pokusaj dodatnog informiranja, a u vezi sa jednim od danasnjih postova superjunaka. naime, iako sam mislio da je tradicija tetoviranja krizeva na rukama zena u Bosni i Hercegovini opste poznata pojava, uvjerio sam se po ko zna koji put da je na bloggeru malo sta opste mjesto. uz fotografije koje prikazuju spomenuto, donosimo vam i druge prizore i lica i nadamo se da cete uzivati u njihovoj ljepoti.

zahvaljujemo se Zijahu Gaficu na ustupljenim fotografijama, koje su zasticene zakonom o autorskom pravu. ove autorove fotografije do sada nisu objavljivane.

http://superjunak.blogger.ba/arhiva/2008/01/10/1314951

 

10.01.2008.

misija u Iraku (blog omen)

http://www.youtube.com/watch?v=owCXbDVTLRE

skromni prilog današnjem raspoloženju na bloggeru.

10.01.2008.

sretna nova godina

svim muslimanima i muslimankama sretna nova 1429. godina.

09.01.2008.

go get 'em tiger! (blog omen)

Today you can make your voice heard - you can insist that change will come.

Barack Hussein Obama

p.s. New Hampshire je pao na drhtav glas i slabost Hillary Clinton 

U tijesnoj i do kraja neizvjesnoj utrci za kandidata demokratske stranke na ovogodišnjim predsjedničkim izborima Hillary je zabilježila prvu pobjedu. Da parafraziram njene izjave: vođenje države je proza, a kampanja je poezija. Bila je dovoljna samo jedna suza i da Amerika povjeruje.

http://www.youtube.com/watch?v=gq9wAHk-S_A

Već je izvjesno da će demokratski kandidat biti afričkog porijekla ili žena.

Bilo bi sjajno da upravo demokratski kandidat postane novi POTUS

President of the United States

 Adventure has just begun.

08.01.2008.

o Bogu i ne-teizmu (blog teodiceja)

Postoje pitanja koja smatram neprikladnim, drskim, besmislenim i neprihvatljivim. Prvo na toj listi nepotrebnih pitanja je svakako: vjeruješ li u Boga? Šta te briga? je pitanje kojim poželim na to odgovoriti ili Eto, tebi ću reći!

Nerijetko je pitanje ove vrste o Bogu pretenciozno i tendenciozno. Naročito ako ga postavljaju ateisti. Zašto to njih uopšte zanima, oni ne vjeruju i to bi im trebalo biti dovoljno. Isto važi i za one koji vjeruju, a opet postavljaju drugima takva pitanja. I jedni i drugi su međusobno slični do nevjerovatnosti. Egzistenciju Boga ili njegovu ne-egzistenciju nije moguće dokazati. Dakle, sve u vezi s tim spada u zonu koja je razumu nedostupna jer prelazi granice našeg iskustva (to je još i Kant znao).

Ova vječna antinomija je shodno tome predmet vjerovanja, a ne znanja. Osim ako vjera nije temeljena na znanju ili obratno. Nije bez pameti posvetiti svoj život ili bar dio vremena spoznaji Boga, i to nije nikakav apsurd niti paradoks. Shodno tome, oduvijek sam bio sklon oponirati dogmatizmu onih koji vjeruju u Boga i bahatizmu onih koji ne-vjeruju u postojanje Boga ili bi bilo preciznije reći oni koji vjeruju u Njegovu ne-egzistenciju. Jer, kao što smo vidjeli ni jedni ni drugi ništa o tome ne mogu pouzdano znati. Posebno me zabavlja koprcanje ne-teista, u njihovom pokušaju da svakog ko vjeruje indiskretno diskreditiraju samo zato što vjeruje, a oni k'o biva znaju. To me posebno nasmijava jer njihov izbor vjerovanja u ne-Boga i klanjanje tom ne-Bogu, jeste zapravo čin baziran na razumu i slobodnoj volji. A o razumu i slobodnoj volji je svašta do sada rečeno i napisano, a moglo bi se i puno toga dodati.

