BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)

"Come, come again, whoever you are, come! Heathen, fire worshipper or idolatrous, come! Come even if you broke your penitence a hundred times, Ours is the portal of hope, come as you are."

30.11.2007.

Mi smo levati, a oni su namazani

Čujem, u prolazu, kako su bh. političari najveći levati na svijetu. Naravno, to je velika glupost. Mi smo levati, a ne političari. Oni imaju američke plate, oni imaju na dispoziciji limuzine, vozače, privilegije, akcije, kuće, stanove, veze, pare i sve što im treba. Ostali koji se ne bave politikom, niti se politika bavi njima, samo pričaju i potpuno su nemoćni. Dakle, mi nemamo za koga glasati, nemamo veze, niti nekoga da pozovemo upomoć u bilo čemu itd. Ergo, mi smo levati, a oni su namazani.

27.11.2007.

Biciklo (blog trip)

Upravo sam se vratio sa putovanja iz zemlje u kojoj je biciklo domaća životinja. Čak mi se čini da ima puno više bicikala nego biciklista, bez obzira koliko to paradoksalno zvučalo. Svako vozi biciklo. Postoje čak i različite verzije taxi bicikla (koji je skuplji od običnog taxija). Sjetio sam se i Franka Zappe koji je krajem 60-ih nastupio na američkoj nacionalnoj televiziji svirajući biciklo. Ukoliko ste muzikalni, vožnja bicikla uz sve zvučne pejzaže kroz koje prolazite može biti naročito umjetničko iskustvo. Isto tako, dovoljno je da neki biciklista projuri tik pored vas pa da osjetite pravi strah i šok. Ne čuješ ga kako dolazi, samo se u trenutku pojavi. Izbjegavajući svakodnevno bicikliste pomislio sam kako je i sam život sličan biciklu. Stabilan si samo dok okrećeš pedale, dok voziš. Svako zaustavljanje može biti pad. A pad sa bicikla je nezaboravno životno iskustvo. Život je kao biciklo.

21.11.2007.

Konstanta (komentar na blog komentare)

Jedna od rijetkih konstanti u ljudskoj istoriji je omjer glupih i pametnih. Ovi drugi su oduvijek u drastičnoj manjini.

Arthur Schopenhauer (parafraza) 

20.11.2007.

Love me or leave me or let me be lonely (blog mindset)

In the last fifty years, we human beings have slaughtered by our own hands coming on for one hundred million of our species. We all live under constant threat of our total annihilation. We seem to seek death and destruction as much as life and happiness. We are as driven to kill and be killed as we are to let live and live. Only by the most outrageous violation of ourselves have we achieved our capacity to live in relative adjustment to a civilization apparently driven to its own destruction. Perhaps to a limited extent we can undo what has been done to us and what we have done to ourselves. Perhaps men and women were born to love one another, simply and genuinely, rather than to this travesty that we call love. If we can stop destroying ourselves we may stop destroying others. We have to begin by admitting and even accepting our violence, rather than blindly destroying ourselves with it, and therewith we have to realize that we are as deeply afraid to live and to love as we are to die.

R. D. Laing, The Politics of Experience, 1967

20.11.2007.

Nick Cave & The Bad Seeds u junu 2008. na Balkanu

3. juni: Zagreb

4. juni: Beograd

6. juni: Solun

7. juni: Atina.

Naravno, Sarajevo nije u planu.

 

19.11.2007.

Sultan el-Fatih (blog profil)

Mehmed II zvani el-Fatih (osvajač) živio je od 1429. do 1481. godine. Volio je poeziju i umjetnost uopšte.

Između ostalog, osvojio je Konstantinopolis 1453. Srbiju 1459, a Bosnu 1463. Iste je godine franjevcima izdao čuvenu povelju (Adhnama) kojom im je garantiran život i pravo slobodnog prakticiranja vlastite religije pod njegovom upravom. Njegov je dolazak, de facto, najavljen i jednim hadisom. "Divne li vojske i divnog li vojskovođe koji osvoji Konstantinopolis." Bosna nije spominjana. Prema predaji, sultan Fatih je prije ulaska u Sarajevo samo proučio dovu. Da u ovoj dolini svaki putnik namjernik bude lijepo dočekan i da poželi da se vrati. I da Islam ovdje ostane do Sudnjeg dana.

17.11.2007.

