BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

"Come, come again, whoever you are, come! Heathen, fire worshipper or idolatrous, come! Come even if you broke your penitence a hundred times, Ours is the portal of hope, come as you are."

18.12.2007.

Pariz - dan drugi (reality blog)

Svanuo je drugi dan, a s njim i dilema Picasso ili d Orsay muzej. Izabrao sam ovaj prvi i zamalo pogrijesio. U Picasso muzeju nalazi se svega nekoliko zaista vaznih slika i skulptura ovog umjetnika. Znao sam da necu vidjeti neka od najvaznijih djela, ali sam ipak ocekivao malo vise. Dojam je popravila izlozba fotografa Gillesa Peressa koja je postavljena u povodu 70 godina Guernice. Fotografije iz Ruande i Bosne nalazile su se u odvojenim prostorijama. Pomislih kako se od sudbine ne moze pobjeci, pa tako ni ja ne mogu pobjeci od Bosne. Na trenutak, iznova me potreslo ono sto sam gledao uzivo. Kroz objektiv ovog majstora fotografije ratni period izgleda sugestivno onoliko koliko uopste fotografija moze prenijeti dramu i uzas rata i stradanja. Napustio sam muzej pomalo zbunjen. Nista me nije pripremilo na ovaj nezeljeni flash back. Sljedeca etapa na danasnjem putu bila je Eiffelov toranj. Meeting point i oltar svih turista koji pohode Pariz. Ipak, nisam pozelio ici na vrh. Nije mi se dalo cekati u redu, tako da sam iskustvo Pariza iz pticije perspektive ostavio za neku drugu priliku. A kad sam vec tu, odlucih prosetati alejom Des Cygnes. Ovo romanticno setaliste je zapravo ada ne Seini koja se proteze izmedju mostova De Bir Hakeim i Grenelle. Na samom kraju ovog jedinstvenog setalista nalazi se Statue da la Liberte. To je originalni kip slobode ciju su uvecanu kopiju Francuzi poklonili Amerikancima. Sa ovog mjesta vidi se i cuveni most Mirabeau. Sjetih se stihova "mi nismo bili na Mirabeauu, niti je ispod nas tekla Seinea, a voljeli smo se" bljak, stresoh se na ovu evokaciju spomenarske poezije. Nakon kraceg predaha i jos kraceg rucka uputio sam se prema Hotelu Des Invalides. To je ime ogromnog prostora u kojem se nalazi kao centralni objekat i kapela St. Louis gdje se nalazi grobnica Napoleona Bonaparte. Grandiozno, dostojanstveno, sveto. U ove tri rijeci iscrpljuje se moje iskustvo ove posjete. Na ovome bi mu i Tito pozavidio, pomislih na kraju. U okviru ovog kompleksa nalazi se i fascinantan vojni muzej gdje su izlozeni artefakti svih vojski iz svih perioda istorije ljudskog roda. Istorije koja je istorija smrti i ubijanja. Istorije koja je istorija pokusaja da se ubije bliznji ili daljnji svoj. Nakon ovoga, shvatih da mi je dosta mrtvih te se zaputih prema koncertnoj dvorani Olympia gdje sam kanio gledati i slusati zive ljude. Dvorana je znamenitost za sebe. U svojoj slavnoj istoriji pohodili su je razni muzicari, izmedju ostalih i The Beatlesi i Jimi Hendrix, daljnje nabrajanje se cini suvisnim. Veceras je na repertoaru bio zaista poseban program nazvan You & Night & Music, po znamenitom jazz standardu. Koncert je predstavio 12 bendova i solista! Ideja je bila prezentirati muzicare koji su obiljezili ovu godinu, a po misljenju odgovornih sa radija TFS. U skoro petosatnom maratonu smjenjivali su se brojni jazz muzicari od pariskog big benda, preko razlicitih grupacija, do nekoliko solo nastupa. Highlighti veceri su bili solo nastupi Jackyja Terassona i Martiala Solala. Ovog prvog smo imali priliku vidjeti i cuti i na ovogodisnjem Jazz Festu u Sarajevu. Licno me je odusevio nastup Avishai Cohen trija. Ovog basistu ranije sam gledao u Beckoj operi u triju Chicka Coreae i tog se koncerta sjecam kao vrhunskog muzickog iskustva. Posebno prijatno iznenadjenje bio je i nastup trija dvadesetogodisnjeg Armenca Tigrana Hamasyana za kojeg do veceras nisam cuo. Koncert je zavrsen solo nastupom Michela Portala kojemu se u zadnjih nekoliko minuta pridruzio i Cohen da bi zajedno zavrsili ovu uzbudljivu noc. Naime, pariski big bend koji je i otvorio vecerasnji koncert, spremao se da zatvori ovu noc, ali meni je bilo vec sasvim dovoljno muzike za jedan dan. Odlucih prosetati i malo se smrznuti prije spavanja. Nakon nekoliko minuta, nasao sam se na Jelisejskim poljima. Tu se uzdizao egipatski obelisk, a u daljini na kraju spektakularno osvijetljene aleje stajala je Trijumfalna kapija. Opet se sjetih Napoleona i ponovo me egipatski obelisk podsjetio na cinjenicu da Pariz nikada ne bi bio to sto jeste da nije bio prestolnica drzave koja je vijekovima bila i ostala imperijalisticka. Cudno, utjehu mi je pruzilo razmisljanje o jadnoj Bosni koja nikada nije bila imperijalisticka drzava, ali joj eto to nije pomoglo. Krenuh nazad prema hotelu razmisljajuci kako trebam pisati ovaj post i pomislih: e vala necu. ne mogu!

BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)
<< 12/2007 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

zajedno smo skupa

posljednji zapisi

privatne poruke
na putu u nigdje
zaborav i sjecanje
dodje mi da vrisnem svoje ime
silence is sexy
11541
u sumrak dana nezavisnosti
o snijegu, tisini i cistoci
amor fati
pricam ti pricu
pomracenje uma ili opis stanja stvari
u crnoj rupi iskopanoj po vlastitoj mjeri
nota o sreci i kako je steci
pred praskozorje
opasne misli i sulude ideje
o, mozda hamletu, te pomalo o vodi i zasigurno o uzaludnosti covjekovoj
s ovu stranu dobra i zla
momentum
idemo, svi, zajedno
obicno jutro
mi vida
samozaborav i zaboravljanje
danas
dobro jutro
uzbrdo i protiv vjetra na putu ka sreci
hic et nunc
ti svoje - oni svoje
blago tebi
recimo, cini se da
sjena i opsjena ili: treperiti ili biti
o ugrozenosti i ostalim pojavama u prirodi i drustvu
nepodnosljiva tezina postojanja
sanjati, sanjati, mozda spavati
odjeci u prazno
o zivotu i povracanju sebi
kao dah na staklu
rijeci i slova - jucer, danas, sutra
mirno more i sigurne luke
skroviste
umoran, sam
zasto?
kad sreca poljubi
super supper
a joooj
sretnost ili spretnost
sesti ili sedmi dan u sedmici, svejedno je
jos jedan lijep dan
ja jos uvijek cekam dok ti pleses
pretenciozna napomena o sreci
o ekvilibristici, tunelu i svjezem zraku
odluci se
kamen u lice
do tebe je
bliskost
udaljenost
kristalno sam
kako postajemo ono sto jesmo
krajolik konacnog
uzalud
novi pocetak
jutarnja naizgled dilema
nakon odiseje od snova do stvarnosti i nazad
sam sa samim sobom
dan poslije
posljednja stanica na putu u optimizam
blagdani, praznici, svetkovine
opusti se
haleluja
U noci punog mjeseca

FROWNLAND

My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
My spirit's made up of the ocean
And the sky 'n' the sun 'n' the moon
'n' all my eyes can see
I cannot go back to your land of gloom
Where black jagged shadows
Remind me of the coming of your doom
I want my own land
Take my hand and come with me
It's not too late for you
It's not too late for me
To find my homeland
Where a man can stand by another man
Without an ego flying
With no man lying
'n' no one dying by an earthly hand
Let the devils burn and the beggar learn
'n' the little girls that live in those old worlds
Take my kind hand
My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
I cannot go back to your Frownland

Don Van Vliet

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
544829

Powered by Blogger.ba