Uklanjanjem Boga iz našeg svijeta prosječan ne-teista zapravo želi postaviti prvo sebe pa onda sve ostale na Njegovo mjesto. U ovom trenutku pozvat cu Friedricha Nietzschea, heroja svih ateista, koji izmedju ostalog pita i odgovara: "Šta smo učinili kada smo ovu Zemlju odvezali od Sunca - Boga? Ne upropašćujemo li se neprestano, strmoglavce? I nazad, i sa strane, i naprijed, na sve strane? Ima li još gore i dolje? Ne lutamo li kroz beskrajno Ništa? ... Obećavam tragično doba. Dugi slijed rušenja, odvajanja, padova, prevrata stoji pred nama. Bit će ratova kakvih Zemlja još ne poznaje..." i bilo je ratova svih vrsta, svjetskih, bratoubilačkih i kakvih sve ne. Atentat na Boga donio nam je svijet u kojem je sve prepušteno čovjeku. Tako da živimo u svijetu koji ukida svaki moral a paradoksalno počiva na pravu i vladavini zakona, a ti zakoni su nastali na moralnim principima koje je utemeljila religija (da ne bude nesporazuma, svijet u kojem živimo zasnovan je na privatnoj svojini i ekonomija je ultimativna religija, ali to nije predmet ovog ogleda).

U najmanju ruku ne-teisti su nedosljedni u svom vjerovanju u ne-Boga, jer priznaju npr. moral, a ne priznaju Boga koji je garant (da se poslužim Descartesovim argumentom, u malo iskrivljenom obliku) morala uopšte.

Ne pada mi na pamet da sada govorim o dogmatizmu vjernika, o religijama i njihovim institucijama, zabludama, ratovima, inkvizicijama, iskljucivostima, predrasudama itd.

S obzirom da znamo ništa pouzdano o Bogu, možemo samo reći da je Bog potrebniji nama nego mi njemu. Da, u svijetu bez Boga, u kojem ovaj ili onaj čovjek daje sebi za pravo da mijenja Boga u njegovom odsustvu, uspostavljajući pri tome red i poredak kakav on u ime Boga misli i osjeća da treba ustanoviti. I bez obzira što se interes, novac, nafta, ili bilo šta svjetovno ili ekonomija uopšte krije iz svake politike, pa i iza većeg dijela svih religija, Bog je dobar i bez njega se ne može, odn. nije pametno bez njega.

Postojanje zla ne isključuje postojanje Boga, to takodje znamo vec stoljecima, tako da pitanja tipa? a ovo? a ono? a nepravda? a siromaštvo? a ratovi? a zločinci i krvnici koji slobodno hodaju? jednostavno ne donose argumente protiv egzistencije Boga već samo primjedbe. I ma kako bolno i ma kako teško bilo prihvatiti svijet ovakav kakav jest i Boga u isto vrijeme, Bog i svijet ovakav kakav jeste i kakav je oduvijek težio biti nisu u suprotnosti.

Nije ova teodiceja dekorativna ili revijalna, a pogotovo ne dogmatična. Ipak, čini mi se da nam treba neka vrsta konsenzusa o Bogu. Ali ne o Bogu kao božanskom entitetu već o Bogu kao suncu i centru našeg svijeta. Bez Boga smo samo zgodan sticaj okolnosti kvantne mehanike, puki kosmički slucaj, svemirski izuzetak koji je eto ispao zanimljiv. Bez ideje Boga smo izgubljeni. Tako da mislim da je Voltaire bio zgodno u pravu kada je rekao: da Boga nema, trebalo bi ga izmisliti.

Čitajte u nastavku koji, nekada uskoro, slijedi: o religioznom iskustvu (blog teodiceja)

07.01.2008.

ako nema Boga (blog citat)

Ako nema Boga - sve je dozvoljeno.

Braća Karamazovi

F. M. Dostojevski

06.01.2008.

athos ... agion oros ... holy mountain

Grcki poluotok Athos nalazi se u Egejskom moru i nazvan je po istoimenoj planini. U isto vrijeme to je i samostalna monaska drzava. U svjetovnom odn. politickom smislu u direktnoj je relaciji sa grckim ministarstvom vanjskih poslova, a u sakralnom pod ekumenskom patrijarsijom Konstantinopolisa. Stanovnistvo drzave Athos cini nesto vise od 2000 stanovnika koji zive u 20 potpuno samostalnih i nezavisnih manastira, od kojih je 17 grckih i po jedan bugarski, srpski i ruski. Poluotok se prostire na 350 km2, a pored Grcke, zvanicna zastava je ona i Vizantijskog carstva. Za ulazak je potrebna neka vrsta vize koja se ugovara nekoliko dana unaprijed u skladu sa kapacitetima, jer je sistem uredjen tako da je dozvoljeno samo do 100 posjetilaca dnevno i to iskljucivo muskaraca.