Izopačena umjetnost (blogogled iz istorije umjetnosti)

Prije nešto više od sedamdeset godina nacisti su u Minhenu organizirali izložbu pod nazivom Izopačena umjetnost (entartete Kunst). Tim imenom su zapravo označali cjelokupnu modernu umjetnost tog vremena, a u to vrijeme Njemačka je već odavno bila centar avantgarde. Slikari Emil Nolde, Otto Dix, Max Ernst, Ernst Ludwig Kirchner i drugi proglašeni su izopačenima, i njihova su im djela oduzeta. U samoj jednoj akciji, nešto kasnije, spaljeno je preko hiljadu slika i nekoliko hiljada akvarela. Izložba je putovala Njemačkom i Austrijom obilazeći mnoge gradove. Slično se desilo i kompozitorima Paulu Hindemithu i Kurtu Weillu, jer je u njihovim kompozicijama prepoznat uticaj jazza, koji je također po mišljenju nacista bio degenerativan. Arnold Schoenberg je isto tako proglašen izopačenim jer muzika "mora" biti tonalna. Filmska industrija tog vremena bila je nacistima mnogo važnija. Tako je Fritz Lang doživio da njegova remek djela budu označena kao izopačena, te je vrlo brzo napustio njemačku, ali je to učinio na način koji se ne može porediti sa ostalim umjetnicima tog vremena. Naime, Lang se iz Njemačke ispario kao gospodin, bogati gospodin Lang (o liku i djelu ovog genija, u nekom od narednih postova) . Radi usporedbe, pomenutim slikarima tog vremena bio je zabranjen bilo kakav rad i javno pojavljivanje u Njemačkoj. Bili su hapšeni od strane raznih evropskih policija uključujući i naravno Gestapo. Čak je i Emil Nolde, koji je u ranoj fazi nacizma bio pristaša pokreta i otišao tako daleko da je i sam osuđivao neke jevrejske umjetnike, bio potpuno izoliran i to do te mjere da je u nedostatku materijala za rad, slikao akvarele na toaletnom papiru.  Bilo kako bilo, svi pomenuti bili su jedni od najznačajnijih umjetnika svoga vremena, a njihovo je vrijeme najznačajnija epoha u Njemačkoj istoriji umjetnosti XX stoljeća.

Pitalica:

živimo u nevakat. pod stalnom prijetnjom potpunog uništenja, nestanka. Da li se jedno tako posebno stanje reflektira u bosanskohercegovačkoj umjetnosti danas? Ako da, kako? Ako ne, Zašto?

16.11.2007.

Bjork Exit 10. juli 2008.

Bjork će sljedećeg ljeta nastupiti u Novom Sadu. Sve su prilike da nama neće ni pristupiti. Baš, šteta.

16.11.2007.

Vakat je da nam saliju stravu

Rat. Rat. Rat. Rat. Gdje god se okrenem svi sve više i sve uvjerenije govore o ratu. Hoće li ovo rat? Je li se ovo opet kuha? Bit će rata? Vidjećeš da će opet puknut'. Ne znam, ali mislim da prvo ide priprema u obliku različitih fenomena: luda inflacija, konkretna ratna retorika, puškaranja itd; ne da mi se nabrajati, stomak me zaboli. Uglavnom, štagod da se dešava, ljudi pomalo strahuju. Lijepi strah. Zna svako šta znači rat. Političari su i previše moćni da bi tu moć stavili na ratnu kocku i prešli Rubikon. Rat uvijek donosi i haos, a to znači neizvjesnost. Siguran sam da su političari dovoljno lukavi. Osim ako baš ne polude. Sve što je jako ima tendenciju da postane agresivno, e toga se jedino bojim. Ono što je definitivno činjenica, a to je da smo ubijeni u mozak, ovako ili onako, i da smo malo kao na sihrama, što bi rekli ograisali. Nešto razmišljam, možda je vrijeme da nam ko salije kakvu stravu, pa da malo progledamo i sebi dođemo. Egzorcizam se čini iz ove perspektive realna potreba. Jer đavo je davno odnio šalu, a šejtan šegu, kada je ova naša jadna i jedina Bosna i Hercegovina u pitanju.

15.11.2007.

Žižekov poučak (DANI, br. 544, 16.11.2007.)

