BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

"Come, come again, whoever you are, come! Heathen, fire worshipper or idolatrous, come! Come even if you broke your penitence a hundred times, Ours is the portal of hope, come as you are."

20.12.2007.

blagdani, praznici, svetkovine (privatna poruka)

blagdani su postali prazni i bez znacenja. nista vise nije sveto, pa su i svetkovine isprazne. svakog bajrama se uvjerim kako je sve manje ljepote, vrijednosti i smisla ostalo u praznicima. dobijam poruke u stilu "sretan bajram i sve najbolje zele vam vasi, tvoj, tvoja". toliko su moji i toliko sam ja njihov da nisu u poruku koju svima salju mogli dotipkati moje ime. danas nisam nikome poslao poruku, niti cu to ubuduce ciniti. danas nisam bio veseo jer je svanuo dan kada se od mene ocekuje da budem veseo. novu godinu odavno gledam kao dovoljno dobar razlog ili izgovor da ostanem kod kuce. blagdani su postali svetkovine kupovanja. donosimo jedni drugima poklone umjesto iskrenost, suosjecanje, razumijevanje, ljubav, toplinu. vise nas zanima sta nam je ko donio nego ko je zapravo ta osoba, sta sanja, koga voli, do cega joj je stalo. odrastao sam u sredini gdje je prakticiranje religije bilo kao disanje. prirodno i spontano. i bilo je ne samo sastavni dio zivota vec i sam zivot. ne pamtim da se iko opijao u svom "religioznom zanosu", naravno osim notornih pijanica koje su svakako bile rijetke i posve besprizorne. danas se za bajrame bodu nozevima, sacekuju pred kafanama i napijaju do besvjesti. slusa se cirilica, kao da to nije bio soundtrack rata i genocida. nemam namjeru moralizirati i pametovati. neka svako praznuje kako zeli i neka trazi svoju srecu kako zna i umije, ja na to ionako ne mogu uticati. ali ono sto mogu jeste u tome ne ucestvovati.

20.12.2007.

Pariz - posljednji dan (reality blog)

Posljednji dan. Brizljivo sam planirao sve sto zelim vidjeti, znao sam sve o mjestima na koja sam danas mislio otici. Zelio sam posjetiti novi planetarij. Zelio sam obici i neke znamenite lokacije. Medjutim, u novom danu nasao sam se sa novom pamecu, pa sam odlucio dan provesti besciljno lutajuci gradom. I tako, nesto prije podneva prepustio sam se pariskim ulicama da me vode u samo njima znanim pravcima. Da me povedu i provedu kroz sve sokake u kojima ce se cuti moji koraci. Uske, siroke, suncane, mracne, i druge ulice Pariza, dovele su mi brojna nepoznata lica, zvukove, mirise i najrazlicitije prizore. Ulazio sam u prodavnice odjece, obuce, antikviteta, tehnickih novotarija, cokolada i drugih slastica. Ispijao sam kafe i druga pica u bistroima, kafeima, braserijama. Rucao sam u restoranu Majesty jagnjetinu na provansalanski nacin i razmisljao o Parizu i Sarajevu. Uvijek na putovanjima nagadjam sta bih bilo kada bih zivio upravo u ovom gradu, a ne u Sarajevu. Da li bih bio sretan, da li bih bio drugaciji? Iako ne vjerujem u komparativni metod ni u knjizevnosti, a kamoli u zivotu, uvijek iznova poredim neuporedivo. Moje Sarajevo, moju sudbinu, moju nesretnu ljubav, sa svim gradovima u kojima sam ikada bio. Jagnjetina kod Gojka i jagnjetina u nekom pariskom restoranu govore dovoljno i o Bosni i o Francuskoj. To je isto kao da razmisljam o pruznom radniku i pasioniranom astronomu. Razlike su brojne i ocite, ali nijednog od njih ne cine boljim covjekom po sebi. Mislim da nikada nisam pozelio zivjeti negdje drugdje. Sarajevu sam ostao vjeran iako sada ulazem golemi mentalni napor da nadjem bilo kakav valjan razlog za to. Bosna i Sarajevo su nakaradni i nesretni i ta nesreca uveliko prelazi granice ovog posta. Ali su moji i ja drugih nemam, niti zelim imati. Konacno, pada mi na pamet jedna komparativna prednost Bosne u odnosu na Francusku ili neku drugu normalnu zemlju. Gdje god da odem sigurno ce mi biti bolje i ugodnije nego u vlastitoj zemlji. I odmah zaboravim odakle sam dosao. I skoro da mi ne padne na pamet bilo sta sto sam ostavio iza sebe, niti mi nesto nedostaje. Mozda zato sto znam da cu se vratiti? Mozda zato sto znam da moje mjesto niko nece zauzeti? Ne znam. Ono sto znam jeste da sam uvijek nekako tuzan i sjetan kada se zavrsava neka moja mala odiseja. Onoliko koliko je iskustvo nekog grada ljepse i znacajnije, toliko je moja sjeta veca. Zamisljam pariske ulice kojima ce hodati drugi, bez mene. Zamisljam ovaj hotel, ovu hotelsku sobu bez sebe. Znam da je moje odsustvo apsolutno bez znacaja i tezine. Nista se nece promijeniti. Sve ce ostati isto kao i prije, a i za vrijeme mog boravka ovdje. Znam i to da dok pisem ovaj tekst odavno gazim pateticne vode, ali sve one koji razmisljaju tako o ovome postu, zapravo ne sljivim 5%. Kakav bi trebao biti post jednog Sarajlije koji odlazi iz Pariza nego patetican? U slavu patetike kao legitimnog sredstva izrazavanja emocija i dusevnog stanja uopce zavrsavam ovaj tekst stihovima Branimirovim*:

Pariz ti je dao sebe


Dio neba zauvijek


Sto te muci na kraju puta


Sjecas li se Spanije


Zanima me da l' bi opet isao u rovove


Oh Pavel, neman je pred vratima


Pariz ti je dao sebe


Dio neba zauvijek


Sto te muci na kraju puta i


Sjecas li se Spanije



Govoris mi o ideji


O patriotizmu generacije


Da li je to skup interesa nekorisnih ljudi


Ili nesto vrijedno robije


Razgovarajmo o slobodi


Sjecas li se Spanije


Oh Pavel neman je pred vratima


Pariz ti je dao sebe


Dio neba zauvijek


Što te muci na kraju puta........

 

*Da ne bude nesporazuma, Stulica sam slusao i beskrajno stovao u osnovnoj skoli i dugujem mu vjerovatno mnogo toga. Ne pamtim kada sam zadnji put cuo neku njegovu plocu. Nocas mi je pjesma Pavel niotkud zasvirala u glavi, kao zadusnica mojoj pariskoj odiseji. pateticno, zar ne? :) ... by the way, Pariz je divan, spektakularan i uzbudljiv grad. Uzivao sam u svakom trenutku. Jedva cekam da ponovo vidim Pariz.

BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)
<< 12/2007 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

zajedno smo skupa

posljednji zapisi

privatne poruke
na putu u nigdje
zaborav i sjecanje
dodje mi da vrisnem svoje ime
silence is sexy
11541
u sumrak dana nezavisnosti
o snijegu, tisini i cistoci
amor fati
pricam ti pricu
pomracenje uma ili opis stanja stvari
u crnoj rupi iskopanoj po vlastitoj mjeri
nota o sreci i kako je steci
pred praskozorje
opasne misli i sulude ideje
o, mozda hamletu, te pomalo o vodi i zasigurno o uzaludnosti covjekovoj
s ovu stranu dobra i zla
momentum
idemo, svi, zajedno
obicno jutro
mi vida
samozaborav i zaboravljanje
danas
dobro jutro
uzbrdo i protiv vjetra na putu ka sreci
hic et nunc
ti svoje - oni svoje
blago tebi
recimo, cini se da
sjena i opsjena ili: treperiti ili biti
o ugrozenosti i ostalim pojavama u prirodi i drustvu
nepodnosljiva tezina postojanja
sanjati, sanjati, mozda spavati
odjeci u prazno
o zivotu i povracanju sebi
kao dah na staklu
rijeci i slova - jucer, danas, sutra
mirno more i sigurne luke
skroviste
umoran, sam
zasto?
kad sreca poljubi
super supper
a joooj
sretnost ili spretnost
sesti ili sedmi dan u sedmici, svejedno je
jos jedan lijep dan
ja jos uvijek cekam dok ti pleses
pretenciozna napomena o sreci
o ekvilibristici, tunelu i svjezem zraku
odluci se
kamen u lice
do tebe je
bliskost
udaljenost
kristalno sam
kako postajemo ono sto jesmo
krajolik konacnog
uzalud
novi pocetak
jutarnja naizgled dilema
nakon odiseje od snova do stvarnosti i nazad
sam sa samim sobom
dan poslije
posljednja stanica na putu u optimizam
blagdani, praznici, svetkovine
opusti se
haleluja
U noci punog mjeseca

FROWNLAND

My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
My spirit's made up of the ocean
And the sky 'n' the sun 'n' the moon
'n' all my eyes can see
I cannot go back to your land of gloom
Where black jagged shadows
Remind me of the coming of your doom
I want my own land
Take my hand and come with me
It's not too late for you
It's not too late for me
To find my homeland
Where a man can stand by another man
Without an ego flying
With no man lying
'n' no one dying by an earthly hand
Let the devils burn and the beggar learn
'n' the little girls that live in those old worlds
Take my kind hand
My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
I cannot go back to your Frownland

Don Van Vliet

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
474613

Powered by Blogger.ba