U mitologiji postoje dvije verzije nastanka ovog poluostrva. Obje smjestaju nastanak Athosa u vrijeme titanomahije. Po prvoj, titan Athos je bacio ogromnu stijenu na Posejdona, ali to nije bas najspretnije uradio pa je ista pala u more i napravila planinu Athos: po drugoj, Posejdon je bacio stijenu na Athosa. Tom ga je stijenom i ubio odn. "pritisnuo" i tako je nastala planina Athos. Prema krscanskoj tradiciji, Djevicu Mariju i svetog Ivana, na njihovom putu prema Kipru, zahvatilo je nevrijeme i zaklon su nasli u jednoj od luka na ovom poluotoku. Marija, odusevljena ljepotom ovog mjesta, zatrazila je od Boga da joj pokloni ovu planinu. Navodno joj je Gospod odgovorio otprilike sljedece: neka ovo mjesto bude tvoj vrt i tvoj raj, i spasenje, i utociste za one koji traze spas. Od tada se planina Athos smatra Bastom ili Vrtom Djevice Marije. Ironicno, jer je ulazak u Athos zenama strogo zabranjen i formalno nemoguc. Cak je i Vijece Evrope dva puta interveniralo kod Grcke vlade da ukine ovaj zakon, ali uzalud.

Bilo kako bilo, Athos je drzava u drzavi i za pravoslavne vjernike, a i za mnoge ljude sirom svijeta ovo je sveto mjesto. Vec od 5. stoljeca zabiljezeni su dolasci prvih monaha koji su trazili mir u ljepoti prirode kako bi se u potpunosti posvetili spoznaji Boga. Narednih nekoliko stoljeca zivjeli su uglavnom u ermitazima od kojih su i danas mnogi u upotrebi. Najstariji manastiri su izgradjeni prije vise od deset stoljeca. Na ovom poluotoku su manastiri jedinstveni i po tome sto su na izvjestan nacin izolirani jedni od drugih. Svaki ima i pratece objekte i to su uglavnom manje kuce, celije, ermitazi i sl. Godine 1180. manastir Hilandar (koji je prethodnih stotinjak godina bio grcki) poklonjen je Stefanu Nemanji i srpskom narodu. Od tog vremena je i srpski jezik jedan od sluzbenih jezika u Athosu. Upravo je ovaj manastir najvise stradao od pozara 1990. i 2004. godine koji su nanijeli ogromnu stetu Athosu.

Ova pravoslavna geografska i duhovna svetinja uspjesno je odoljevala raznim osvajacima i ta burna istorija ostavila je traga na arhitekturi. Tako su manastiri vecinom prave tvrdjave sa bedemima i kulama. Od 15. stoljeca i dolaska osmanlija, ova mini vizantijska drzava je potpuno sacuvala nezavisnost. Kada je Sultan Murat osvojio Solun 1430. godine monasi su mu odmah obecali lojalnost, a ovaj im je garantirao sigurnost imovine i vjeroispovijesti. To je potvrdio i Mehmed nakon sto je osvojio Konstantionopolis 1453. garantirajuci im nezavisnost. Period od kraja 15. do pocetka 17. stoljeca bio je prosperitetan za Athos. Cak je i sultan Selim izdao fetvu da svaka gradjevina na Athosu u kojoj je citano i proucavano evandjelje ukoliko bude srusena ili vatrom izgori mora biti renovirana. Osmanlije su se zadrzale do 1912. a vec 1913. poluostrvo je i formalno pravno pripalo Grckoj kao dio mirovnog sporazuma. U novije doba ova je drzava bila u najvecoj krizi pocetkom sedamdesetih godina proslog stoljeca. Broj monaha je iznosio nesto vise od 1000 i uglavnom su bili stari. Od tog vremena Athos je na razlicite nacine podrzavan i obnavljan, a u ovom stoljecu dozivljava i svojevrsni procvat dolaskom sve veceg broja mladjih i obrazovanih monaha sa religijskim zanosom kakav nije vidjen godinama.

Prirodne ljepote Athosa, manastiri, brojni ermitazi od kojih neki i na takoreci oku nepristupacnim liticama, ikone, freske i ilustrirane knjige cine ovo mjesto dusom pravoslavlja. Athos bastini milenijsku tradiciju koju je obiljezila posvecenost monaha, od kojih mnogi i danas niti primaju niti pisu pisma, niti komuniciraju sa "vansjkim svijetom", a mnogi ne pricaju uopste (kako bi se izbjegla tastina). Daleko od svijeta i svega svjetovnog uspjeli su odrzati svoju vjeru u potpunom duhovnom miru i predanosti, okruzeni prirodnim ljepotama, izolirani, a ponekad na njihovu srecu i zaboravljeni ...