Ovih je dana, nekako baš o devedesetoj godišnjici Oktobarske revolucije, Slavoj Žižek, enfant terrible globalne moderne filozofije, u časopisu London Review of Books objavio zanimljiv esej pod naslovom otpor je predaja. Na samom pocetku Žižek tvrdi kako je ključna lekcija svjetske historije u posljednjih nekoliko decenija zapravo ta da je kapitalizam neuništiv. U nastavku eseja Žižek se bavi razlicitim strategijama uz pomoc kojih suvremena Ijevica pokušava biti alternativa hegemoniji globalnog kapitalizma. Zaključak Žižekov, a iz perspektive Ijevice, itekako je porazan: sve su te strategije u najvećoj mjeri jalove. Uz sasvim neznatnu banalizaciju, Žižekove se teze mogu sažeti ako kažemo da današnja Ijevica globalnom kapitalizmu služi kao pokriće i dokaz demokratičnosti te da mutatis mutandis igra ulogu koju je u Tuđmanovoj Hrvatskoj imao Feral Tribune. Dobra ilustracija mogu biti demonstracije u Londonu i Washingtonu protiv rata u Iraku: demonstrantima je bilo savršeno jasno da ne mogu učiniti ništa što bi navelo Busha i Blaira da se predomisle, no demonstrirajući na ulicama su barem umirili vlastitu savjest. Bushu i Blairu su pak demonstracije bile, za njihovu vlast, bezopasan dokaz demokratičnosti, a pošto oni nastupaju iz pozicije zaštitnika demokracije bile su im zapravo i korisne. Paradoksalan rezultat tih demonstracija bilo je obostrano zadovoljstvo. Ljevica se, sugerira nam Žižek, u političkom smislu samoinicijativno samoukinula, svodeći se na manje ili više vidljive ekspoziture takozvanog civilnog drustva. Za razliku od takozvane Ijevice "trećeg puta", nastavlja Žižek, Hugo Chavez, recimo, ne pokušava zauzdati moć državne vlasti, on samo želi poluge vlasti uzeti čvrsto u svoje ruke. Većina Ijudi Chaveza doživljava kao klauna, no po Žižeku je to simplifikacija. Suprotstavljanje državi danas je karakteristično za predstavnike krupnog kapitala, poput Billa Gatesa, a zapadni Ijevičari bi uz pomoc Chaveza mogli nauciti ključnu lekciju: ne treba pred državne vlasti iznositi pretenziozne idealisticne zahtjeve za koje je jasno da ih ovi neće ispuniti, treba ih bombardirati strateški izabranim, konkretnim i jednostavnim zahtjevima protiv kojih se ne mogu boriti retorikom tipa "sve je to lijepo i u savršenom svijetu bi vas rado poslušali, no mi živimo u stvarnom svijetu, gdje moramo činiti i ovakve stvari". I bosanskohercegovačka Ijevica (ako takvo nešto još postoji) mogla bi i trebala preispitati samu sebe upravo na tragu ovog Žižekovog poučka.   (M. B.)

14.11.2007.

Kud' plovi ovaj brod? (ad hoc rezime trenutne političke situacije)

Milorad Dodik

a) nije napravio RS

b) bio je u opoziciji (prema SDS-u) u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu

c) trenutno je vladar RS-a

d) arogantni autokrat

e) politički pobjednik godine

f) dominantna figura na domaćoj političkoj sceni

 

Dr. Haris Silajdžić

a) učesnik Dejtonskih pregovora

b) povratnik na političkoj sceni

c) politički gubitnik godine

d) patriota (barem ostavlja takav dojam)

e) pomogao Dodiku u njegovom vrtoglavom političkom usponu

f) bez jasne i konstruktivne političke ideje

 

Sulejman Tihić

a) predratni anonimus

b) zatočenik u srpskim logorima i matičar u dijaspori

c) amanetom Alije Izetbegovića naslijedio njegov tron

d) do trenutne političke pat-pozicije izgledao kao umjeren i artikuliran političar

e) trenutno posve mutan i izgubljen

f) ne sluti progres u bilo kojem smislu za Bosnu i Hercegovinu.

 

Elem, Milorad Dodik će po svoj prilici posve zasluženo uspjeti u svojoj nakani da sačuva policiju RS-a. Da podsjetimo, do posljednjih izbora reforma policije je bila tehničko pitanje. Nešto što nije bilo sporno, s obzirom na jedinstvenu valutu, jedinstvenu armiju (kakvugod) itd. I na kraju krajeva, ako "idemo ka Evropi" svejedno je policija RS-a ili ne. Ta će policija u evropskoj obitelji (kako prazno ovo zvuči) biti marginalan faktor. Građani RS-a su vjerovatno relevantnija vojna sila od njihove policije. Dekorativan je taj trofej koji se Dodik sprema osvojiti, ali njemu vrlo važan. I nije važno ko je i šta je Dodik, da sa druge (ili treće) strane postoji jasan i artikuliran politički koncept. Za Bošnjake je najopasniji upravo nedostatak adekvatnog političkog vodstva. I da ne dužim, Bošnjacima nije problem Dodik zato što je srpski vođa (pa makar i Domanović tipa), već što ovaj narod plovi opasnim političkim vodama kao brod bez kormila i kormilara. I tako godinama. 

