BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

"Come, come again, whoever you are, come! Heathen, fire worshipper or idolatrous, come! Come even if you broke your penitence a hundred times, Ours is the portal of hope, come as you are."

06.12.2007.

U noći punog mjeseca (privatna poruka)

Mjesečina. Srebrni mjesec pretvorio je noć u dan. Bezbrojna svjetla grada varirajući sve nijanse od bijele do žute žmirkala su u daljini. Sjetio sam se dalekog djetinjstva i jedne noći u kojoj je mjesec bio jarko narandžast. Ogroman. Bio je tako blizu da sam jasno vidio njegovu površinu, sa puno više detalja nego obično. Sjećam se da ni te kao ni ove noći nisam mogao spavati. U svakoj noći punog mjeseca osjećam se posebno, kao da će se nešto strašno važno dogoditi. I osim neispavanosti i iscrpljenosti koju osjećam narednog dana, noći punog mjeseca ni po čemu nisu neobične i drugačije od drugih. Pa, ipak, u svakoj takvoj noći kao da čekam nešto novo, jedinstveno. Tako i noćas. Sa prozora posmatram noć i zamišljam život iza svakog svjetla u ovoj noći. Dvoje mladih koji su prvi put zajedno. Rastanak koji je bio nepredvidljiv. Nasilje. Laž. Nesanicu. Dosadu. Razgovore i svađe. Nježnosti, ljubav, mržnju, samoću. Mnoga od ovih svjetala istaknute su firme nesrećnih ili nesvjesnih. Mora da se tu ispred mene nalazi i poneka sreća i bezbrižnost, pa, bar i trenutna. Koje li je od ovih svjetala zastava sreće? Volio bih znati, i sam ne znajući zašto. Možda da bih se uvjerio da sreća i sretni postoje makar kao stanje. Od ranije sam znao da je sreću moguće osjetiti kao fragment, ali rijetko ili nikad kao stanje. Pogotovo ne kao stanje koje traje. Sreću smo često dotakli ali je nikad nismo uhvatili. Pokušavam, pobjeći od pesimističnog slijeda misli...

Zamišljam da na moju pomišljenju naredbu reaguju ova svjetla u noći. Neka se ugase sva svjetla iza kojih se ne krije sreća, sad. Zamišljam koliko je ostalo upaljenih svjetala. Tama je jedva prošarana tu i tamo ponekim svjetlom. Neka se sada upale samo svjetla iza koji se krije samoća i usamljenosti ljudi, sad. Zasvijetlio je mrak bezbrojnim svjetlima. Nesrećni, sad. Opet je noć puna žižaka.

BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)
<< 12/2007 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

zajedno smo skupa

posljednji zapisi

privatne poruke
na putu u nigdje
zaborav i sjecanje
dodje mi da vrisnem svoje ime
silence is sexy
11541
u sumrak dana nezavisnosti
o snijegu, tisini i cistoci
amor fati
pricam ti pricu
pomracenje uma ili opis stanja stvari
u crnoj rupi iskopanoj po vlastitoj mjeri
nota o sreci i kako je steci
pred praskozorje
opasne misli i sulude ideje
o, mozda hamletu, te pomalo o vodi i zasigurno o uzaludnosti covjekovoj
s ovu stranu dobra i zla
momentum
idemo, svi, zajedno
obicno jutro
mi vida
samozaborav i zaboravljanje
danas
dobro jutro
uzbrdo i protiv vjetra na putu ka sreci
hic et nunc
ti svoje - oni svoje
blago tebi
recimo, cini se da
sjena i opsjena ili: treperiti ili biti
o ugrozenosti i ostalim pojavama u prirodi i drustvu
nepodnosljiva tezina postojanja
sanjati, sanjati, mozda spavati
odjeci u prazno
o zivotu i povracanju sebi
kao dah na staklu
rijeci i slova - jucer, danas, sutra
mirno more i sigurne luke
skroviste
umoran, sam
zasto?
kad sreca poljubi
super supper
a joooj
sretnost ili spretnost
sesti ili sedmi dan u sedmici, svejedno je
jos jedan lijep dan
ja jos uvijek cekam dok ti pleses
pretenciozna napomena o sreci
o ekvilibristici, tunelu i svjezem zraku
odluci se
kamen u lice
do tebe je
bliskost
udaljenost
kristalno sam
kako postajemo ono sto jesmo
krajolik konacnog
uzalud
novi pocetak
jutarnja naizgled dilema
nakon odiseje od snova do stvarnosti i nazad
sam sa samim sobom
dan poslije
posljednja stanica na putu u optimizam
blagdani, praznici, svetkovine
opusti se
haleluja
U noci punog mjeseca

FROWNLAND

My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
My spirit's made up of the ocean
And the sky 'n' the sun 'n' the moon
'n' all my eyes can see
I cannot go back to your land of gloom
Where black jagged shadows
Remind me of the coming of your doom
I want my own land
Take my hand and come with me
It's not too late for you
It's not too late for me
To find my homeland
Where a man can stand by another man
Without an ego flying
With no man lying
'n' no one dying by an earthly hand
Let the devils burn and the beggar learn
'n' the little girls that live in those old worlds
Take my kind hand
My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
I cannot go back to your Frownland

Don Van Vliet

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
418644

Powered by Blogger.ba