... i da, njemacki kompozitor i multiinstrumentalist (u pravom smislu te rijeci) Stephan Micus snimio je album Athos  kao epilog trodnevne posjete i svojevrsnog hodocasca. Rezultat je meditativna i ekstaticna muzika, koja na izuzetan nacin rekreira njegovo iskustvo ovog svetog mjesta.

zastava vizantijskog carstva
04.01.2008.

otoci ili ostrva (foto blog)

:

04.01.2008.

voljeti i biti voljen (blog citat)

Being deeply loved by someone gives you strength, while loving someone deeply gives you courage.

              Lao Tse
02.01.2008.

sam sa samim sobom (privatna poruka)

ne znam ... mozda umisljam ... cini mi se da je sa drugima moguce imati dobar odnos ako, i samo ako sam prema njima stalno saosjecajan, otvoren, raspolozen, strpljiv, iskren ... ali, kada mi svane crni dan i kada nisam raspolozen ni za vlastito drustvo, ali sta cu, moram :). kada se zatvorim u sebe kako bi na suzenom horizontu manje vidio i cuo i tako zastitio strune svoga duha od suvisnih vibracija, obicno tada ... zapravo, tada u pravilu nisam drugima uopste zanimljiv. kao da nemaju bas nekog strpljenja za mene. cak i ako su to oni koji me znaju kao moju najbolju verziju ... ultimativno izdanje mene ... sve mi se cini da u trenutku kada su mi drugi najpotrebniji, jer trebam pomoc da izadjem na svjetlo dana iz mracnog psiholoskog podruma, uglavnom ili nisu tu ... ili su u savrseno suprotnom raspolozenju, bez strpljenja, sluha i interesa za stanje u kojem se nalazim ... bezosjecajno ... elegantno grubo ... izgleda da upravo tada stize na naplatu sve ono sto im se ne svidja, a dolazi od mene. bas tada kad uopste ne zelim i nisam spreman za konflikt bilo koje vrste, nalazim se u areni u borbi za zivot ili smrt odnosa sa doticnom osobom ... pokusavam dokuciti zasto je tako, ali ne uspijevam ... medjutim, mislim da tako jeste, odn da to tako dozivljavam, osjecam i vidim ... ono sto mi jedino preostaje je da se ostavim nasamo sa samim sobom i sacekam da sve prodje i svane dan u kojem cu ponovo biti stalno saosjecajan, otvoren, raspolozen, strpljiv, iskren ... i kada cu opet biti drag, zanimljiv i rado vidjen ... to sto mi tada nece biti previse vazno ... ionako, izgleda, nije vazno ... zanimljiv fenomen ... ne znam ... mozda stvarno umisljam ...

02.01.2008.

novogodisnji blog dekalog

... odluke ... iscrpljujuce raskrsnice ... kako se blizio kraj godine, tako sam sve cesce i sve zesce razmisljao sta bi to od 1. januara mogao promijeniti, koje bi novogodisnje odluke trebao donijeti ... prolazili su dani, a ja sam i dalje pravio razlicite planove i liste i uzurbano pripremao novogodisnje odluke. ovaj je proces kulminirao u posljednjih nekoliko dana tako da sam konacno odlucio i donio odluku da nista ne odlucujem do daljnjeg, ali kad sam to pokusao napisati pretvorilo se u deset odluka koje su zapravo zapovijesti samom sebi. ... tesko je sa ovog mjesta procijeniti da li je ovo nesto trajnog ili privremenog karaktera, ali u trenutku dok ovo pisem uvjeren sam u vlastitu spremnost na pokoravanje samom sebi.... dakle: ... 1. ljubi bliznjeg svoga. ne bas kao samog sebe, ali ljubi kako treba ... 2. prestani "raditi na sebi" ... 3. prestani ucestalo razmisljati o sebi i preispitivati se ... 4. ne pozeli mijenjati druge ... 5. djeluj intuitivno, analiziraj razumno ... 6. pokusaj bolje organizirati vrijeme ... 7. ne razgovaraj o onome ko nije tom razgovoru prisutan ... 8. ne brini ni o cemu ... 9. oprosti kome mozes, pamti svima sve ... 10. u slucaju potrebe i/ili vise sile oglusi se o prethodnih pet zapovijesti ...