 

13.11.2007.

Sanader lijevo, Sanader desno (dnevnopolitički prikaz HDZ outdoor kampanje)

Ivo Sanader je najviđenije lice na ulicama Bosne i Hercegovine. Odlučnog izraza, smješka se poput Đakonde i poručuje "neka se i dalje čuje vaš glas". Obim i intenzitet ove outdoor kampanje je zaista zastrašujući, Na stotine Sanaderovih glava vidimo u Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru i ostalim gradovima. Ne znam kako bi bilo da je npr. Koštunica svojim likom prelijepio i oblijepio Bosnu i Hercegovinu. Kakogod, Dr. Ivo Sanader kani graditi most (ignorirajući interese i prava BiH-a) i pri tome ga ne zanima šta  građani naše zemlje misle o tome. Ismijava našu ionako bijednu državu, dokazujući svoju snagu u predizbornoj kampanji. I tako, gledamo ga svakog trenutka na svakom mjestu. Čak su njegovi plakati i na mjestima na kojima su donedavno lijepljeni plakati za koncerte i druge kulturne i ine događaje. Čak bi i to bilo ok da to nisu mjesta koja su donedavno bila javno dobro sarajevskih opština, a sada su u vlasništvu Zelenih beretki i Europlakata!?!?! I dobro bi bilo što neko iz hrvatske troši stotine hiljada maraka u našoj zemlji za oglašavanje, da taj novac ovim ili onim putem ne ide u ovu ili onu ćasu i seharu Stranke ekonomske akcije. Tako se začarani nacionalistički krug ponovo profitabilno zatvara. Blago Meši, Sanader mu se smješi. 

BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)
<< 11/2007 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

zajedno smo skupa

posljednji zapisi

privatne poruke
na putu u nigdje
zaborav i sjecanje
dodje mi da vrisnem svoje ime
silence is sexy
11541
u sumrak dana nezavisnosti
o snijegu, tisini i cistoci
amor fati
pricam ti pricu
pomracenje uma ili opis stanja stvari
u crnoj rupi iskopanoj po vlastitoj mjeri
nota o sreci i kako je steci
pred praskozorje
opasne misli i sulude ideje
o, mozda hamletu, te pomalo o vodi i zasigurno o uzaludnosti covjekovoj
s ovu stranu dobra i zla
momentum
idemo, svi, zajedno
obicno jutro
mi vida
samozaborav i zaboravljanje
danas
dobro jutro
uzbrdo i protiv vjetra na putu ka sreci
hic et nunc
ti svoje - oni svoje
blago tebi
recimo, cini se da
sjena i opsjena ili: treperiti ili biti
o ugrozenosti i ostalim pojavama u prirodi i drustvu
nepodnosljiva tezina postojanja
sanjati, sanjati, mozda spavati
odjeci u prazno
o zivotu i povracanju sebi
kao dah na staklu
rijeci i slova - jucer, danas, sutra
mirno more i sigurne luke
skroviste
umoran, sam
zasto?
kad sreca poljubi
super supper
a joooj
sretnost ili spretnost
sesti ili sedmi dan u sedmici, svejedno je
jos jedan lijep dan
ja jos uvijek cekam dok ti pleses
pretenciozna napomena o sreci
o ekvilibristici, tunelu i svjezem zraku
odluci se
kamen u lice
do tebe je
bliskost
udaljenost
kristalno sam
kako postajemo ono sto jesmo
krajolik konacnog
uzalud
novi pocetak
jutarnja naizgled dilema
nakon odiseje od snova do stvarnosti i nazad
sam sa samim sobom
dan poslije
posljednja stanica na putu u optimizam
blagdani, praznici, svetkovine
opusti se
haleluja
U noci punog mjeseca

FROWNLAND

My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
My spirit's made up of the ocean
And the sky 'n' the sun 'n' the moon
'n' all my eyes can see
I cannot go back to your land of gloom
Where black jagged shadows
Remind me of the coming of your doom
I want my own land
Take my hand and come with me
It's not too late for you
It's not too late for me
To find my homeland
Where a man can stand by another man
Without an ego flying
With no man lying
'n' no one dying by an earthly hand
Let the devils burn and the beggar learn
'n' the little girls that live in those old worlds
Take my kind hand
My smile is stuck
I cannot go back to your Frownland
I cannot go back to your Frownland

Don Van Vliet

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
474613

Powered by Blogger.ba