01.01.2008.

dan poslije (ppp ili prigodna privatna poruka)

... eto ga. sve je gotovo :) ... sad ponovo mozemo biti kakvi hocemo, kakvi jesmo i kakvi nismo, ali ne moramo biti nazor sretni, raspolozeni, razdragani, ludi ... dok gledam sa prozora kako snijeg polako prekriva sve, znam da u njegovoj tisini mogu pronaci utjehu ... sve izgleda lijepo, cisto, bijelo ....... nova mi je godina stigla u neznanju ... u trenutku sam shvatio da je tu, jos samo nekoliko minuta ... opet nisam bio fokusiran na glavnu stvar :) ... ponocni pirotehnicki mizanscen za trenutak me odveo u neki ljepsi i bolji svijet ... samo na trenutak, pomislio sam: a mogla bi ovo biti tako divna voznja svemirom na ovoj cudesnoj planeti... i da, ljudi su sretni ove noci jer su zaboravili sve sto vecaras ne zele znati ... oni koji su nocas sjetni i ne previse veseli, ipak ne mogu zaboraviti sve sto ne zele znati ... zaista je zastrasujuca potreba da budemo voljeni i da budemo sretni ... cinimo sve da to postignemo, ali avaj, ljubav je toliko rijetka da je lakse vjerovati da ne postoji ... a sreca?! ... eh, to je tek zagonetka cije rjesenje nikada necemo dokuciti ... i na kraju ovog pocetka, mogu vam reci jos samo nekoliko stvari: ne gubite vrijeme, ne koristite previse mobitel, postoje indicije da su ljudi prije zivjeli bez kompjutera ;) ... ne citajte debele knjige, ne ispijajte povazdan kafe, slusajte muziku (po mogucnosti legalno), ne lazite kadgod to mozete, koga volite potrudite se da taj ili ta to i sazna, koga ne volite - toga zaboravite ... ... ... ne slusajte sta vam savjetuju :) ... i uopste ne slusajte druge, radite po svom pa makar i naopako ................ i jos nesto, nije vazno koliko prijatelja imate, koliko ste voljeni, koliko zaradjujete ili kakva vam je perspektiva, ono sto se jedino racuna je koliko ste sretni i zadovoljni sami sa sobom ... sretno ...

BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

zajedno smo skupa

posljednji zapisi

privatne poruke
na putu u nigdje
zaborav i sjecanje
dodje mi da vrisnem svoje ime
silence is sexy
11541
u sumrak dana nezavisnosti
o snijegu, tisini i cistoci
amor fati
pricam ti pricu
pomracenje uma ili opis stanja stvari
u crnoj rupi iskopanoj po vlastitoj mjeri
nota o sreci i kako je steci
pred praskozorje
opasne misli i sulude ideje
o, mozda hamletu, te pomalo o vodi i zasigurno o uzaludnosti covjekovoj
s ovu stranu dobra i zla
momentum
idemo, svi, zajedno
obicno jutro
mi vida
samozaborav i zaboravljanje
danas
dobro jutro
uzbrdo i protiv vjetra na putu ka sreci
hic et nunc
ti svoje - oni svoje
blago tebi
recimo, cini se da
sjena i opsjena ili: treperiti ili biti
o ugrozenosti i ostalim pojavama u prirodi i drustvu
nepodnosljiva tezina postojanja
sanjati, sanjati, mozda spavati
odjeci u prazno
o zivotu i povracanju sebi
kao dah na staklu
rijeci i slova - jucer, danas, sutra
mirno more i sigurne luke
skroviste
umoran, sam
zasto?
kad sreca poljubi
super supper
a joooj
sretnost ili spretnost
sesti ili sedmi dan u sedmici, svejedno je
jos jedan lijep dan
ja jos uvijek cekam dok ti pleses
pretenciozna napomena o sreci
o ekvilibristici, tunelu i svjezem zraku
odluci se
kamen u lice
do tebe je
bliskost
udaljenost
kristalno sam
kako postajemo ono sto jesmo
krajolik konacnog
uzalud
novi pocetak
jutarnja naizgled dilema
nakon odiseje od snova do stvarnosti i nazad
sam sa samim sobom
dan poslije
posljednja stanica na putu u optimizam
blagdani, praznici, svetkovine
opusti se
haleluja
U noci punog mjeseca

FROWNLAND

My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
My spirit's made up of the ocean
And the sky 'n' the sun 'n' the moon
'n' all my eyes can see
I cannot go back to your land of gloom
Where black jagged shadows
Remind me of the coming of your doom
I want my own land
Take my hand and come with me
It's not too late for you
It's not too late for me
To find my homeland
Where a man can stand by another man
Without an ego flying
With no man lying
'n' no one dying by an earthly hand
Let the devils burn and the beggar learn
'n' the little girls that live in those old worlds
Take my kind hand
My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
I cannot go back to your Frownland

Don Van Vliet

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
544836

Powered by Blogger.ba